Mirko Šatalić: Mislim da je teže raditi na komediji i igrati ju nego li bilo što drugo

To je druga predstava u kojoj će Mirko Šatalić, inače glumac, oprobati svoje redateljske vještine. Ujedno, to je i treća ovosezonska predstava u produkciji HKK Zadar
Prevrtljivi vremenski (metereološki) uvjeti kojima ovoga lipnja svjedočimo, osim turističkim radnicima i turistima, probleme zadaju i Mirku Šataliću, glumcu Hrvatske kazališne kuće Zadar. Mirko, u vrijeme dok pišemo ovaj tekst, obavlja posljednje probe i pripreme na svojoj predstavi „Nije bila peta, bila je deveta” čijom će premijernom izvedbom u nenatkrivenom dvorištu Providurove palače večeras započeti 15. zadarsko kazališno ljeto. To je druga predstava u kojoj će Mirko Šatalić, inače glumac, oprobati svoje redateljske vještine. Ujedno, to je i treća ovosezonska predstava u produkciji HKK Zadar. Riječ je o komediji suvremenog talijanskog dramatičara Alda Nicolaia u kojoj će pod Šatalićevim redateljstvom kao glumci nastupiti Tamara Šoletić, Hrvoje Zalar, Mladen Baučić – Baucho, Josipa Zubak, i sam Mirko.
Ispričajte nam kako je došlo do Vašeg drugog redateljskog angažmana u HKK Zadar (i u profesionalnom teatru)?
– Jednostavno. Predložio sam, s obzirom da su dvije ovogodišnje nove predstave iz naše produkcije bile drame, da ja za Kazališno ljeto pripremim jednu komediju. Mislim da takav žanr odlično paše uz ljeto i ljetnu razbibrigu. Radi se o finom dramskom predlošku Alda Nicolaia, poznatog talijanskog dramatičara. „Nije bila peta, bila je deveta” prava je glumačka predstava. Od scenografije su u osnovi potrebni tek stol, stolice i krevet. Dijalozi iz ovog djela prava su glumačka poslastica. Budući da je predstava rađena baš za Zadarsko kazališno ljeto, a poruke i situacije u djelu su univerzalne, odlučio sam donekle prilagoditi tekst u smislu da bude blizak Zadranima i Zadrankama. Radnju smo smjestili u Zadar i u predstavu uvrstili niz asocijacija na zadarsku zbilju.
Prava zadarska predstava
Dakle, predstava je prava zadarska rađena baš za zadarsku publiku. Glumački postav je pretežno zadarski. Osim Hrvoja Zalara, kojem je ovo treća zadarska premijera pa ga uz Zadar veže puno toga, i glazbenika Mladena Baučića – Baucha, kojeg opet puno toga lijepog veže uz naš grad, na predstavi su radile i u njoj sudjeluju mahom zadarske „snage”. Od glumačkog postava tu su Tamara Šoletić iz Kazališta lutaka Zadar, Josipa Zubak, glumački vrlo nadarena zadarska maturnatica, i moja malenkost. Nadalje, kostmiografiju za ovu predstavu je izradila Zadranka Marija Šarić Ban, scenografiju Darko Petković iz Kazališta lutaka Zadar, svjetlo je oblikovao Ivo Nižić. Jedino nam je iz Mostara u pomoć pritekao inspicijent Igor Kunštek.
Kad već spominjete tim koji je radio na predstavi, kako je Vama bilo raditi s njima?
– Uistinu moram kazati da sam super zadovoljan s ljudima koji rade na predstavi. To su sve od reda divni ljudi i krasni umjetnici. Već uz dobar odabir teksta i dobru podjelu uloga dobijete prilično čvrstu garanciju da će predstava polučiti i dobar rezultat.
Prvenstveno ste glumac. Kako je biti i redatelj?
– Pa, kada je čovjek u kazalištu tako dugo kao ja (35 godina, pr. a.) i kada kao glumac radi s tako mnogo kvalitetnih redatelja, jednostavno od svakog ponešto naučiš. Ujedno, glumeći toliko dugo godina naučiš i razmišljati ne samo na glumački, veći na redateljski „način”. I evo, nakon mog redateljskog prvijenca u profesionalnom teatru, predstave „Moja stara gospođa” koju je kazališni kritičar Jasen Boko okarakterizirao kao jednu od uspješnica sezone, Renato je imao povjerenja povjeriti mi rad na ovoj predstavi.
Premijera na otvorenom
Malo je nezgodno raditi predstavu u kojoj si i glumac i redatelj, ali kada stvari s redateljske strane postaviš u red, posvetiš se svojoj ulozi i razmišljaš kao glumac.
Predstava se premijerno igra na otvorenom, u dvorištu Providurove palače. Koliko je ta činjenica utjecala na pristup u promišljanju i radu na njoj?
– S obzirom na to da je ljeto, mislim da je dobro to što se predstava igra na otvorenom, odnosno u Providurovoj palači. Zadar je pun za teatar i umjetnost atraktivnih lokacija, no, naravno, nemamo mogućnost igrati u svima. Sve to i nije imalo utjecaja na odabir nekakvog posebnog pristupa ovoj predstavi. Uostalom, ona će u sljedećoj sezoni igrati i u Kazalištu. Osim premijere, nas čeka i igranje predstave nekoliko dana uzastopce, što je sigurno veliki napor. Ako se predstava publici jako svidi i ako za nju potražnja bude velika, igrat ćemo ju i jedan, dva puta na koncu ljetne sezone.
Koliko dugo radite na predstavi?
– Već mjesec i pol dana ozbiljno radimo na njoj. Možda činjenica što se radi o komediji može zavarati ljude koji misle da je i rad na takvom žanru ležerniji. No, tvrdim da nije tako. Upravo suprotno, mislim da je teže raditi na komediji i igrati ju nego li bilo što drugo. Tamara (Šoletić, op. a.) voli reći, a to lijepo ocrtava trud uložen u predstavu, da „mi moramo biti ozbiljni, dok se pubika smije”. Tekst Alda Nicolaia je vrlo zahtijevan. U jednoj rečenici zna biti i nekoliko promjena nijansi odnosa među likovima. Mi smo se tomu vrlo dobro prilagodili i s time sam zadovoljan. Naravno, kao kod svake predstave, biti će ljudi kojima će se svidjeti jednako kao i onih kojima ne će. Mogu reći i to da prilikom rada na ovoj predstavi nismo išli za tim da podiđemo publici, odnosno da se ona pod svaku cijenu smije čitavih sat i petnaest minuta koliko traje. Ipak se nadam da će se publici svidjeti.
Ima li „Nije bila peta, bila je deveta” već sad kakvih ponuda za gostovanja?
– S njom idemo na festival u Sisku, a mislim da ćemo nastupiti i u Mostaru na Danima Matice hrvatske. Predstava je mobilna i s te strane spremna ići na gostovanja bilo gdje. Imamo nekih ponuda iz Iža i Omiša, a hoćemo li tamo nastupiti još ne znam. Prvo premijera…

