Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

5 C°

Pupovac kao da misli da Hrvatska ima dva predsjednika, jednog za Hrvate, drugog za Srbe

Autor: Dražen Ciglenečki

29.08.2012. 22:00
Pupovac kao da misli da Hrvatska ima dva predsjednika, jednog za Hrvate, drugog za Srbe

Foto: Davor KOVAČEVIĆ



Imam pravo propitivati politiku iznuđivanja financijskih sredstava, a i nekih odluka, što sam možda oštro, nazvao reketarenjem. Kao predsjednik Hrvatske jesam i predsjednik Srba. To Pupovac kao da ne razumije, kao da misli da Hrvatska ima dva predsjednika, jednog za Hrvate, drugog za Srbe. Želim da svi imaju jednake šanse i da se novac iz državne kase pravedno podijeli


Pismo predsjednika Ive Josipovića tjedniku Novosti temeljito je uzburkalo hrvatsku političku i javnu scenu. Ipak, Josipović ističe da bi pokrenuo temu o Srpskom narodnom vijeću i Miloradu Pupovcu i da je znao kako će se stvari razvijati.
– Svakako! Mislim da će rezultat rasprave koja se vodi biti vrlo pozitivan, bez obzira što pojedini sudionici nastoje zamagliti glavnu temu. Bez sumnje je da su najveći problemi našeg društva danas vezani uz gospodarstvo. Ali, i izgradnja političkih institucija i demokratskog društva paralelna je i važna zadaća sviju nas. Rasprava o funkcioniranju SNV-a i demokratskih odnosa i u okviru tzv. manjinske političke scene dio je toga. Tema je dozrela za raspravu i otvorila bi se, prije ili kasnije. Ona je, zapravo, i ekonomske, i političke naravi.
 Što ste zapravo inicijalno htjeli?
– SNV i Pupovac su u razdoblju naše demokracije odigrali pozitivnu ulogu. Ali, s vremenom, izgradili su monopol, financijski i politički, koji zatvara mogućnost pluralizma unutar srpske manjine, koja financijsku moć pretače u političku ekskluzivnost. Time, naravno, ne poričem izborni legitimitet Pupovca i drugih zastupnika SDSS-a. Poštujem ih kao izabrane zastupnike. Ali, imam pravo propitivati politiku iznuđivanja financijskih sredstava, a i nekih odluka, što sam možda oštro, nazvao reketarenjem. Moja temeljna kritika se odnosi na SNV i njegov položaj, na što, svakako imam pravo. Evo o čemu se radi. SNV se, ako izostavimo razne donacije, iz proračuna financira na dva načina. Prvi je da dobiva sredstva putem natječaja. Raspored tih sredstava nema nikakve veze s izbornim rezultatima nacionalnih stranaka, nego s kvalitetom programa. Tu SNV dobiva lavovski dio kolača. To ne bi bilo sporno da ne postoji sustav utemeljen na sukobu interesa. Pupovac kao predsjednik SNV-a podnosi programe na natječaj, ali i sam odlučuje o tome koji će se programi financirati i to u više faza odlučivanja. Tako je član Savjeta za nacionalne manjine koji raspoređuje sredstva, te zastupnik u Saboru koji usvaja izvješće Savjeta za nacionalne manjine o utrošku sredstava. O tome što misle o takvom sustavu drugi natjecatelji za državna sredstva možete samo misliti. Uz to, za razliku od drugih organizacija nacionalnih manjina, SNV se redovito financira iz pričuve u milijunskim iznosima?! Nema natječaja i nema izvješća o trošenju tih sredstava. Očekujem da se takav nepravedan i netransparentan sustav promijeni i da sve nacionalne organizacije, ističem nije riječ o političkim strankama, za sva sredstva natječu ravnopravno i pod jednakim uvjetima.
Kritičke opaske
 Kad ste zaključili da se SNV financira na način koji nije pravedan?
– Taj je zaključak sazrijevao, posebno nakon što sam u posljednjih dva-tri mjeseca dobio brojne pritužbe, ne samo srpskih organizacija, već i pripadnika nekih drugih nacionalnih manjina. Želim pravedan sustav. Konkretno, očekujem da se SNV prestane financirati iz pričuve, da sva sredstva namijenjena manjinskim organizacijama budu transparentno raspoređena putem natječaja i da u odlučivanju, barem u razinama prije Sabora, ne sudjeluju zainteresirane osobe. Ali, nije riječ samo o novcu. Sjetimo se izbornog zakonodavstva koje je, iako očito bilo neustavno jer privilegira Pupovčevu stranku, prihvaćeno političkim pritiskom uvjetovanim očuvanjem vladajuće koalicije. Ustavni suda je ukinuo sporni zakon. Ta odluka sadrži i kritičke opaske na položaj SNV-a, koje, kao da su zaboravljene.
Jeste li istražili kako je uveden ovakav model financiranja SNV-a?
– Nisam to detaljno istraživao, ali, nastao je prije ove vlade, očito zato jer je nekome to odgovaralo.
 Jeste li s Pupovcem razgovarali o ovoj temi?
