Ne može im oštetiti mozak kad ga nemaju

STRAŠNO, STRAŠNO, STRAŠNO!!!
Treba pisati kolumnu o tv-programu pa treba malo i pogledati tv-program. Do sada sam bio uvjeren da je u ovim teškim danima najteže zdravstvenim djelatnicima, ali nakon što sam se prisilio pogledati RTL-ovu kviz – grozotu nazvanu »10 pitanja«, decidirano tvrdim da bi onaj koji pogledao to smeće od početka do kraja trebao odmah ići u invalidsku mirovinu. Zamislite kviz u kojem je jedno do pitanja o tome gdje je neka Lana Jurčević provodila vrijeme na praznicima? U Zagorju, Imotskom, Slavoniji ili na zagrebačkim bazenima? Uistinu pitanje koje traži temeljno znanje i široku opću kulturu. Kao da sve to nije dovoljno grozno onda se u emisiju javi i ta Lana da dadne točni odgovor širokim narodnim masama koji su bile napete kao kišobran pred tom povijesnom zagonetkom. Što je sljedeće? Gdje je neka povijesno važna ličnost za kulturu i umjetnost u Hrvatske išla u vrtić, npr. Maja Šuput?
Onda jedna od sudionica iz čista mira pita jednog od suigrača kakav mu je privatan život, je li u vezi ili tako nešto. Mislio sam da je sve to ružan san, ali da je RTL, o kojem sam nekada u nekim trenucima čak imao i pozitivno mišljenje, potpuno izgubio kontrolu nad svojim postupcima mogao sam se uvjeriti čim je počela sljedeća bljezgarija njihove produkcije, »Brak na prvu«. To ipak nisam mogao gledati dulje od 30 sekundi, jer ja ipak ponekad slušam savjete svoje psihijatrice. Onda sam okrenuo na njihovu »koccicu« gdje su išle »Mućke«, ali bilo je već kasno. Mozak je već bio bespovratno oštećen. Pa kako onda nije oštećen onima koji vole i gledaju te dvije emisije? Jednostavno. Takvi mozga ni nemaju.
 

FANTASTIČAN DOKUMENTARAC HRVATSKE TELEVIZIJE
Prošlog smo petka mogli uživati u jednom od najboljih domaćih dokumentaraca, a koji se zove »65+ – haljina za smrt«. Sadržaj je sljedeći: »U istom domu za starije žive Marija (90) i Zorka (96). Zorka priprema oporuku, sužava haljinu u kojoj želi biti kremirana i moli Boga da se ne probudi sljedeće jutro. Marija slavi rođendan, svađa se s Bogom u kojeg ne vjeruje, ne traži utjehu…« Itd., itd… Emisija je izvanredna. Ova jedna baka (ustvari, ne baka, ne ni starica, ni baba, nego gospođa) sužava haljinu da joj lijepo pristaje kada je budu kremirali i kaže sljedeće: »Imam tu i jedne tople čarape da mi ne zebu noge, ali mislim da nema potrebe, jer je u krematoriju vruće.« Na vrećici u kojoj drži te stvari lijepo piše »odjeća za smrt«. Jasno i jednostavno. A što se tu treba prenemagati i glumatati. Za neke se stvari treba na vrijeme pobrinuti. To su zdravi i normalni ljudi, bez obzira na poodmaklu dob. I što je tu problem? Problem je u tome što je takvih dobrih i pametnih ljudi sve manje i manje. Umjesto njih dolaze oni koji slušaju cajke. Zato ova ideja o spavanju i umiranju i nije tako loša.
 

PRIGODNA EMISIJA O RASPADAJUĆIM TRUPLIMA
Nakon što si se cijelo jutro vrtio po ustanovi u kojoj obitavaju oboljeli od aktualnog virusa, dođeš domu svom gladan i pojedeš tanjur ili dva ukusne hrane koju si još sinoć pripremio. Za to vrijeme malo pogledaš televiziju, jer je srijeda i treba poslati novu kolumnu. Na programu je taman serija koja se zove »Kosti«, ali bi joj bolje pristajalo ime »Raspadnuto truplo«, ili nešto slično. Prvo njih dvoje nešto kopaju po smetlištu pa nalete na poluraspadnuto truplo, a onda sljedećih dvadesetak minuta pratimo stručnjake koji se u laboratoriju bave tim ostacima na način da ih komadaju, dodaju jedni drugima dijelove tijela, a sve to uz smijeh i pošalice i neku mutnu ljepljivu tekućinu koja curi sa stola. Evidentno je da su autori htjeli gledateljima što više ogaditi svaki segment ove serije, jer znaju da postoje ljudi koji takve stvari vole, a pogotovo ih vole za vrijeme ručka. Ja sam doduše, nakon godina kontakata sa svakakvim likovima, malo oguglao, ali ovo je čak i za mene bilo previše.