Uz mnogo truda i rada sve je moguće!

– Lucija trenira od kad zna za sebe, odnosno od 2004. godine  je počela plivati na bazenu Kolovare te je uz mnogo truda i rada naučila  plivati. Tada je njena motorika bila jako slaba, jer je operirala i srce, a ima  i drugih zdravstvenih problema uz koje živi te svakodnevno trenira i do  dva sata. U ovih deset natjecateljskih godina nije propustila niti jedan  trening, osim ako nije bilo nešto izvanredno, počinje nam priču Zoran  Mijolović, ponosni otac poznate zadarske plivačice Lucije Mijolović koja  je zahvaljujući svojoj upornosti te podršci cijele obitelji kao i izvrsnom  radu trenera PK Zadra stalni član te kapetanica hrvatske plivačke reprezentacije za osobe s Down sindromom. S Lucijom su u reprezentaciji još  dvije djevojke i jedan mladić.
 Težak rad 
 – Stvoriti plivača takmičara je jako teško. To je dugogodišnji proces da  bi se postiglo da pliva sve četiri discipline, a Lucija, koja ima 25 godina, je  sve to postigla upornošću i vježbom. Lucija je inače kapetanica ekipe i  četvrte su u Europi trenutno, govori otac dodavši kako je Lucija rekla da  poslije plivačke karijere želi biti i trenerica. Pored plivanja, govori nam  tata Zoran, Lucija se bavi i zumbom, a od nedavno je počela trenirati i  atletiku. Uključila se u atletski klub za osobe s Down sindromom "Mali  princ", kojega je osnovala Martina Šango, te je tamo počela trenirati više  iz zabave. Međutim, rezutati su bili sve bolji te je nedavno išla u Split  gdje je istrčala normu te uskoro ide na Europsko natjecanje u trčanju na  400 i 800 metara. 
 – Najveći uspjeh u svemu ovome jest što možemo pomoći drugima koji imaju djecu s Down sindromom. Naime, naša djeca se sada mogu  uključiti u brojne sportove te se i na taj način integrirati u društvo. Lucija  ima brojne prijatelje, kako na plivanju, tako i na atletici te na zumbi. Ona  je zahvaljujući sportu postala jako samostalna – sama se spremi za trening, sama odlazi do bazena, odradi trening, sredi se i dođe kući. Više ju  ne trebamo pratiti i sve radi sama, to je ono što je važno ističe tata Zoran  dodavši kako je Lucija, ili Luce kako ju zove od milja, samo "Downić" koji  ima svoj način života. Naime, zbog sindroma imaju jako usporen metabolizam, a velik broj ih ima problema i s hipotonijom te su jako skloni  debljanju. Upravo se zbog toga moraju baviti sportom.
 Odlični treneri
 – Ona je prošla svoje djetinjstvo, pubertet i mladost, sve kao i naše drugo dvoje djece. Njoj je dan od kad se probudi do kad ide spavati ispunjen. A kad je tako i kad je ona sretna onda je i cijela obitelj sretna, rekao  je Zoran te nastavio – Plivačkom klubu Zadar treba dati Nagradu grada  Zadra zbog svega što su učinili za djecu s poteškoćama u razvoju. Mi jesmo pioniri, ali tamo radi velik broj mladih školovanih ljudi čiji se rad prepoznaje svugdje. Treneri su joj praktično druga obitelj, ističe Mijolović.  Dodao je kako su ove stvari prije bile nezamislile, ali sada, uz pomoć roditelja, koji su ključna karika, društva te sporta moguće je napraviti velike stvari. 
Uz Luciju i njenu obitelj gotovo od gotovo samog početka je i trenerica  Danijela Kurtin. Njih dvije imaju zaista poseban odnos, a što je na prvu  vidljivo. Svaki susret počinje i završava toplim zagrljajem.
 – PK Zadar ušao je s plivačkim klubovima iz Italije i Portugala u Erasmus program za rad s djecom s poteškoćama. Prvo smo Lucija i ja bile tri  dana u Milanu, potom smo tri dana bile u Portu gdje su bila djeca s intelektualnim poteškoćama, a potom idemo u Palermo. Prije Palerma Lucija i ja idemo na europsko prvenstvo u plivanju za osobe s Down sindromom na Olbiju, a potom u Palermo gdje idu i osobe s Down sindromom i intelektualnim poteškoćama, nabrojila nam je gust raspored trenerica Danijela Kurtin, koja s Lucijom radi već godinama te u PK Zadru,  između ostalog radi i s natjecateljima s poteškoćama u razvoju. Ističe kako su svi treneri prošli posebne eduakcije koje stalno nadograđuju te su  pronašli način koji najbolji funkcionira za ovu djecu.
Na pitanje koliko ovakvi trenizi pomažu djeci, odnosno mladima s poteškoćama u razvoju rekla nam je kako  su pozitivne promjene vidljive  kod svih.
– Nakon nekog vremena djeca, odnosno mladi, koji su prije bili u potpunosti ovisni o roditeljima, koje su roditelji dovodili na trening, morali  im pomagati pri kupanju, oblačenju, nakon nekog vremena su se opustili i osamostalili. Jedan dio njih sada sami dolaze na bazen, sami se preskuvu, srede, odrade trening i idu doma, također putuju bez problema po  svijetu, mijenjaju okolinu, što je za njih jako velik uspjeh, govori nam trenerica Danijela dodavši kako im se život skroz promjenio i ispunio. 

Potreba integracija djece s  poteškoćama

 – Smatram da bi klubu trebalo dati još veću podršku pa će se uključiti još veći broj  djece s Down sindromom, ali i drugim poteškoćama. Sada kada djeca s Down sindromom dođu na bazen nema više predrasuda. Svi znaju tko su oni. I Lucija je sama  objasnila svojoj ekipi što je to Down sindrom. Ovo je prije bila tabu tema, te barijere  se danas ruše, govori nam Mijolović.

Velika lista čekanja

– Imamo jako mnogo djece s poteškoćama koja čekaju na upis. Naime, rad s djecom je gotovo individualan te imamo malo trenera, a mnogo je djece koja bi se htjela  uključiti. Radimo i s vrtičem Laticom te njihova djeca dolaze u grupama, ali jednostavno nemamo dovoljno kapaciteta da primimo svu djecu. Bilo bi dobro kad bi se i  za ovu djecu skupila neka sredstva, posebno za natjecatelje s poteškoćama koji ostvaruju zaista izvrsne rezultate te stalno putuju, a ponekad nam je to teško financijski popratiti, rekla je Danijela.