Bolje je siriti nego prodavati mlijeko

Slika korisnika admin
NADA JURIŠIĆ: Muž muze, ja sirim

- Skutu prodam i prije nego što sam je napravila. Nju  vole mnogi ljudi, ona im je  draža nego sir. Nijedan sir  nije tako mekan u ustima kao  što je ona. Posebna je i sir se  ne može usporediti s njom.  Kupci dolaze od svuda, a  posebno je cijene u Zagrebu.  Evo, ova dva kila mi je žena  platila jučer i sada dolazi po  njih i nosi ih u Zagreb, priča  Nada Jurišić, proizvođačica  paškog sira iz Povljane.

Na domaćem terenu

Nada Jurišić je jedna od  zadnjih žena u Povljani koja  siri. U izvrsnost njene skute  su se uvjerili mnogi, a također zamijećena je i kvaliteta njenog paškog sira.  Ona je potvrđena na susretima paškog sira i ovce gdje  je Nada sa svojim sirom redovno osvajala medalje. Sada na zidu u podrumu gdje se  proizvodi sir stoje tri plakete  za zlatnu, srebrnu i brončanu  kvalitetu proizvedenog sira.  Svi će se složiti da su ova  priznanja posebno vrijedna  jer su osvojena na domaćem  terenu, s domaćom konkurencijom, a ne kaže se ni za  što da je najteže pobijediti u  vlastitom dvorištu.

- Muž muze ovce, njih četrdeset i pet. Mužnja je muški  posao, nije to lako raditi za  ženu, treba tu imati čvrsta  ruka da ovcu zadrži kada ona  počne drmati. Ja sam zadužena za proizvodnju sira i  skute, delikatniji dio posla,  kaže uz osmijeh i zaključuje:

Skuta 40, sir 160  kuna

- Od ovčjeg mlijeka se  ništa ne baca. Prvo se napravi  sir, pa skuta, a sirutku koju  na kraju ostane damo susjedu koji njom hrani svinje.

Na njenim riječima potvrđuje se stara istina kako se  od paške ovce prije nije ništa  bacalo osim kostiju. Sve mlijeko bi se iskoristilo, meso bi  se pojelo, a od vune se nekad  pravila odjeća, pokrivači za  krevete. Ljudi su na škrtom  kamenjaru šibanom burom  naučili živjeti s prirodom i  iskoristiti sve što im ona daje.  Danas, nažalost, više nije tako. Vuna je odavno postala  problem. U kućama se više  ne plete, a nema više ni otkupljivača ove kvalitetne sirovine.

Proizvodnja sira je zahtjevan posao, priča Nada Jurišić  i sve manje ljudi spremno se  dizati rano ujutro i žrtvovati  svoje slobodno vrijeme za sir  koji zahtijeva punu pažnju i  koji je kao malo dijete. Ona  sir i skutu proizvodi u svom  kućnom podrumu i to ujutro  i popodne. Podrum je vrhunski opremljen, razina čistoće i higijene na zavidnoj  razini. Gospodarica posebno  pazi na temperaturu i  vlažnost zraka kako bi vladali  idealni uvjeti za sušenje sira.  Skutu prodaje po cijeni od 40  kuna za kilogram, a sir 160  kuna po kilogramu. Sve svoje  proizvode proda na kućnim  vratima još prije kraja srpnja.  Nije ni čudo kada je jedna od  rijetkih žena koja još uvijek  siri. Na pitanje planiraju li  podignuti cijelu svoju proizvodnju na višu razinu, možda  po uzornu na Kolanjce, kaže  da ona i suprug nisu zainteresirani. Glavni razlog su  godine u kojima je teško  nešto početi praktično ispočetka.

- Sirit ćemo dokle budemo  moći. Bolje je siriti nego prodavati mlijeko. Otkupne cijene mlijeka su dobre, ali se  puno više zaradi prodajom  sira, tako da se isplati sav  trud koji se uloži da se dobije  sir, kaže za kraj Nada Jurišić.

 

Kvalitetniji sir nego sa sjevera!?

Nada Jurišić kaže da je na izložbi paške ovce i Paškog sira 2004.  godine, kada je osvojila zlato, izneseno mišljenje da je Paški sir  proizveden na jugu otoka kvalitetniji od onog sa sjevera:

- Paški sir je kvalitetniji na južnom dijelu otoka zbog samih trava,  ispaše. U zmorašnjem dijelu otoka ima puno smrike od čega sir  dobiva miris. Kod nas na južnom dijelu trava je čišća, teren je  kamenitiji, ovce idu uz more i piju boćatu vodu, tako da ovca već sama  ima u sebi soli i minerala, što sve utječe da sir ima bolji okus.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno