Zalović: Ako glumiš, glumi tako da se to ne vidi!

Slika korisnika admin
zalovic
Sebastian GOVORČIN
Sanja Zalović: "Čarobnjak iz Oza" je jedan klasik, ali osim što je klasik ova redstava u sebi nosi jednu toplu obiteljsku priču

Zadarska glumica Sanja Zalović već se dugo nalazi na  zadarskoj glumačkoj sceni, a  nedavno je svojom ulogom  Vještice u "Čarobnjaku iz  Oza" opet skrenula pozornost  svojim talentom. Već gotovo  dva desetljeća gledamo je na  daskama jazinskog Kazališta  lutaka, a ona dokazuje da je  uvijek jedinstvena i neponovljiva. Iako ni ovu ulogu, kao  ni ostale, Sanja nije sama birala, ipak ju je uspjela jako  dobro odigrati. Isprva čak nije  bila ni zadovoljna tom ulogom, ali kao i uvijek njezin  poziv je rekao svoje i ona je još  jednom od Sanje postala netko drugi.

- Isprva zapravo i nisam bila  zadovoljna, jer uloge te nekako uvijek obilježe, a ja sam i  prije glumila čarobnice, npr. u  "Mačku u čizmama". Isprva je  ta uloga bila jako štura, svega  nekoliko rečenica, ali redatelj  je rekao "Sanja to može puno  bolje" i tako smo išli vidjeti što  možemo napraviti od toga,  komentirala je Sanja veselo.  Nakon zajedničke suradnje između redatelja i Sanjine  odlične improvizacije nastala  je odlična vještica. Kao i u  svaku svoju ulogu, Sanja se  postupno zaljubila i u ovu .

Lutke su medij

- "Čarobnjak iz Oza" je jedan klasik, ali osim što je  klasik ova redstava u sebi nosi  jednu toplu obiteljsku priču.  Sadrži jednu pouku, dopušta  nam reći da nas je strah. Kroz  tu priču naučila sam jedno,  sve ono što neprestano želimo  i tražimo imamo već u sebi,  samo je potreban određeni  proces sazrijevanja da bismo  to shvatili, pokušala je Sanja  podijeliti iskustva o predstavi.  A osim ove ona je uspjela  pronaći za sebe nešto korisno  u svakoj svojoj ulozi i predstavi. Do sad se našla u različitim ulogama, pa je tako  igrala čarobnice, vještice,  duhove. Iako je svaka uloga za  nju bila posebna ipak su njoj  kao lutkarici najdraže lutke.  Nespojiv je uspjeh spojiti glas i  jedno drugo tijelo. Lutke su  medij kroz koji možeš mnogo  toga, baš kao što je i glumac  medij. Odjednom to više nisi ti  nego moraš u potpunosti  dati  sve od sebe da budeš netko  drugi. Jedino joj je žao što se  čak i u Kazalištu lutaka sve  rjeđe koristi lutkama.

- Sad je došlo takvo vrijeme  modernizacije da se lutke polako gube. Kad nas to prođe,  opet će se početi vraćati. Iskreno, pomalo mi nedostaje  moj zanat i moje lutke, Sanja  je pokazala nostalgiju. Najviše  ju smeta predrasuda kako je  Kazalište lutaka za djecu jer je  to kazalište prije svega za gledatelje kako dječje tako i  odrasle. Tako su pripremali i  mnoge predstave za odrasle.  Na mnogim festivalima tako  izvode predstave koje sa užitkom gledaju grupe iz raznih  europskih država. Opet je dovela do zaključka kako je lutka  samo medij pomoću kojega  ona ispriča neku priču da ne  mora osoba, glumac. Po Sanji  razlika između predstava za  odrasle i djecu je u tome što se  kod djece moraš puno manje  truditi. Djeca ti vjeruju i oni  razumiju to što im pričaš, a  kod odraslih moraš puno više  glumiti jer su nepovjerljivi  prema svemu i potrebno ih je  uvjeriti. Kazalište je terapija  koju treba koristiti što češće.

Kad treba odabrati između  glume za djecu i glumeza  odrasle to je zaista težak izbor. Glumiti za djecu prema  njoj ipak nosi jedan određen  čar jer je poseban osjećaj kad  se toliko poništiš i naučiš zaigrati da pronađeš ono dječje  što je u tebi.

