Bez jake samosvijesti i prave potpore roditelja, mladi "buntovnici" najčešće eksperimentiraju s alkoholom

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Dr. Polona Bencun Gumzej o prijetećem problemu tinejdžera
Alkohol ruši emocionalne kočnice, ublažava usamljenost, sram, nesigurnost i strah. Mladićima je vrlo često zamjena za bliskost. Ono čega često nismo svjesni jest da je štetni utjecaj alkohola na mozak u razvoju puno veći nego na formiran, mijeliniziran mozak. Duplo manja količina alkohola u duplo kraćem vremenu dovodi do trajnih oštećenja. Najosjetljivi dio, koji najviše stradava je područje hipokampusa i on je kod tinejdžera koji redovito piju vidljivo smanjen, upozorava dr. Bencun Gumzej
Marin GOSPIĆ
Dr. Polona Bencun Gumzej, psihoterapeutkinja i voditeljica seminara Familylaba

Dr. Polona Bencun Gumzej, psihoterapeutkinja i voditeljica seminara Familylaba tematizirala je ovih dana "Vrijeme za eksperimentiranje" kojim želi osnažiti roditelje i stručnjake u razumijevanju gradnje odnosa s tinejdžerima onda kada za njih započinje i traje vrijeme eksperimentiranja. Zašto je važno graditi i osnaživati odnos s tinejdžerima jasno je na osnovu iskustva i istraživanja. Naime, zna se da izgradnja kvalitetnog odnosa između roditelja i tinejdžera predstavlja zaštitni čimbenik u očuvanju mentalnog zdravlja mladih. Takav odnos može doprinijeti smanjenju rizičnih adolescentskih ponašanja i povećati njihovu osobnu odgovornost za vlastite izbore. Adolescencija je vrijeme kada mnogi mladi uistinu eksperimentiraju u mnogim područjima svog života, a jedno od najčešćih rizičnih ponašanja mladih je konzumacija alkohola iako su točenje i prodaja alkohola mlađima od 18 godina zakonom zabranjeni.

Upravo radi toga dr. Bencun Gumzej želi roditeljima i djelatnicima škola i drugih institucija ukazati na fenomen eksperimentiranja kod mladih, odnosno na to vrijeme kada je važno postupiti ispravno.

Nevidljive promjene u mozgu puno toga objašnjavaju

- Familylab u suradnji s udrugom Odrastanje organizira niz predavanja na vrlo važnu temu koja se bavi specifičnim periodom u životu svakog čovjeka, a to je onaj dio puberteta odnosno adolescencije kroz koji svi moramo proći i koji sa sobom nosi potrebu mlade osobe da izgradi vlastite granice kroz kršenje i ispitivanje granica roditelja, odraslih i društva oko njih. Dugo su se vodile polemike o tome je li buntovno ponašanje u pubertetu sociološki fenomen, međutim, kada smo upotrebom moderne tehnologije počeli imati uvid u to kako mozak funkcionira u realnom vremenu, postalo je jasno kako je intenzitet tjelesnih promjena (o kojima ne možemo polemizirati jer su očigledne) na nivou ustroja mozga još dramatičniji, ističe Bencun Gumzej dodajući kako nevidljive promjene u mozgu puno toga objašnjavaju.

Stručnjakinja navodi kako prosječni mozak sadrži cca 100 bilona neurona, svaki od njih je preko sinapsi povezan sa ccca 10000 drugih neurona što čini gustu mrežu triliona sinapsi. - Te sinapse se stvaraju kroz aktivnosti mozga. Aktivnosti su sve što provodi impuls od jedne stanice do druge: svaki pokret, svaka misao, svaka emocija gradi određene sinapse. Dnevno svatko od nas ima više desetaka tisuća aktivnosti (jer mozak neprestano radi, čak i kad spavamo). Postoje dva temeljna pravila izgradnje neuralne mreže: 1. sinapse koje se ne koriste propadaju "Use it or lose it" i 2. sinapse i neuroni koji se koriste povezuju se i postaju veći i brži "What fire together wire thogether". Dakle, kako će naš mozak izgledati i funkcionirati, što će biti aktivirano, zakočeno, pojačano ili potpuno nestati ovisi o našem iskustvu, i zbog toga je svatko od nas jedinstven, naglašava Bencun Gumzej ističući kako je zato period adolescencije jedinstvena prilika za izgradnju neuralne mreže, prvenstveno zato što 50% sinapsi stvorenih do puberteta propada.

"Tipično" tinejdžersko ponašanje

- Na početku puberteta u mozgu dolazi do umnažanja stanica, potom slijedi prorjeđivanje sinapsi i na kraju razvoj završava sa mijelinizacijom. Cijeli taj proces traje duže od fizičkih promjena, odnosno, ova intenzivna pregradnja mozga za djevojke završava oko 20 godine života, dok kod muškaraca traje puno duže i završava oko 25 godine. Kako ove promjene objašnjavaju "tipično" tinejdžersko ponašanje? Dakle tehnike skeniranja mozga pokazuju da tinejdžeri imaju jake reakcije na uspjeh ili nagradu (navala dopamina u centru za ugodu); kazne ili neuspjeh izazivaju jaki stres i agresivnost (jake doze kortizola i adrenalina); serotonin, neurotransmiter koji izaziva smirenost je snižen; centri kontrole impulzivnosti nerazvijeni; prisutna je emocionalna hiperosjetljivost posebno na društvene situacije i samoprocjenu; orbitofrontalni korteks gdje su centri za donošenje odluka, pozornost, razumijevanje uzroka, logiku i predviđanje posljedica je na nivou djeteta; imaju zakašnjelu reakciju (ili potpuni izostanak) razumijevanja uzroka i posljedice; rizično ponašanje izaziva navalu dopamina u centru za nagradu jače nego kod odraslih. I sad računajte da takav mozak ima tijelo sposobno izvesti sve što im padne na pamet, objašnjava Bencun Gumzej te približava složenu problematiku adolescentnog ponašanja koja zahtijeva pravu i pravovremenu reakciju roditelja.

Sukobi nužan i neophodan dio procesa

A što je s roditeljima?

- Ovaj period dječjeg života obično se podudara s krizom srednjih godina kod roditelja što dodatno komplicira život cijele obitelji. Način na koji su se roditelji prema njima odnosili do puberteta vraća se kroz njihovo ponašanje prema roditeljima, samima sebi i svijetu oko njih. Vrlo često će roditelji prepoznati sebe i svoje načine i vrlo često im se to neće svidjeti. Ali prekasno je za ono što smatramo odgojem, a pravo vrijeme za rad na sebi i pokušaj uspostave novih, drugačijih odnosa! Zadnji tren je za počinjanje procesa separacije (koji često ni roditelji nisu završili sa svojim roditeljima), pred njima su novi roditeljski zahtjevi i obitelj treba biti dovoljno fleksibilna prihvatiti "novoodraslog" člana obitelji, kaže dr. Bencun Gumzej ističući kako su sukobi nužan i neophodan dio ovog procesa, što je često roditeljima užasavajuće jer oni jednostavno ne prihvaćaju činjenicu da se tinejdžeri moraju buniti!

- Oni se bune ZA sebe, ne PROTIV odraslih. Moram priznati da se ja višem brinem za mentalno zdravlje dobre i poslušne djece od 15, 16 godina nego za ove koje roditelji privode jer su nemogući... Roditelji gube kontrolu i moć, što im se jako ne sviđa, te se moraju povući na drugu liniju, prestati s: "Ja znam što je dobro za tebe", a početi s: "Možeš mi objasniti da te razumijem?", savjetuje dr. Bencun Gumzej pokušavajući pojasniti i shvaćanje odgovornosti te zaštite i podrške tinejdžera.

Sparing roditeljstvo i zaštitna mreža

- Sparing roditeljstvo je Jesper Juulovski pojam u kojem se poziva roditelje da budu jasni u svojim granicama, daju jasan i maksimalan otpor, koji ne smije povrjeđivati tinejdžera (neka vrsta sparing partnera za rasprave, dokazivanja i granice). Isto tako roditelji moraju biti prisutni u ulozi zaštitne mreže, jer tinejdžeri će pogriješiti i pasti, a roditelji moraju biti tu da ih zaštite od težih lomova. Tinejdžeri od odraslih trebaju puno povjerenja i bezuvjetne ljubavi u trenutku kada, svi znamo, najmanje zaslužuju i jedno i drugo (iako, slažemo se, roditeljska ljubav po postavci bi trebala biti bezuvjetna). Polemika oko neodgovornih tinejdžera je prilično farizejska, jer djeca trebaju 10-ak godina da nauče biti odgovorna, a roditelji pokušavaju naučiti djecu odgovornosti, na način da su oni cijelo vrijeme odgovorni za sve! I onda kad im je previše preuzimanja odgovornosti za jednog 13/14-godišnjaka odjednom hoće prepustiti svu odgovornost! To jednostavno tako ne ide....,naglašava dr. Bencun Gumzej dodajući kako nije pitanje jesu li djeca spremna preuzeti odgovornost, već je pitanje jesu li roditelji spremni prepustiti odgovornost.

- Većina će tinejdžera eksperimentirati, s tim treba biti na čisto. Područje eksperimentiranja je široko i uključuje sve ono što se njima čini da pripada svijetu odraslih i definira odraslost (bar iz njihove perspektive), a njima je zabranjeno. To uključuje alkohol, marihuanu, cigarete, seksualnost, emocije i odnose. Za mnoge od njih, nažalost, eksperimentiranje ne ostane samo na razini nekoliko povremenih iskustava, nego se eksperimenti ponavljaju i pretvaraju u naviku, ponekad i u ovisnost, upozorava dr. Bencun Gumzej te pojašnjava kako alkohol utječe na tinejdžerski mozak.

Kako alkohol utječe na tinejdžerski mozak?

- Kao i kod odraslih, alkohol smanjuje stres, inhibira centre za kontrolu emocija, uspavljuje, ali vrlo često i pobuđuje, ekscitira. Utječe na frontalni korteks (logika), hipokampus (dio mozga odgovoran za pamćenje), mali mozak (koordinacija). Ruši emocionalne kočnice, ublažava usamljenost, sram, nesigurnost i strah. Mladićima je vrlo često zamjena za bliskost. Ono čega često nismo svjesni jest da je štetni utjecaj alkohola na mozak u razvoju puno veći nego na formiran, mijeliniziran mozak. Duplo manja količina alkohola u duplo kraćem vremenu dovodi do trajnih oštećenja. Najosjetljivi dio, koji najviše stradava je područje hipokampusa i on je kod tinejdžera koji redovito piju vidljivo smanjen, a na testovima pamćenja imaju snižene rezultate do mjesec dana nakon npr. jednog binge opijanja, kaže dr. Bencun Gumzej navodeći dalje neumoljivu statistiku koja u kombinaciji s vremenom pandemije tinejdžere dovodi u još veći rizik.

- Nikako ne smijemo smetnuti s uma kako 20% adolescenata (jedan od pet) pati od psihičkih poremećaja: depresivnosti, tjeskobe, fobija, autodestrukcija, OKP, te da 50% psihičkih poremećaja prve simptome pokazuju prije 14. godine života. Dodatno, priličan broj mladih se svakodnevno suočava s neuspjehom, pritiscima, očekivanjima i zahtjevima škole i roditelja i vrlo često osjećaju prazninu i besmisao. A situacija nepredvidivosti u kojoj je svijet danas nosi dodatnu razinu stresa, što će se, bojim se, početi pokazivati (i već se pokazuje) u narednim mjesecima i godinama. I na kraju, kada mozak u razvoju upamti način liječenja stresa (npr. alkohol), on poseže ponovno za njim…, objašnajva dr. Bencun Gumzej osvrnuvši se i na društvenu (ne)prihvatljivost alkohola.

- Ima li boljih reklama od reklama za pivo? Važan prehrambeni proizvod.... koju poruku šaljemo mladima? Nemojmo se zavaravati, alkoholna pića su lako dostupna tinejdžerima unatoč zabranama, oni su jako snalažljivi i nije nikakav problem nabaviti sve što žele. I mi odrasli im šaljemo jasnu poruku svojim ponašanjem: nema okupljanja, nema druženja bez alkohola, bilo da slavimo ili tugujemo. I da, važno je preispitati vlastite stavove i vrijednosti oko konzumacije alkohola, jer morate biti spremni na polemiku koja će prije ili kasnije doći, kaže dr. Bencun Gumzej ukazujući na važnost jačanja vlastite i djetetove samosvijesti.

Što možemo i moramo: samosvijest i odnos

- Samosvijest, za razliku od samopouzdanja, jest način na koji prihvaćamo i razumijemo sebe, svoje emocije, misli i potrebe. Taj način nije ni prekritičan ni previše samohvaleći, nego jednostavno pravo biti takvi kakvi jesmo! Što je djetetova samosvijest jača, manji je utjecaj vršnjačkih grupa. Hoće li tinejdžer popiti jedno ili dva pića i samosvijesno odbiti treće (jer osjeća posljedice) ili će nastaviti piti kao i ostali jer ga je previše strah ili sram da odbije? I jedno i drugo je eksperimentiranje, a mladi sa zdravijom samosvijesti će lakše ostati u kontaktu sa sobom i zaustaviti se kada osjete simptome u tijelu, te nemaju strah reći NE bez obzira na grupni pritisak, ističe dr. Bencun Gumzej dodajući još zašto je važno graditi i osnaživati odnos s tinejdžerima.

- Na osnovu iskustva i istraživanja znamo da izgradnja kvalitetnog odnosa između roditelja i tinejdžera predstavlja zaštitni čimbenik u očuvanju mentalnog zdravlja mladih.

Odnos je najvažniji zaštitni faktor za svaku ovisnost. Imati nekoga koga se ne bojiš, tko te razumije i uvažava, s kim možeš razgovarati o svemu, pred kim ne trebaš skrivati svoja iskustva, već iz njih možeš učiti bolje razumijevajući samog sebe. Takav odnos može doprinijeti smanjenju rizičnih adolescentskih ponašanja i povećati njihovu osobnu odgovornost za vlastite izbore, naglašava dr. Bencun Gumzej objašnjavajući kako odrasli gube odnos na dva načina: ili su nedostupni (tjelesno ili mentalno) ili su neadekvatno prisutni.

Kada ste spremni slušati, čuti...

Načina neadekvatne prisutnosti, kaže ona, ima jako puno i trebali bi ih osviješćivati jer ih svi svakodnevno radimo, kada previše brinemo, kada ih nekritično obožavamo, kada se žrtvujemo za njih, brinemo za budućnost, školu, etiketiramo ih, nadmećemo se s njima, kada smo autoritativni ili bespomoćni.

- Kada jednom odlučite da želite raditi na tome da imate bolji odnos sa svojim djetetom, ma koliko ono imalo godina, stvar postaje u početku jako komplicirana (jer morate odustati od svega što znate), ali kada novi načini počnu davati plodove bliskosti, postaje puno jednostavnije! Kada ste spremni slušati, čuti, vidjeti i ne znati, kada ste spremni ne komentirati, ne posramljivati, ne ucjenjivati i ne davati svoje mišljenje (osim ako traže), kada ste spremni pitati (biti znatiželjni), vidjeti pozitivno, tražiti i uvažiti njihovo mišljenje, kada ste spremni ne donositi zaključke već ostaviti otvorenu temu i čekati njihovo mišljenje, spremni ste za izgradnju drugačijeg odnosa. Znam da nije jednostavno u početku, ali vrijedi pokušati, zaključuje dr. Bencun Gumzej.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno