DARIO GJERGJA: “Bit će vremena za sport! Sada je fokus na spašavanju života i uzajamnoj pomoći”

Opće je poznato da je najtrofejniji hrvatski košarkaški trener svih vremena Mirko Novosel koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri pospremio 13 pokala s Cibonom i tome pridodao čak 10 medalja na velikim natjecanjima kao izbornik bivše države, a ako bi išli dublje kopati i tražiti tko bi to mogao brojem trofeja parirati jednom Novoselu naišli bi na nimalo jednostavan zadatak. No, svakako bi teško bilo zanemariti trenersko dostignuće Zadranina Darija Gjergje koji je s ovosezonskim naslovom prvaka Belgije svoju kolekciju trofeja zaokružio na brojku 20. Od toga je čak 19 titula osvojio s Oostendeom gdje je trener već devet godina, a jedan Superkup seže još iz 2010. i njegove prve sezone u Belgiji kada je vodio Liege. Ovaj posljednji osvojeni naslov je ipak najmanje sladak jer je Belgijski košarkaški savez odlučio proglasiti prvaka po trenutnom stanju na ljestvici i Gjergjin Oostende je tako zaslužio deveti naslov prvaka u nizu s tek 17 utakmica odigranih u prvenstvu, no u prilog im je išao omjer 13-4 u odnosu na drugoplasirani Mons koji je imao pobjedu manje (12-5). Trofej je trofej reklo bi se, no onog posebnog gušta nema jer je ostvaren u uvjetima koji su u potpunosti blokirali svakodnevni život. Sam Gjergja potvrdit će da je priča o nekakvim titulama bespredmetna u ovom trenutku kada je ugroženo zdravlje svih ljudi i kada su sportska dostignuća tema za ipak neka ugodnija vremena.
– Titula? Čudan osjećaj, naviknut sam na drugačiji način osvajati titule i na dugu sezonu, ali u ligi su odlučili da ekipa koja je na prvom mjestu bude proglašena prvakom. To je mogao biti i netko drugi iskreno – potvrdio je 44-godišnji zadarski trener koji je unatoč prekidu prvenstva koje je nastupilo prije dva tjedna još uvijek u najvećem belgijskom gradu na obali Sjevernog mora. U svojevrsnoj samoizolaciji sa suprugom i kćerkom. Sumnja da su njegova dva igrača zaražena ipak je ovih dana odagnana pa se lakše diše.
– U Oostendeu smo i dalje jer mi kćerka ide ovdje u školu i sada imaju pauzu, a još imaju i Uskršnje blagdane. Svi smo zdravi iako smo u izolaciji s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo. Također svi igrači su zdravi i svi su dobili individualne programe da se održavaju koliko je to moguće u ovom trenutku.

Prijavljen kao nezaposlen
Ipak taj osjećaj nelagode i nesigurnosti je teško izbjeći. Neizvjesnost, briga o zdravlju najmilijih… mnogo je tu stresa, a ni višetjedni boravak unutar četiri zida nije lako probavljati.
– Osjećaj nelagode i nesigurnosti je prisutan apsolutno. Pratimo situaciju u cijelom svijetu, naročito u Hrvatskoj i Belgiji. Razgovaramo s prijateljima, s obitelji i izmjenjujemo informacije. Kćerka čita knjige, gleda serije i radi domaće zadaće što dobije iz škole preko interneta jer nemaju online nastavu kao u Hrvatskoj, a ja gledam utakmice iz svih europskih liga odigrane ove sezone, čitam sportsku literaturu te koliko je moguće kćerka i ja odradimo trening. Problem je što nitko od nas nije navikao ovoliko vremena provoditi u kući i naravno ima nervoze i stresa oko toga, ali na kraju je sve organizacija vremena i međusobno razumijevanje.
Mnogi klubovi su igrače i trenere u ovo doba koronavirusa makli s platnih lista. Nije ta priča ni zaobišla Vas. Trenutno ste službeno nezaposleni iako Vas sigurno čeka povratak na staro radno mjesto kad se sve smiri?
– Da, specifična je situacija tako da smo u Belgiji u svim sportovima prijavljeni kao nezaposleni dok se ne završi pandemija koronavirusa. Znači svi smo na državnom minimalcu i mislim da je to normalno u ovim uvjetima. Sada treba misliti samo na zdravlje sebe i obitelji te kako pomoći svojim prijateljima, za sve ostalo će biti vremena nadam se.
Koronavirus je potpuno poremetio i normalan tijek sportskih natjecanja pa su neke države poput Belgije, Litve, BiH… odlučile proglasiti važećim trenutno stanje na ljestvici, a neke su poput Slovenije išle na poništavanje sezone. Što je po vama poštenije posebno promatrajući tu problematiku kroz prizmu Zadra u ABA i HT Premijer ligi?
– Po meni s obzirom na nepredvidivu situaciju mislim da je najbolje prvakom proglasiti ekipu koja je u trenutku prekida lige bila na prvom mjestu, a naročito u zemljama koje se vežu na FIBA natjecanja u idućoj sezoni. Što se tiče ABA lige ona je privatna liga kao i Euroliga pa mislim da klubovi s vlasnicima lige moraju definirati njihov status. Za hrvatsku ligu sam mišljenja da naravno Zadar treba biti prvak ako dođe do totalnog prekida natjecanja. Nema pošteno ili ne. To je trenutačno stanje na tablici i to treba poštovati. Druga je stvar što sigurno kao što ja i moj klub nemamo neki osjećaj velikog uspjeha to vjerojatno ne bi imali ni moj učitelj Danijel Jusup i KK Zadar. Situacija u kojoj jesmo nam je to odredila.
Primjetno je da ste jako dobro upućeni u sva zbivanja u hrvatskoj košarci, posebno u Zadru.
– Apsolutno pratim sve, Zadar naročito. Mislim da je Danijel Jusup na pravom putu i da se ekipa podigla na svim razinama od njegovog dolaska. Mora se istaknuti da nije selektirao ekipu i prošao s njom pripreme, mijenjao je sustav igre tako da je u ovih nekoliko mjeseci morao proći sve, i pripremni i natjecateljski period. Kao i novu selekciju igrača, podizanje kvalitete mladih igrača kroz individualni i timski rad i na kraju očito u ovom trenutku najteže – proizvodnju rezultata. Kup je osvojen, konačno trofej nakon 12 godina što je veliki posao zato se nadam da će to sve biti prepoznato i da će se Jusupu omogućiti kontinuitet rada i razvoja igrača, a uz njega i mladih zadarskih trenera kao što bih volio da se više i aktivira prof. Slavko Trninić. I njega bih volio vidjeti uz Jusupa kako predvodi taj rad s mladima.

Klupa Zadra neostvareni san
Mnogo puta ste dosad kroz izjave isticali da Vam je najveći san sjesti na kupu Zadra. Ovo ljeto ste čak i bili u kontaktu, no trenutak nije bio pogođen.
– Jednog dana će se i ta želja ostvariti nadam se, sada je teško o tome nagađati. Kontakti su bili međutim ja sam imao čvrst ugovor na četiri sezone s Oostendeom tako da je iz toga bilo nemoguće izaći.
U Oostendeu ste već praktički jedno desetljeće i tu se definitivno osjećate kao da ste doma, no je li nekad imate osjećaj zasićenja nakon toliko dugo vremena provedenom na istom radnom mjestu? Je li se javlja poriv za možda veće izazove u karijeri, odlazak u neku jaču ligu?
– Naravno da se javi zasićenje, naročito kada vidiš druge ekipe u Europi i koje budžete imaju, međutim ključ svega je raditi pošteno i odgovorno svoj posao i čekati pravu priliku. Vjerujem da će u dogledno vrijeme i do nje doći.
Tu privrženost Oostendeu i Belgiji osjetili su i u Belgijskom košarkaškom savezu koji Vam je ukazao izborničko povjerenje, a koliko su zapravo izbirljivi i tvrdokorni u tome dokazuje da ste nasljednik starosjedioca Eddyja Casteelsa koji je 13 godina u komadu proveo na klupi Belgije. I izgleda da su u Savezu »pogodili u sridu« jer ste startali kvalifikacije za EuroBasket 2021 s deklasiranjem velike Litve i gostujućom pobjedom u Danskoj.
– Kao prvo izuzetna je čast i privilegija biti izbornikom zemlje u kojoj radiš i biti priznat za svoj doprinos belgijskoj košarci. Što se samih kvalifikacija tiče dobro smo startali jer vjerujte nije lako u ovim prozorima napraviti selekciju na pravi način kroz 4-6 tjedana priprema. Otvorili smo malo vrata Eurobasketa međutim moramo ostati na zemlji s obje noge i u svaku utakmicu do kraja kvalifikacija ulaziti odgovorno.
Odgođene su Olimpijske igre što posebno nije išlo u »pirju« hrvatskoj reprezentaciji. Nema kvalifikacijskog turnira u Splitu, veliki novci su vjerojatno izgubljeni, problem su termini, dolazak NBA igrača, a i kolizija je s EuroBasketom u 2021. godini.
– Odgađanje Olimpijskih igara je jedina pravilna i humana odluka za sve ljude u sportu danas. Fokus mora biti na spašavanju života i uzajamnoj pomoći jedni drugima. Bit će vremena za sport. Što se predolimpijskog turnira tiče apsolutno se slažem sa Stojkom Vrankovićem da za uloženi novac treba tražiti povrat i nadati se da će se sljedeće godine sve nekako poklopiti kad već nije moglo ove.
 

Prilika mladim belgijskim igračima

Belgija je posljednjih godina iz statusa košarkaškog Liliputanca izrasla u ozbiljnu košarkašku naciju. Zasluga je to sigurno kvalitetnijeg rada kojeg su uspostavili uglavnom uvezeni treneri iz tradicionalnih košarkaških zemalja, ali definitivno treba i više potencijala crpiti iz domaćeg bazena.
– Što se potencijala tiče u Belgiji, ima ga jer je multikulturalna zemlja, ali problem je selekcije, odlazaka igrača rano na koledže i pružanja šansi domaćem igraču. Sada će nadam se s obzirom na nastalu financijsku situaciju ipak dati veća prilika mladim belgijskim igračima. Također je problem što ovdje ljudi dobro žive i mladi nekada nisu spremni uložiti ekstra napor da bi uspjeli u sportu jer već sa završenim fakultetom dobro i uredno žive.
 

Uživam u statusu kojeg imam u Oostendeu

Oostende je grad dosta sličan Zadru jer ima približno isti broj stanovnika i nalazi se na obali Sjevernog mora opasan brojnim pješčanim plažama te slovi kao jedno od jačih turističkih središta u Belgiji. Smatraju ga jednim od najkošarkaškijih gradova u toj zemlji, a svoje važno mjesto je kao njegov stanovnik stekao Dario Gjergja proglašenjem za osobu 2018. godine u Oostendeu. Priznanje je to koje dobivaju samo najzaslužniji građani.
– Stvarno status i odnos ljudi u Oostendeu prema meni i mojoj obitelji je fenomenalan. Mislim da su ljudi prepoznali rad, iskrenost, želju za dokazivanjem, stavljanjem mladih belgijskih igrača na parket te neopterećenošću samo rezultatom već i napretkom kluba. Moram priznati da u tomu uživam.
 

Hrvatska bi se trebala okrenuti FIBA-i

Europska košarka je već dugi niz godina polarizirana. I dalje je na snazi sukob FIBA-e i ULEB-a i košarka u Europi sve više stremi ka NBA principima. Kako se u cijeloj priči mogu pozicionirati manji klubovi iz slabijih ili srednjih europskih nacionalnih liga poput Belgije i Hrvatske.
– Vrlo teško, radi budžeta klubova u prvom redu. Kada gledate Euroligu to je već svijet za sebe i njima je sve više u interesu pridobiti velike europske gradove unutar lige, poput Londona, Pariza… jer tu su velike firme i projekti, a ne Zagreb, Beograd, Ljubljanu. Općenito su to već pokazali primjerom iz ABA lige gdje je bilo prvo dva predstavnika za Euroligu, sad je samo jedan, a mislim da će budućnost donijeti da nitko neće ići direktno. Tako da mislim da je za zemlje tipa Hrvatske i Belgije bolje da se okrenu FIBA-nim natjecanjima iz više razloga: nismo fokusirani samo na regiju, vidjet ćemo što i kako rade druge europske ekipe i lige, otvorit ćemo mladim igračima mogućnost da budu prepoznati u Europi i da dobiju ugovore vani kao što ima primjerice veliki broj srpskih košarkaša.
 

Propala i majstorica za četvrtfinale Lige Prvaka

Uz domaći front Gjergja je ove sezone sa svojim Oostendeom nastupao u FIBA-inoj Ligi Prvaka gdje je u konkurenciji 32 europske momčadi ostvario plasman u osminu finala. No, serija sa španjolskim prvoligašem Iberostar Tenerife je zbog koronavirusa prekinuta pri rezultatu 1-1 i neizvjesno je hoće li uopće biti odigrana majstorica kod Tenerifa za plasman u četvrtfinale.
– Kroz sezonu smo imali puno problema s povredama čak smo neke utakmice u prosincu igrali sa sedam igrača i tu smo patili, ali kada smo se kompletirali kroz siječanj i veljaču smo zaredali s dobrim igrama u BCL i prošli u drugi krug kao veliko iznenađenje s obzirom da smo po rosteru vjerojatno bili najslabija ekipa. Ipak mislim da do majstorice s Tenerifima neće doći. Mi ne treniramo, oni također i mislim da nikome u ovo vrijeme nije do košarke dok se ljudi bore za živote.