Gluma za odrasle

- Svi mi imamo mali djelić  djeteta u sebi, ali mi smo ti  koji smo si zakomplicirali živote. Zato je osjećaj kad pustiš dijete van nešto što se čini  neponovljivo, ali taj je osjećaj  potrebno zapamtiti da bi uspio i drugi put izvući to dijete  na površinu. Naravno, volim i  glumu za odrasle, jer tu ja  dobivam jednu mogućnost da  se transformiram u neku drugu odraslu osobu, pričala je  Sanja sa uzbuđenjem. U glumi  za odrasle uvijek je moguće  poput nekoga lika istraživati  sebe i spoznavati svoje mogućnosti. Ipak, od svega su joj  draže njene lutke, jer jedino u  lutkarskom mediju moguće je  zaista otvoriti vrata svojoj  mašti. Tu je gotovo sve u improvizaciji, dok u dramskoj  radnji postoji zadana scenografija i nekako je potrebno  uvijek držati se te scene koja  je postavljena.

- Mene zanima čarolija života, tako je Sanja okarakterizirala svoje lutkarsko umijeće. Onako kako u životu  zamišljamo stabla koja govore, mjesec koji se smiješi, sve  to ona je pronašla i u lutkarstvu. Jer kako bi ona rekla,  u Kazalištu lutaka uvijek se  možeš glupirati, raditi što želiš. Možeš liječiti svoje strahove.

Iako voli i glumiti dramske  role, ipak se ne vidi u nekom  „ozbiljnom" kazalištu. To je  također jedan dio glumačkog  posla koji ona može nositi, pa  će tako glumiti i u "Hrvatskoj  kruni". Hrvatska kruna je  predstava koju je Kazalište  lutaka postavilo u Ninu. I tu  glumi jednu ulogu zločeste žene koja je vrlo karakterna, ali  to je samo još jedan od izazova  u njenoj karijeri koji je ona  sposobna proći.

Nije bitna uloga niti vrsta  dramske predstave, bitna je  ljubav prema onome što radiš.  Ako nema te ljubavi, nema ni  uspjeha - na najjednostavniji  način je to objasnila uspješna  glumica. Još joj je ostala jedna  neostvarena želja, a to je da  posudi glas u sinkronizaciji za  neki animirani film.

Sudeći po njenom specifičnom glasu, volji i upornosti, i  taj cilj bi mogla uskoro osvojiti.

Talent, želja,  Akademija

Svojih početaka sjeća se s  osmijehom. Jedno je sigurno:  njezin odabir nije nikako bio  slučajan. Talent koji ima predodredio ju je kako bi sada  bila to što je. Još od osnovne  škole, raznim recitacijama, u  dramskim grupama, imala je  želju da se ističe i da izlazi pred  javnost i pokaže što može i  zna. Tu želju, u najboljem  smislu, povezuje sa glumačkim  egom koji svaki glumac mora  nositi da ga tjera da publici  iznova i iznova pokaže koliko i  zašto vrijedi. Sa lutkom se prvi  put susrela već u gimnaziji i od  tad se neprestano druži s  njom. Otprilike od tada znala  je kamo dalje. Prvi odlazak na  dramsku akademiju u Zagrebu nije bio potpuni fijasko.  Primljena je u uži izbor, sedam  dana radila je s vrlo iskusnim  glumcima, ali na kraju nije  prošla. Drugi odlazak na Akademiju bio je indentična preslika prvoga, a što je najzanimljivije to se dogodilo još  dva puta. Dakle, ova sada priznata glumica četiri puta je nakon užega izbora bila odbijena  na Dramskoj akademiji. Iako  već pomalo razočarana i  umorna odlučila je pronaći  kompromis. U međuvremenu  je naravno radila, a odustajanje od glume nikada nije bila  ni opcija. Odbijala je upisati  bilo kakav studij, jer znala je  tko je ona i za što je predodređena. Bila je toliko  uporna da je neprestano po  kafićima povlačila glumce iz  Kazališta lutaka za rukav da je  obavijeste kada će im biti prva  audicija. Kada je konačno došla na audiciju u Kazalište lutaka zanimljivo je da je audicija bila za muškarce no ona  se prijavila. Audiciju je vodio  pokojni prof. Tomislav Durbešić, koji je radio na zagrebačkoj Akademiji, gdje je držao i audiciju. Iako mu je ona  bila poznata Sanja to nije iskoristila nego je, priznaje s  velikom tremom, održala tu  audiciju. Njen strah je proizlazio iz toga jer je znala da  neće možda više imati toliko  prilika, a ne želi se ničim drugim osim glumom baviti. San  joj se ostvario i primljena je,  jedina djevojka na audiciji za  muškarce, i tu kreće realizacija njenog životnog poziva.

