Braći Fantela velika prilika u lovu na normu za Tokio

Zadarski zlatni olimpijac Šime Fantela sa svojim bratom Mihovilom odrađuje završne pripreme za Svjetsko prvenstvo svih olimpijskih klasa u danskom Aarhusu u trajanju od 2. do 12. kolovoza. Druga je već godina od kad je Šime razišavši se s Igorom Marenićem prešao iz klase 470 u 49er gdje se udružio sa bratom u nastojanju hvatanja plasmana na Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Iza Fantela je u klasi 49er već tri velika natjecanja, a slijedi možda i najvažnije, ono u Aarhusu na kojem će se dijeliti norme za Tokio.
– Tri velika natjecanja smo odradili. Sad je na redu četvrto. Cilj je norma za Tokio. Po onome što smo dosad iskusili realno smo u normi dogodine. Ako ćemo što srce kaže i osjećaj, ako se poklope uvjeti u Aarhusu gdje je jako zahtjevno regatno polje, ako brzina ne bude štekala i ako budemo formi možemo se ugurati među tih osam mjesta. Pred nama je do druge prilike i sljedećeg Svjetskog prvenstva godinu i četiri mjeseca što je sasvim dovoljno da imamo još jače pripreme, podignemo se level gore i komotnu tada ostvarimo normu. Ove godine se dijeli u Aarhusu osam normi koje su dijele po nacionalnom ključu. Pošto ima mnogih zemalja koje imaju više posada na svjetskoj smotri onda će plasman u Tokio zaslužiti prvih osam posada iz različitih zemalja. Sljedeće godine se dijele četiri norme, a posljednju godinu prije olimpijade još svaki kontinent ima pravo na jednu normu.

Koštali ih preuranjeni startovi
Posljednju provjeru prije Danske imali ste početkom srpnja na Europskom prvenstvu za klasu 49er u poljskoj Gdyniji.
– U Poljskoj generalno nismo nešto zadovoljni rezultatom jer on ne pokazuje pravo stanje. Jedrili smo čak i jako dobro, no dva preuranjena starta su nas koštala boljeg plasmana. To je jedan od krucijalnih dijelova regate. Kad se to uhvati onda je puno lakše. Kako je nova klasa i brza je, neki put se mučimo sa akceleracijom. Jedna greškica u brodu i kasniš već recimo četiri sekunde. Finese odlučuju. Brzina je bila dobra, a srebrna skupina u kojoj smo jedrili imala je brončanog sa prošlog svjetskog prvenstva. Pored njega tu su bila tri odlična Brazilca, po jedan Francuz i Nijemac .Malo nas je ometao čudan lagan vjetar negdje četiri do pet čvora, a val je ostao velik tako da nas je malo iznenadilo.
Promjena klase, iz 470 u 49er, donosi porođajne muke koje samo nastupi, treninzi i pripreme mogu izliječiti.
– Nama najviše fali regatno iskustvo. Svaka klasa unutar regatnog polja ima neke svoje finese koje se mogu jedino iskustvom pohvatati. Ne može te nitko istrenirati već sam moraš iskusiti to na svojoj koži i onda na temelju stečenog iskustva praviti razliku na regatnom polju u odnosu na druge natjecatelje.
Fantele su put Danske krenuli 15 dana prije. Rutina je to koja prethodi svim velikim natjecanjima u smislu optimalne pripreme.
– Krenuli smo u Dansku dva tjedna prije jer se jednostavno moramo adaptirati na uvjete koji tamo vladaju. Treba studiozno pristupiti svakom detalju. Poznavanje mikro uvjeta regatnog polja je presudno. Dugogodišnje je i iskustvo koje se skupilo sa regata širom svijeta, na raznim morima. Sve se zapisuje, izmjenjuju se s drugim posadama sve informacije za finese pojednih polja, morske struje, kao i informacije o ćudima vjetrova i valova na određenom regatnom polju.
Velika pomoć u cijelom tom procesu za odlazak u Tokio imate u dugogodišnjem sponzoru, tvrtki D-Marin. Jer jedrenje iako nije široko praćen i televizičan sport, jako puno košta.
– D-Marin je uz mene i Igora Marenića još od 2015. godine i pomažu nam u svakom smislu. Potpisali smo novi ugovor prošlo ljeto brat i ja na tri godine i bez njihove pomoći ne znam kako bi išta mogli napraviti. Jedrenje je uistinu skup sport. Puno je tu opreme koju moraš imati i koju moraš mijenjati. Jednostavno bez te konkretne pomoći ne možeš konkurirati bogatijim zemljama.

Dug je vijek u jedriličara
Jedan od razloga zašto ste se prebacili u drugu klasu jest i bezbrižnost u tom financijskom dijelu.
– Ušao sam u novu klasu nakon Rija zbog mogućnosti koju mi je pružao naš Olimpijski odbor, Grad Zadar, pa u konačnici i D-Marin. Puno je lakše od trenutka kad znaš da si možeš priuštiti opremu koja ti treba tako da ta financijska konstrukcija je uistinu čvrsta. Na to preostaje samo naslagati veliki rad, sate na moru i pripreme.
A kad se samo sjetite onih dana kad vam je kombi kojim ste putovali širom svijeta bio ne samo prijevozno sredstvo, nego i kuhinja, dnevni boravak i spavaonica.
– Kad ne želimo riskirati noćnu vožnju posluži kombi odlično za prespavati iako više to ne prakticiramo ako baš ne moramo. Sad imamo naviku iznajmiti nekakav apartman pogotovo ako su nam regatni dani u pitanju. Jako se puno vremena provodi na putu. Evo kako je to izgledalo samo zadnjih 10 mjeseci. Japan lani u listopadu, Miami siječanj, Portugal u veljači, pa Palma de Mallorca ožujak, nakon toga na sjeveru nedavno Gdynia, sad Aarhus. Praktički pola svijeta u niti godinu dana.
Sa 32 godine na leđima Šime bi u nekom drugom sportu razmišljao o prestanku karijere. No, za jedrenje su njegove godine tek ulazak u zrelu fazu, jer vijek jedriličara nerijetko se zna odužiti i do kasnih 40- ih godina.
– Vijek trajanja jedriličara je jako dug. Ako je zdravlja i nema ozljeda može se jako dugo baviti ovim sportom na visokoj razini. Najbolji primjer je Argentinac Santiago Lange koji je pobijedio u Nacri s 54 godine, Robert Scheitd u klasi laser sa 44 godine je uzeo umalo medalju. Moguće je ako se dobro čuvaš, paziš na svoje zdravlje i tijelo. Ja se nadam da ću još dugo tražiti svoje mjesto u eliti ovog sporta – zaključio je Šime Fantela.