 O PREDSTAVI

„Nije bila peta, bila je deveta”; redatelj Mirko Šatalić, scenografija Darko Petković, kostimografija Marija Šarić Ban, oblikovanje svjetla Ivo Nižić, glazba Mladen Baučić – Baucho, izrada scenografije i rekvizita John Čolak, izrada kostima Vernarda Stipaničev, inspicijent Igor Kunštek; uloge: Tamara Šoletić (Eva), Hrvoje Zalar (Mario), Mirko Šatalić (Bruno), Mladen Baučić – Baucho (ulični svirač), Josipa Zubak (medicinska sestra, konobarica).
Jedno od najuspješnijih Nicolaijevih komediografskih ostvarenja „Nije bila peta, bila je deveta” duhovito je i zabavno djelo u kojem uz ležeran dijalog dolazi do punog izražaja i autorov naglašeni smisao za crni humor i paradoksalne situacije. Poslije praizvedbe u Heidelbergu ova je komedija prikazana s mnogo uspjeha u Italiji, Francuskoj, ostaloj Njemačkoj, Austriji i brojnim durgim europskim zemljama.
Šatalić je Nicolaijev tekst nadopisao i prilagodio današnjem vremenu. U priču Šatalić uvodi dva lica – saksofonistu i medicinsku sestru koji dramskom tekstu daju novu dinamičnost. Tako, u novom ruhu predstav podsjeća na talijanske komedije sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća koje su punile kino dvorane s obje strane Jadrana, a u kojim su briljirali Lino Banfi, Edwige Fenech, Alvaro Vitali i mnogi drugi.