Izgubili barjak, promijenili stran(k)u – kako “stari momci” postaju vječiti politički neženje?

Dok u potencijalnoj nestabilnosti veze između stranke i vijećnika većina vidi prijetnju, Stanko Zrilić vidi priliku. Od metamorfoze dvojice bivših “umirovljenika” u liberale Zrilić je učinio političku misiju kada je njihovo prihvaćanje u svoje redove nazvao “okupljanjem političkog centra”. Navodeći kako pregovara i s drugima jasno je pokazao kako “umirovljenički” transfer ne tretira kao izolirani slučaj te kako će moralno pokriće, zatreba li, pronaći u borbi protiv bipolarizacije političke scene
Promjena stranačke strukture u Gradskom vijeću grada Zadra i Županijskoj skupštini kojoj je javnost svjedočila tijekom kasnog proljeća i ljeta, nije promijenila  ama baš ništa unutar strukture vlasti, no svakako je  fenomen pred kojim je teško  zatvoriti oči uzme li se u obzir  kako su se promjene i napuštanja stran(k)e dogodile  tijekom zatišja pred početak  kampanje najavljene za jesen.
Najbolje je prošao HSLS  koji je početkom ljeta dobio  dvojicu vijećnika u Županijskoj skupštini. Obrnuto  proporcionalno, najveći gubitak pretrpjela je Hrvatska  stranka umirovljenika koja je  težinu neotuđivosti mandata  osjetila pretvorivši se preko  noći u “izvanskupštinsku”  stranku nakon što su Leopold  Brucker i Josip Škrinjar svoj  mandat donijeli u miraz  HSLS-u.
Ugled stranke
HSP je izgubio jedno od  četiri vijećnička mjesta u  Skupštini Zadarske županije  nakon što je početkom svibnja iz stranke izbačena Jasminka Bašić. Bašić je iz stranke izbačena odlukom Suda  časti uz obrazloženje da šteti  ugledu stranke, dok se po  njezinim riječima radilo o  “obračunu s Kotlarovim kadrovima”.
Najsvježiji slučaj smanjenja  broja vijećnika s četiri na tri,  dogodio se Hrvatskoj narodnoj stranci nakon što je  Željko Predovan, dugogodišnji vijećnik ove stranke u  Gradskom vijeću, napustio  stranku i postao nezavisan.
“Izvan konkurencije” javnost je nešto ranije svjedočila  slučajevima Danijela Kotlara  i Kristijana Magaša koji se,  međutim, nikako ne mogu  svesti pod zajednički nazivnik.
Odlaskom Danijela Kotlara iz HSP-a njegova bivša  stranka nije izgubila ništa. Na  mjestu dožupana zamijenio  ga je Đani Bunja.
S druge strane Kristijan  Magaš je mandat člana Gradskog poglavarstva za gospodarstvo i upravljanje gradskom imovinom stekao temeljem vijećničkog mandata  osvojenog u okviru Nezavisne  liste Dražena Grgurovića, da  bi se naknadno prisjetio kako  je član HDZ-a još od 1989.  godine. Formalno gledajući  njegovim stranačkim buđenjem Grgurovićeva lista izgubila je jednog člana Poglavarstva, dok je broj vijećnika kraj čijeg imena na  stranicama Grada Zadra stoji  oznaka (NL Dražena Grgurovića) ostao nepromijenjen.
Pozivanje na moral, a  ne na zakon
Epilogom ovog poglavlja  Magaševa političkog angažmana može se smatrati njegov izbor početkom ožujka u  Gradski odbor HDZ-a. Ova  činjenica svakako predstavlja  stabilan temelj za pretpostavku kako će stranka s njim  ozbiljno računati i na predstojećim izborima. Istodobno, izjava koju je u jednom  nedavnom intervjuu dao čelnik Magaševe bivše liste Dražen Grgurović, može se smatrati njegovim “pismom namjere” sudjelovanja na sljedećim izborima izvan konteksta nezavisnih lista.
O nezavisnoj listi razmišlja,  međutim, donedavni haenesovac Željko Predovan. Bivši  član HSP-a Danijel Kotlar,  po vlastitim riječima, s politikom više neće imati ništa,  a s obzirom da se u svojem  političkom angažmanu pokazao iznimno dosljednim  nema nikakvih osnova za  špekulacije na ovu temu.
Predsjednik Županijskog  vijeća HSLS-a Stanko Zrilić  najavio je međutim nova pojačanja.
– Imali smo troje vijećnika  u Županijskoj skupštini, sada  ih imamo pet, a od rujna  očekujem da ćemo ih imati  između sedam ili devet, kazao je u prilici upoznavanja  javnosti s transferom Bruckera i Škrinjara.
Priskribljivanje vijećnika tijekom mandatnog razdoblja  nije neuobičajeno na zadarskoj političkoj sceni, čak ni  onda kada promjena stranke  ne znači promjenu vlasti.  Najpoznatiji je, svakako, slučaj prelaska Mirka Šileša is  HSS-a u HDZ. Ovaj transfer  ni za jednu od stranaka nije  donio pomak u odnosu snaga, ali je na izborima koji su  uslijedili samom Šilešu donio  visoko mjesto na HDZ-ovoj  listi i u konačnici status aktualnog potpredsjednika Županijske skupštine.
Mogućnost vijećnika da  postizborno promijene barjak, a time i same izborne  rezultate, rizik je o kojem se  na nacionalnoj razini glasno  raspravlja i predizborno i  postizborno, a strah stranaka  od “brakorazvodne parnice” s  vijećnicima u nekim je manjim strankama dovodio i do  toga da se od kandidata  tražilo da prilikom isticanja  kandidature potpišu kako će,  odluče li se “razvesti”, mandat  vratiti stranci. No, riječ je o  papiru koji se poziva na  moral, a ne na zakon.
No, dok u potencijalnoj  nestabilnosti veze između  stranke i vijećnika većina vidi  prijetnju, Stanko Zrilić vidi  priliku. Od  metamorfoze  dvojice bivših “umirovljenika”  u liberale Zrilić je učinio  političku misiju kada je njihovo prihvaćanje u svoje redove  nazvao “okupljanjem političkog centra”. Navodeći kako  pregovara i s drugima, koji bi  do jeseni trebali broj  HSLS-ovih vijećnika povećati  s pet na sedam ili devet, jasno  je pokazao kako, za razliku  od političara drugih stranaka  koje se ni same nisu libile  primiti prebjege potencijalnih konkurenata, rečeni transfer ne tretira kao “izolirani  slučaj”. Ako je takvo što  uopće potrebno, moralno će  pokriće pronaći u borbi protiv bipolarizacije političke  scene.
Političko “swinganje”
– U Hrvatskoj postoji 108  stranaka, od kojih je samo  pet njih politički relevantno;  s SDP-om lijevo i HDZ-om u,  kako naši prijatelji iz HDZ-a  više vole da se za njih kaže –  desnom centru. U ostale 103  političke stranke ima sjajnih  ljudi kojima treba dati šansu  da politički djeluju, objasnio  je Zrilić dok su pristupnicu u  HSLS potpisivali Brucker i  Škrinjar.
Ipak, teško je ne primijetiti  kako se prihvaćanjem ovakve  političke strategije, pojavljuje  opasnost pretvaranja izbora u  klubove za višestruke “swingere” u kojima su, dolazeći u  novom prikladnom paru,   konstanta tek “stari momci”  koji se polako pretvaraju u  vječite političke neženje.