Skočiti, pa 'ko živ, 'ko mrtav

Slika korisnika admin
Maslenica1
Adam VIDAS
Ovo je već skok, a ne samo bacanje u ponor

"Što je meni ovo trebalo", refren je koji je barem u jednom trenutku prošao glavom svima koji su se odazvali pozivu organizatora da ove nedjelje na starom Masleničkom mostu skoče u ponor.

Naravno, vezani pojasevima i okruženi stručnjacima za "bungee jumping". Spomenuta pjesma Željka Bebeka svima se vrzmala po usnama, a neki od nas, pa i autorica ovog teksta, legendarne stihove orili smo "sve u šesnaest", stojeći na rampi šezdesetak metara iznad mora, dok nas je vjetar, tipično "blag" za Masleničko ždrilo, udarao u leđa.

Kontrola putem raznoraznih principa autosugestija izvučenih iz nekih priručnika o samopomoći još i ima nekog smisla dok vam dečki iz "Izazov toursa" na gležnjeve, struk i ramena postavljaju kojekakve zaštite. Ipak, već na sami pogled prema dolje - osiguravajući konopci nekako "i nisu baš previše čvrsto stegnuti", a i bungee uže se "ne čini toliko debelim i sigurnim". Uzalud vam i tvrdnje instruktora da uže može podnijeti opterećenje od dvije tisuće kilograma, a i onaj vražji vjetar nekako je baš u tom trenu počeo puhati ko sumanut...

Za skok jednostavno nema recepta, pa i onda ako već imate jedno iskustvo iza sebe, i to sa šibenskog mosta. Trema je i dalje ista, a misli se roje: "Ajme, prestara sam ja za ovakve stvari", "pa zar meni ovo stvarno treba". Dvije minute stajanja na rampi i buljenja u Masleničko ždrilo su prošle, no pomaka ipak ima, cijelih pet centimetara prema naprijed. Upravo toliko me je instruktor uspio nagovoriti da se pomaknem, uz tvrdnje kako neću pasti. Dakako, ako ne želim. A još mi je obećan i pehar "preko veze" ako skočim "na lastu". Naime, i to je jedna od bitnih karakteristika pred bungee skokove - uz avanturiste, s Masleničkog mosta "padaju" i kojekakva obećanja. Što od instruktora, što od pripadnica ljepšeg spola:

- Obećavaju stvarno svašta, kroz smijeh prepričava vlasnik agencije Danko Zimic te dodaje:

- Ture pića kad se sretnemo u gradu, odlasci na večere pa i neke intrigantnije "ponude" redovito su "na lageru", no kada se novopečene avanturistice na posljetku vrate na most, sva obećanja od šoka odjednom "zaborave". Ipak, najveća nagrada nam je to da niti jedan skakač do sada nije otišao nezadovoljan, zaključuje Zimic. Ne daj bože, otkačen, dodajemo u šali.

S Masleničkog mosta ni ja nisam otišla nezadovoljna. Nakon višeminutne seanse "hoću-neću" trenutak privremenog ludila ipak je bio presudan - uslijedila je nekakva inačica "polu-laste" i vrisak negdje do polovine puta. Naime, upravo oko te točke svi skakači redovito zaključe da histerično deranje kako bi se spasio goli život jednostavno nema smisla. Put prema dolje je neminovan, pa sad 'ko živ, 'ko mrtav. Ipak, da ne bi bilo zabune, svi skakači s Maslenice se redovito vraćaju živi, a razlika je jedino u smiješku na usnama.

Upravo na taj ekspresan antistres tretman u nedjelju odlučio se i dio postave zadarskih novinara koji je sudjelovao u višednevnom kampiranju ispred kuće najpoznatije hrvatske osuđenice Ane Magaš. Naime, nakon trodnevnog stresa, nekima od njih nije preostalo ništa drugo nego da se bace s mosta. Doslovce. Sa starog Masleničkog mosta skakale su tako novinarke, ali i fotoreporteri, a podršku su im pružali i drugi kolege koji su imali tu sreću da ih posao crne kronike ipak zaobiđe tog vikenda. Sve u svemu, Zadarski list, Jutarnji list i Vox televizija pokazali su se kao neprikosnoveni ljubitelji adrenalina, pa su tako neki od njih instruktore doslovce molili da se što prije bace s mosta, jer ih, naime, urednici pritišću s rokovima.

Nisu izostale niti nagrade za najupečatljivije skokove, a ocjenjivala se ljepota skoka, odraz i figura. Prvo mjesto u ženskoj kategoriji pripalo je voditeljici s Vox televizije Slavici Vulin, drugo mjesto Silviji Bekavac, a treće niže potpisanoj. U muškoj kategoriji prvu nagradu odnio je Božo Škara, drugu Vili Shtjefni, a treće mjesto pripalo je Mihovilu Govorčinu.

U nedjelju popodne uz novinare i reportere skakali su animatori iz obližnjeg hotela Alan, ali i ekonomisti te drugi ljubitelji adrenalina koji su se tog dana našli u blizini starog Masleničkog mosta.

- Ovo je pravi adrenalinski šok. Neopisivo! - prokomentirala je svoje iskustvo Slovenka Klaudija Sabo, koja je o skoku razmišljala već neko vrijeme, no tek ga je ove nedjelje uspjela ostvariti. Da se odluči na skok, bilo joj je potrebno nekoliko minuta, a upravo je to i princip rada instruktora bungeeja na Masleničkom mostu:

- Nastojimo ljudima stvoriti ugodan osjećaj te da sami odluče kada će i kako skočiti. U ovih nekoliko godina otkako radimo skokove bilo je tako svega sedam-osam odustajanja, pojasnio je Zimic.

Inače, svi zainteresirani na testiranje svojih granica mogu otići sve do kraja ovog ljeta. Naime, sve do rujna svakog dana tamo će biti ekipa "Izazov toursa" uvijek spremna na ispunjavanje različitih želja svojih klijenata. Jer, uz primarnu djelatnost - bungee skokove, u ponudi se još nalazi i planinarenje po Velebitu, speleologija, pripreme sportaša (dvoransko), team building, rafting te kajak-kanu. Također, tu su i tandem skokovi iz aviona, panoramski letovi iznad nacionalnih parkova Krka i Kornati, Parka prirode Vransko jezero te iznad samog Zadra.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno