Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Michael i Mihael stigli u Zadar kao vrhunski “bijeli” stručnjaci

Autor: Elza Radulić-Toman

29.07.2008. 22:00
Michael i Mihael stigli u Zadar kao vrhunski “bijeli” stručnjaci

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Kaže da nije točno uobičajeno mišljenje da su vina što starija to bolja. Naime, ne mogu sva vina biti stara,a dobra, napominje Michael, jer samo starost vina ne znači i vrijednost i kvalitetu. Sve zavisi od sorte i količine alkohola
Ovih smo dana u kompleksu Borikovih hotela zatekli dvojicu Mihaela (samo s jednim slovom razlike), mladića rođenih izvan Hrvatske, priznatih stručnjaka koji su odlučili živjeti i raditi u domovini svojih roditelja. Obojica su na značajnim “bijelim” funkcijama u Falkensteinerovim objektima. Obojica su stigla prije otprilike godine dana, jedan iz Austrije, drugi iz Njemačke i to sa vrlo dobrih radnih mjesta u tamošnjem ugostiteljstvu.
Čudili su se kad sam otišao u Hrvatsku
Michael Zuvanović, rođen prije 30 godina u austrijskome Bregenzu, na Bodenskome jezeru na granici Austrije, Švicarske i Njemačke, u turistički osobito poželjnome dijelu Europe, gdje se i nije bilo teško odlučiti za životno zanimanje.
– Tamo se tijekom školovanja djecu pošalje na proizvodni rad, na više različitih mjesta, da vide kako to izgleda i da onda odluče što bi u životu radili. Ja sam odmah zavolio ugostiteljstvo, pa iako u mome okruženju nije bilo ama baš nikoga tko se time bavi. Među Hrvatima s kojima su prijateljevali moji roditelji čak je bilo čuđenja što će me poslati u ugostiteljstvo, pojašnjava nam Michael, čiji su roditelji pošli u Austriju trbuhom za kruhom iz zadarskih Suhovara. Dolazio je kao dječak u Suhovare i uvijek pomalo sanjao da bi se ovdje i nastanio i evo ga. Čak je došao ovamo odslužiti vojsku, u Sinju, Šibeniku, Zagrebu. Premda mlad Michael Zuvanović je u Austriji već postao “faca”, osobit stručnjak za vina, sommelier, koji može birati gdje će raditi. Koji je radio u vrhunskim restoranima, niti jednom s manje od četiri zvjezdice, onima koji su ocjenjivani s najvećim ocjenama, slagao je tamo vinske karte, pa i one do 1000 najboljih svjetskih vina. Za njega se već znade i ne samo u regiji gdje je rođen, nude mu sommelierske poslove u ekskluzivnim restoranima, između ostalih ponuđen mu je posao za Wein Wolf, jednu od najvećih distributerskih vinskih kuća u Europi, ali on naglašava da je ipak od svih ponuda bila najprimamljivija zadarska. Koliko voli Zadar i Suhovare, toliko je zaljubljen u vina, o njima sve znade, o najpoznatijim svjetskim vinima.
Napravio posebnu vinsku kartu
Kaže da nije točno uobičajeno mišljenje da su vina što starija to bolja. Naime, ne mogu sva vina biti stara,a dobra, napominje Michael, jer samo starost vina ne znači i vrijednost i kvalitetu. Sve zavisi od sorte i količine alkohola, što više alkohola to je bolje. Primjerice talijanska vina mogu odležati najviše 15 do 20 godina, dok neka francuska vina, najkvalitetnija uopće, mogu i do 30 pa i 40 godina. Inače, ovaj poznavatelj dobre kapljice napominje da na njegovim vinskim kartama ima dobrih vina koja po boci stoje i 800 i više eura!
Pitamo ga ima li u Hrvatskoj dobrih, vrhunskih vina, a on oprezno odgovara da ima ponešto, te da i on na svojim vinskim kartama ima i nekoliko hrvatskih sorti. U hotelu Adriana, gdje je šef za jela i pića napravio je posebnu vinsku kartu, na kojoj je, među 70-ak vina zastupljeno i dosta hrvatskih vina, poput plavca, dingača, postupa.., “jer moramo gostima ponuditi i domaća vina, iz kraja gdje se odmaraju”. On vina dijeli po regijama, pa tako i hrvatska na istarska, kvarnerska, dalmatinska. Isto to vrijedi i za francuska, austrijska, talijanska, španjolska, kalifornijska, ona iz Čilea, sva su podijeljena na regije tih zemalja. Na primjer u Francuskoj su najbolja i u svijetu najpoznatija vina iz regije Loire, Bordeauxa, Rhone, a najbolja bijela vina na svijetu računaju se ona iz regije Cables.
Život u Suhovarama
Sve to nam je ispričao Michael, koji znade za sebe priznati i da je vinski fanatik, kojemu nije teško za bocu poznatoga vina izdvojiti i stotine eura i koji je godinama izdvajao novac baš za te potrebe. U očevoj kući u Suhovarama je sebi izgradio specijalni vinski podrum, gdje mu je i zavidna kolekcija najboljih svjetskih sorti, ali je tamo donio i specijalne kašete za vino, čaše, pa i čepove!
Michael će se u listopadu i oženiti, također “gastarbajtericom”, našom curom rođenom kao i on u Austriji. Živjet će oni u Suhovarama, gdje je mladi Michael već pripremio dobre temelje, čak je zasadio 300 stabala maslina.
 


Kuhao za sudionike Formule 1
Uz Michaela u hotelima Falkensteiner smo sreli i njegova prijatelja Mihaela Barkića, slične sudbine, mladića rođenog u Munchenu, koji je također do 30-te godine postigao zavidne uspjehe u “bijeloj” karijeri, ali se ipak odlučio na povratak u domovinu. Njegovi potječu iz Podravine, a Mihael, vrhunski kuhar za kakvima hrvatski turizam naprosto vapi, je došao na rad, a izgleda i na trajni život u Zadar. Uskoro se ženi Zadrankom i vjerojatno će ostati zauvijek u Zadru. I on je, premda mlad, dosad u Njemačkoj dostigao visoke standarde u struci, tako da mu agenti za zapošljavanje stručnjaka nude primamljive poslove. Između ostaloga, dosad je spremao hranu za sudionike Formule 1, s njima je proputovao cijeli svijet. Sada je upravo Mihael šef svim kuharima u zadarskim Falkensteiner hotelima, a u tri kuhinje ih ima 23, koji svakoga dana kuhaju za goste kojih dnevno ima do 1800. Naglašava da su kuhari sve mladi, čak ih je 18 tek izišlo iz škole, jer on želi mlade naučiti ispočetka. Najvažnije je, napominje, da budu maštoviti, da ne nude uvijek isto i spremljeno na isti način, “kako to nudi većina zadarskih restorana”. Po njegovoj ocjeni u Zadru su tek dva tri restorana dobra, a svi ostali nude gotovo sve isto.


Najkvalitetnije namirnice sa zadarske tržnice
 Mihael nastoji da mu sve namirnice budu domaće, tako da mu je sve iz Zadra i ostalih dijelova Hrvatske, a osobito sam kupuje ribu na zadarskoj ribarnici, koju posjećuje do tri puta u tjednu. Govori kako je u početku imao pojedine namirnice iz uvoza i kako se to pokazalo vrlo nekvalitetnim. Ovome se našem sugovorniku, koji još svladava domaći, zadarski govor, jer je hrvatski naučio od roditelja, pravih Podravaca, dogodi da mu isporuče 100 kilograma češnjaka, jer je naručio toliko luka, a ustvari je želio dobiti 100 kilograma kapule.