Svetom misom i pučkim veseljem u Medviđi proslavljen “Sv. Ivan Usik”

Svetom misom i pučkim veseljem u Medviđi proslavljen “Sv. Ivan Usik” U Medviđi danas živi tek 70-ak žitelja, a jučer im se pridružilo nekoliko tisuća prijatelja, Medviđara i žitelja okolnih mjesta. Svečano misno slavlje predvodio je o. Jozo Milanović, benediktinac s Ćokovca na otoku Pašmanu
Velikim pučkim veseljem i euharistijskim slavljem na otvorenom kod crkve Prikazanja BDM u Medviđi je u nedjelju obilježen blagdan Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika Medviđe.
Bio je to tradicionalni dan u godini kad su se okupili Medviđari iz biogradskih Torova, zadarske Ploče, Vrane, Sikova, Raštana, Rijeke, Slavonije i drugi razasuti iz Lijepe naše i svijeta. Podatak da je čak 670 Medviđana tijekom Domovinskog rata stalo na branik Domovine dovoljno govori sam za sebe.
Znakovito, u Medviđi živi tek 70-ak žitelja, a jučer im se pridružilo nekoliko tisuća prijatelja i Medviđara koji 364 dana u godini gotovo samozatajno žive izvan mjesta rođenja, rođenja svojih očeva i djedova.
Svečano misno slavlje, uz župnika don Darija Mataka i subraću svećenike, predvodio je o. Jozo Milanović, benediktinac s Ćokovca na otoku Pašmanu.
– Bože daj nam glavu Ivana Krstitelja. Budimo kao i on, poručio je o. Milanović.
Kako je Medviđa na feštu, kako se ovdje naziva, Usičenje slave sv. Ivana Glavosijeka, odnosno svetog Ivana Usika, mjesto mira i pomirbe, veliki broj vjerničkog puka iskoristio je ovu prigodu i za pomirbu s Bogom te se ispovijedio.
A da u Medviđi uz misno slavlje nemali značaj ima i opće pučko okupljanje, itekako potvrđuje obližnji veliki plato sa šatorima s pićem i jelom, ponajviše s pečenom janjetinom i jaretinom. U nekoliko šatora okupilo se ljudi gotovo kao nikad dosad od Domovinskog rata, otprilike su tri-četiri tisuće Medviđana iz svih krajeva Hrvatske pohodili svoj rodni kraj. Dakako i brojni prijatelji Medviđe i hodočasnici. Prema procjeni ugostitelja, za sve njih ispečeno je preko 100 janjaca i jarića.
Neizbježnu glazbu s obližnjih štandova s narodnom, istočnjačkom folk muzikom ili u narodu zvanom “ćirilicom”, u nedjelju su na gromoglasni način svojom pjesmom i narodnim napjevima bukovačko-ravnokotarskog kraja “do nogu” potukli članovi KUD-ova Branimir iz Benkovca i Sidrage iz Tinja. Poseban obol su dali su Škabrnjani i Nadinjani iz etno-glazbene skupine “Čevulja”, voditelja Srećka Pavičića Balina, s narodnim “instrumentima” poput nateguše, lopara, načvi, burila, sita i harmonike .
Pored šatora na brojnim štandovima se moglo kupiti doslovce sve, od igle do slona, odnosno tovara-magarca. A i momci su mogli gledati cure, a cure momke. Naime, poznata je činjenica da su mnoge ljubavi rođene upravo na dan nebeskog zaštitnika Medviđe.
Ovdje se u bukovačkom moru kamena jelo, pilo, pjevalo i igralo do kasno u noć. Gostoprimstvo domaćina i osjećaj dobrodošlice mogli su se osjetiti na svakom koraku, neponovljivo.

 OD 1.400 DO 70 STANOVNIKA

Današnji naziv Medviđa datira s kraja 17. stoljeća i to po Ivanu Milkoviću Medi, izdanku uskočke loze Milkovića iz Vinjerca, koja je dala poznate hrvatske serdare, harambaše i bojovnike. U kolijevci prastarog roda Bunjevaca na širem području koje se od stoljeća sedmog zvalo “Hrvati”, od brda Prosik na istoku do Kunovaca na zapadu i od brda Peć, Stražbenica i Runjevac na sjeveru do Bruške na jugu, uokolo rimske utvrde Hadra, naselje se u srednjem vijeku nazivalo Krmpote. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine ovdje je živjelo 1.400 žitelja, dvije trećine rimokatolika i trećina pravoslavaca. U predvečerje Domovinskog rata ovdje je bilo 500-tinjak Medviđara. Danas tek 70-ak.