Sad trenutačno Sanja je čini  se svugdje. Osim u Kazalištu  lutaka ona se bavi sa svim i  svačim. Tako je ima na Zadarskom sveučilištu na Odjelu  za talijanski jezik, svladavši  tako još jedan izazov, glumu  na stranom jeziku. Zatim pleše u Zadarskom plesnom ansamblu, jer je to još jedan  način izražavanja koje prikazuje nešto drugo nego riječi.  Posjećuje brojne seminare, od  kojih izdvaja jedan gdje su  vježbali šest mjeseci sa vrhunskim dramskim djelatnicima, dovevši sebe do točke  gotovo savršenstva.

I ovo ljeto će provesti radno. Iako će Kazalište lutaka  uskoro na zasluženi godišnji  odmor, Sanja će svoj odmor  pronaći radeći ono što voli.  Prije godišnjeg odmora odigrat će "Planine" Petra Zoranića u Smiljanu, kojima će  otvoriti i Osiječko kulturno  ljeto. U Ninu je također očekuje predstava "Hrvatska kruna", a zatim će ona u Obrovac,  gdje će voditi radionice za  djecu. S povratkom iz Obrovca u Zadar čeka je nastup sa  Plesnim ansamblom, također  na temu Zoranićevih Planina,  gdje je čeka zanimljiva uloga  bure. Bolna točka ovog ljeta  joj je Zadarsko kulturno ljeto i  to što ga "Planine" neće otvarati, iako bi to bilo pravedno jer je to dio zadarske  kulture i tradicije. Osim glumom bavila se i režijom i  redateljstvom jedne predstave  koja je također nastala slučajno. Prvo je trebala biti zabavni program nekog seminara o lutkarstvu, ali je na  kraju nastala zanimljiva predstava koja je svaki put proširivana i tako je postala jako  popularna. Druga režija bila  je priča "Dobro stablo", prema  priči iz jedne knjige koju je  našla zabačenu na polici gradske kjnižnice. Priča je to o  životu i ljubavi koja je nadnaravna.

Rad s djecom

Njen cjelokupni rad također je oduvijek bio usko povezan sa djecom, pa je tako  držala i nekoliko radionica na  Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku. Zbog rada s  djecom pohađa i seminare kako bi stekla znanje dramskog  pedagoga. A o ljubavi prema  djeci nije potrebno ni pisati,  dovoljno je samo jednom pogledati reakciju djece koja uživaju u Sanjinu lutkarskom  umijeću.

Iako je u Jazinama sveukupno već oko osamnaest godina, napuštanje Jazina neće  joj biti tako veliki problem.  Uspomene će ponijeti s sobom, ali novo Kazalište lutaka  jedan je novi korak.

- Moram priznati da konačno želim svoju garderobu,  da imam samo svoje ogledalo,  šminku i prostor. A mislim da  je svatko od nas nakon toliko  godina rada to i zaslužio. Također, želim imati veću pozornicu, na kojoj ćemo moći  raditi predstave koje do sad  nismo imali mogućnosti raditi  iz tehničkih razloga, oduševljena je bila Sanja. Čini se da  nju entuzijazam ne napušta.  Za nju ne postoji okretanje i  žaljenje za prošlim, nego samo pogled unaprijed. Za to je  bila i puno puta javno pohvaljena, što joj govori da je  zaista na pravom putu. Od  zapaženih nagrada ima nagradu Hrvatskoga glumišta iz  2000.  godine za ulogu duha i  sluškinje u "Aladinu".

- Gluma zapravo znači ne  glumiti, kao što ne možemo  glumiti u životu. Gluma znači  sposobnost transformacije, ali  ne lažne. I u glumi moraš biti  svoj. Ako glumiš, glumi tako  da se to ne vidi. Važno je  voljeti to što radiš i tad ćeš  dobro raditi, poručila je Sanja  svima iz vlastitog iskustva. A  sudeći po njenoj karijeri isplati se slušati njenu uputu  koja ju je od uporne mlade  djevojke dovela do priznate i  hvaljene glumice.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno