Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Farma za sociologe

Autor: Mario Padelin

29.04.2009. 22:00


BRATSTVO I SESTRINSTVO NA ODJELU GINEKOLOGIJE
Sapunica “Sve će biti dobro” polako prelazi u područje znanstvene fantastike. Događaju se stvari koje su u stvarnosti potpuno nemoguće. Pazite ovo: doktorica (i to šefica odjela) i čistačica su najbolje prijateljice, zajedno piju kavu i jedna drugoj povjeravaju svoje intimne stvari. Poslije i cijela ekipa na odjelu zajedno jede bonbonijere i pije bijelo vino iz visokih čaša. Jest, kako da ne. U međuvremenu se čistačica prekvalificira u medicinsku sestru. Da, to je u bolnicama jako čest slučaj. Ali da ne lažem, nešto se slično dogodilo u jednoj klinici prije dvadesetak godina i to ne u bilo kojoj, već u čuvenoj Klinici Schwarzwald. To je bilo kada se ona sestra Krista spetljala s dr. Brinkmanom (ne s Udom, nego s njegovim ocem koji bi joj po godinama mogao biti otac) pa je onda, u vremenskom razdoblju koje je normalnom studentu dostatno samo za položiti anatomiju, završila cijelu medicinu i još usput specijalizirala. Mo’š mislit.
ŽIVJELA AUTORSKA PRAVA!
U “Otvorenom” kod Dijane Čuljak vrlo zanimljiva tema. Smije li se autorima uzeti 50% prihoda od autorskih prava za “spas turističke sezone”? Bilo je tu gostiju raznih pa i gostiju iz Splita i Zadra. Slučaj je htio da sam baš toga dana dobio službeni dopis Strukovne udruge Hrvatskog društva skladatelja, čiji sam nekakav član, u kojem me obavještavaju o kakvoj se nečuvenoj drskosti radi. Dobro, kada protiv toga govorim ja koji sam sitna riba nije ni važno, ali kada se o tome negativno izjasni legenda poput Arsena Dedića, onda stvar postaje ozbiljna. Ima tu i glazbenika koji govore protiv Z.A.M.P.-a, primjerice Alka Vuica, ali ona bi govorila i protiv same sebe samo da se pojavi na televiziji. S druge strane, ja baš volim tu organizaciju. Nisam nijednu svoju pjesmu objavio i izdao zadnjih 7-8 godina, a novci od starih autorskih prava, i to sasvim pristojni novci, i dalje redovito stižu. Ili mi se pjesme bjesomučno puštaju, ili me netko jako voli. Ispada da za pjesmu sa Zadarfesta ’97. dobivam deseterostruko više novaca nego autor nekog “novokomponovanog” dalmatisnkog hita. Zato, živjela pravna država! Živio Z.A.M.P.! I neka vječno žive moja netaknuta autorska prava!
DOKTOR SARTORIUS ZA SPAS DUŠE I CIVILIZACIJE
U emisiji “Nedjeljom u 2” ove je nedjelje gostovao jedan uistinu pravi intelektualac i gospodin. Ja, doduše, za profesora Normana Sartoriusa nikada nisam čuo, ali ću ga nakon gostovanja kod Stankovića sigurno dobro zapamtiti. Toliko umjerenosti, skromnosti, pristojnosti, kulture, mudrosti, obrazovanosti i da ne nabrajam više, stvarno nismo dugo vidjeli na malim ekranima, a bogami ni uživo. Meni je osobito zanimljivo njegovo ime koje zvuči i otmjeno i jezivo u isto vrijeme. Ime Norman me odmah asocira na Normana Batesa (to je onaj shizofreni ubojica iz Hitchkockova “Psycha”), a prezime mi baca na čuveni album “12 dreams of dr. Sardonicus” psihodelične američke grupe Spirit iz ´71. Svejedno, bez obzira na konotacije vezane uz njegovo neobično ime, ovaj je čovjek nešto posebno i primjer je kako bi trebao izgledati hrvatski intelektualac u ovim čudnim vremenima u kojima živimo.
POMOĆ I “POMOĆ”
Svakog je normalnog čovjeka morao dirnuti spot u kojem se poziva na pomoć djeci leptirima, i dobro je da se to radi, jer javnost treba senzibilizirati na te stvari. S druge strane, nakon nekoliko akcija tipa “Dajmo da čuju” i sličnih, postavlja se pitanje – može li se na neki drugi, manje spektakularan način pomoći ugroženima ili treba praviti ovakve akcije. Može se, primjerice, smanjiti dotok sredstava onima koji ih bezrazložno dobivaju i previše i taj novac preusmjeriti u humanitarne svrhe. Uzmimo za primjer jednu državnu firmu koja se financira preko računa koje ispostavlja građanima, a koja neumjereno troši naše novce na skupa službena vozila i na druge stvari o kojima ne bi sada ovdje pisao jer se bojim za sebe. Spot je ipak blago iritirajući jer likovi koji u njemu sudjeluju djeluju preforsirano, a osobito ona prva ženska koja samo što ne zaplače dok govori, a također i Balić koji usprkos dobroj namjeri izgleda kao da će svaki čas prasnuti u smijeh.
ŠTO TAJ ČOVJEK TAMO RADI?
Kritizirati emisije poput Farme bi bilo kao kada bi cipelarili čovjeka koji u nesvijesti leži na podu. Što se tu ima govoriti? To je stvar za sociologe, psihologe i ostalu bratiju, a onaj kojeg to veseli i zanima može biti zaista sretan ako mu tako nešto pričinja radost. Prije neki dan slučajno okrenem na Novu i vidim Juru Pađena. Što on radi među njima? Tamo su navodno slavni i poznati. Među “slavnima” sam prepoznao jedino Perazićku, ali ne razumijem što jedan vrhunski glazbenik i autor tamo radi? Onda sam malo razmislio i sve mi je bilo jasno. U zemlji gdje su zvijezde netalentirani, blago retardirani i bahati mediokriteti, od svirke se zaista više ne može živjeti.