Kralj Zvonimir i kraljica Jelena u posjetu Vrani

Na rasporedu u Vrani bilo je u trodnevnom programu nekoliko povijesnih igrokaza: prikazano je tursko opsjedanje Vrane uz uporabu pravih srednjovjekovnih vojnih strojeva (ovna, katapulta i baliste), zatim “Legenda o lijepoj kneginji i Crnom vitezu” s prikazom noćne bitke uz uporabu vatrenih strijela i plamenih kugli izbačenih iz katapulta ili mangonela. Skupine glazbenika te plesačica i plesača među kojima je bilo i onih najmlađih, uveseljavale su okupljene srednjovjekovnom glazbom i plesovima, a moglo se uživati i u bogatoj gastronomskoj ponudi
Jučer su u Vrani okončani drugi “Dani vitezova vranskih”, spektakl oživljene povijesti koji organizira Udruga vitezova vranskih uz suorganizaciju Vitezova zelingradskih, Općine Pakoštane i pakoštanske Turističke zajednice te Mjesnog odbora Vrana. Uz domaćine, na manifestaciji se okupio još niz udruga i skupina iz Hrvatske, Mađarske i Slovačke: Udruga kralja Zvonimira iz Knina, Dubovački strijelci iz Dubovca, Aureus Unicornis, Fekete Folly iz Slovačke, Skupina trbušnih plesačica Zahra iz Zagreba, Udruga Mathias Rex iz Budimpešte, Red srebrnog zmaja iz Zagreba, Red Ružice Grada iz Orahovice, Kliški uskoci iz Klisa, skupina Grofovija Konjski iz Konjšćine, koji su svi izveli niz atraktivnih točaka. Osim povećanog broja sudionika, povijesni spektakl na poljani pod Maškovića hanom privlači i sve više posjetitelja, kojih je samo u subotu bilo više od pet tisuća.
Uspješno produženje sezone
– Prošle godine smo prepustili organizaciju programa Vitezovima zelingradskim i poučeni tim iskustvima ove smo godine preuzeli inicijativu u širem dijelu, a njima smo prepustili dio koji se tiče borilišta. Prvi dan smo odradili defile u Pakoštanima koji je bio dosta interesantan s puno vitezova, dama, seljaka te konja. Skupilo se jako puno ljudi, mislim da odavno riva nije bila tako puna, kazao nam je načelnik Općine Pakoštane Milivoj Kurtov, koji ističe značajan porast broja posjetitelja od kojih su neki već počeli dolaziti u posebno organiziranim autobusima na Vranu. Kako kaže Kurtov, rad na pripremi manifestacije trajao je cijelu godinu:
– Mi smo bili u svibnju kod Vitezova zelingradskih kad su oni imali svoje dane i tad smo stupili u kontakt s ostalim skupinama i s njima napravili aranžman. Na ovaj način pokušavamo produžiti sezonu i to je uspjelo jer govore nam ljudi kako su im turisti za dan ili dva produžili boravak upravo da bi doživjeli ovaj srednji vijek i vidjeli borbe, istaknuo je Kurtov, a na pitanje je li lakše bilo biti načelnik u ono ili današnje doba kaže:
– Jednako je teško jer ovdje osim što sam član Udruge, paralelno sam i načelnik i ovaj dio organizacije borilišta, pripreme, parkirališta, prehrane – to je sve operativno spalo na djelatnike Općine i tvrtke Juština. Vitezovi vranski jesu organizatori, ali nisu još preuzeli cijelu organizaciju, otkrio nam je Milivoj Kurtov koji je s ostalim članovima Udruge također sudjelovao u borbama.
– Sudjelujem, kako da ne, ali se nastojim ne ozlijediti.
Kraljevska besjeda
A na rasporedu u Vrani bilo je u trodnevnom programu nekoliko povijesnih igrokaza: prikazano je tursko opsjedanje Vrane uz uporabu pravih srednjovjekovnih vojnih strojeva (ovna, katapulta i baliste), zatim “Legenda o lijepoj kneginji i Crnom vitezu” s prikazom noćne bitke uz uporabu vatrenih strijela i plamenih kugli izbačenih iz katapulta ili mangonela. Skupine glazbenika te plesačica i plesača među kojima je bilo i onih najmlađih, uveseljavale su okupljene srednjovjekovnom glazbom i plesovima, a moglo se uživati i u bogatoj gastronomskoj ponudi, od domaćeg voća i povrća iz bogatog vranskog bazena, do brudeta od ribe iz obližnjeg jezera, pečene domaće janjetine i vola na ražnju. Posjetiteljima su na raspolaganju bile i radionice mnoštva srednjovjekovnih obrta i vještina kao što su mačevanje, streličarstvo, ali i glagoljica. Za konjički dio priredbe bila je zadužena Renata Barešić, rodom Mađarica koja je “u dotu” dovela četiri konja koji su smješteni u Konjičkom klubu na Jankolovici gdje se u jahačkim vještinama obučavaju i Vitezovi vranski.
U središnjem dijelu programa koji se održao u subotu, u Vrani se pojavio i sam kralj Zvonimir s kraljicom Jelenom koje su svi vitezovi pozdravili svečanim mimohodom, a kralj je tom prigodom održao i svečanu besjedu:
– Dragi gosti iz drugih kraljevstava! Ja, Dmitar koji se zovem i Zvonimir, kralj harvatski, nakon što mi je osmega listopada lita gospodnjega tisućusedamdese i pete u crikvi svetoga Petra i Mojsija naš uzvišeni papa, Grgur sedmi, koji je putem svojih opata, Gebizona i Fulkoina, poslao mi žezlo krunu, mač i štit. Ovdi u našoj drevnoj Vrani, kunem se Bogom dragim da ću zajedno sa cilom svojom svitom čuvati naše harvatsko kraljevstvo od svih napadaja, tako mi Bog pomoga, kazao je kralj te nastavio:
– Proša sam mnoga naša kneževstva i kraljevstva, od Klisa, Bijaća, Belgrada, Nina i moga prvostolovanja Knina. Doša sam ovod u Vranu, otvoriti ove drevne naše harvatske igre u moju čast. U ime moje prelipe kraljice Jelene Lipe koja je ugarskega roda, ali koja se diči i našom harvatskom krvi i harvatskim kraljevstvom, ja in nomine Regnum Croatorum, u ime Harvatskoga kraljevstva, proglašavam i ove igre otvorenim!
Nakon kraljevog govora uslijedio je bogat program u kojem su sudjelovali svirači i plesači, a potom i vitezovi koji su se okušali u pojedinačnim borbama na turniru za nagradu kralja Dmitra Zvonimira. Premda se program odigravao na poljani ispred Maškovića hana, nije zaboravljen ni drugi veliki povijesni spomenik u Vrani, templarski i hospitalski grad, a još ranije i samostan u kojemu se čuvala hrvatska kruna. Na njegovim drevnim zidinama pomoću svjetlosnih i zvučnih efekata ispričana je priča “Slava priorata Vranskog” o slavnoj povijesti ovog nekad iznimno važnog mjesta u kojem su boravili i djelovali mnogi velikani hrvatske i europske povijesti.

Kako su Turci dobili i izgubili Vranu?

Efektnim igrokazom u kojem su sudjelovali brojni vitezovi prikazano je kako “Turci napadaju utvrdu Vranu”. U stvarnosti je pak Vrana potpala pod Otomansko carstvo 1538. godine u napadu u kojem je zauzet i Nadin, a vodio ga je Murat beg Tardić, inače rođeni Šibenčanin. Mletačka uprava je u prvoj polovici XVI. stoljeća imala dosta problema s obranom u sjevernoj Dalmaciji za koju je nevoljko izdvajala sredstva. Kad je Tardić pokrenuo svoju ofenzivu, Mlečani su izdvojili dvije tisuće dukata za obranu, ali očito nije bilo dovoljno. Zabilježeno je da su vojnici u vranskoj utvrdi bili neredovito plaćani i snabdijevani pa su se mnogi snalazili pljačkajući hranu po okolnim selima, a dobar dio je i prešao k Turcima.
Pod sultanovom vlašću Vrana se također lijepo razvijala i postala značajno mjesto turske Dalmacije s dvije džamije i medresom, a opisivali su je kao “vrt cijelog sandžaka”. U mirnim vremenima, turske vlasti su mletačkima dali u koncesiju izlov jegulja na Vranskom jezeru.
Ponovno zauzimanje Vrane odigralo se u Kandijskom ratu (1645.-1669.) kad je mletački vojskovođa Foscolo ušao u Vranu i Velim, bez ozbiljnijeg otpora.