– Tek usputno, u vrijeme kada to još nije bila vruća tema. U vrijeme kada se otvaralo to pitanje, a i neka druga vruća politička pitanja, poput zajedničkog obilježavanja Oluje, taj razgovor više nije bio moguć. Očito, želeći zamagliti bit problema, Pupovac mi je uputio pismo u kojemu me optužio da želim dokinuti financiranje SNV i Novosti te time utjecati na neovisnost Novosti. Predložio je i sastanak. Ali, nisam ni stigao promisliti o pismu, a Novosti su, gotovo prepisujući to pismo otvorile paljbu na mene. Paljba je sadržavala sve moguće optužbe, od izmišljenih afera, osobnih napada, političkih diskvalifikacija. Ta vrsta pritiska na mene ne djeluje. Sada tu polemiku prate gotovo svi mediji, što je jako dobro. I građani nepogrešivo prepoznaju što je pravo a što nije, bez obzira na dekoraciju koju netko postavlja u novinama ili na portalima. A u pozadini svega je samo novac. I još nešto politička konkurencija koja je digla glavu, a nezadovoljnici radom Pupovca i SNV-a postali su glasniji, navijestila se mogućnost demonopolizacije Pupovca nad srpstvom. Pri tome ne mislim na osvojeni mandat u Saboru. Mislim na ukupnu poziciju u društvu, odnose unutar manjine, financiranje kulturnih i drugih projekata. To je očito bilo neoprostivo otvoriti kao temu.
Eskalacija sukoba
SDSS neosporno uživa najveću podršku među pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj koji ne glasaju za hrvatske, građanske stranke, nego biraju između srpskih političkih opcija.
– Da, to treba cijeniti bez obzira na mali broj tih glasača. Srbi su ipak uvjerljivo najviše glasova dali Kukuriku koaliciji.
Mislite li da je pozicija kakvu je u Hrvatskoj imao Pupovac postala anakronizam?
– Ne želim stvari postavljati osobno. Birači, analitičari, znanstvenici, politički protivnici, novinari cijene svakoga od nas kao i politiku koju vodimo.
SNV se financira preko Savjeta za nacionalne manjine, jeste li razgovarali s predsjednikom tog tijela Tolnauerom?
– Znali smo se sretati na nekim prigodama, usputno raspravljati o manjinskoj problematici, ali ne i detaljno o ovome problemu. Naprosto, eskalacija sukoba provocirana od Pupovca nije ostavila vremena za detaljniju raspravu. Kada se ova rasprava vrati u mirnije tokove, inicirat ću javnu raspravu sa svim zainteresiranim osobama i organizacijama.
Budući je to vladin Savjet, Vlada Zorana Milanovića morala bi odlučiti da se SNV drukčije financira.
– Točno, ja mogu samo inicirati raspravu, predlagati, a konačna odluka o svemu je u rukama Vlade i Sabora.
 Ne konfrontirate li se vi na ovaj način s Vladom?
– Ne. Ovaj je sustav naslijeđen iz vremena prije ove Vlade. Sada je problem otvoren i vjerujem da će i u Vladi razmisliti o njemu.
Niste li mogli izabrati bolje saveznike od Veljka Džakule ili Milana Rodića. I Pupovac vam je poručio da pazite s kim tikve sadite.
– Gospodu koju navodite, nisam izabrao za saveznike, niti oni to jesu. Oni vode svoju samostalnu politiku i ona je njihova stvar. Iskoristili su sadašnju situaciju da se više pokažu javnosti i da potvrde nepravednost sustava financiranja. Nemam nikakve pretenzije biti vođa Srba u Hrvatskoj. Ali, kao predsjednik Hrvatske jesam i predsjednik Srba. To Pupovac kao da ne razumije, kao da misli da Hrvatska ima dva predsjednika, jednog za Hrvate, drugog za Srbe. Želim da svi imaju jednake šanse i da se novac iz državne kase pravedno podijeli. Ali, i u Pupovčevim redovima ima neobičnih likova. Eto, ako bih bio malo ciničan, Đikić je nekada svoje tekstove potpisivao “Za dom spremni.” Lijepa preporuka za biti urednik srpskih novina.
Nisam bježao
 Možete li biti izričiti da nikad ni s kim niste razgovarali o (ne)opravdanosti financiranja Novosti iz državnog proračuna?
– Novosti su same otvorile to pitanje optužujući me da želim ukinuti njihovo financiranje. Kao da ja to uopće mogu, o tome odlučuje Vlada. Pozvao sam ih da dokažu tu tvrdnju, bilo koji govor, pisani tekst ili što drugo kojim to dokazuju. Na to nikada nisu odgovorili. Ali, i da jesam, je li zabranjeno pitanje? Nije li legitimno i to propitivati? O manjinskoj politici sam razgovarao, pa i sa Tolnauerom, mojim savjetnicima, političarima, često usputno, pa i o financiranju. Ali ništa sustavno, obvezujuće. Po meni, država apsolutno mora pomagati manjinska glasila. Drugo je pitanje što su Novosti, u kojoj su mjeri manjinsko glasilo, u kojoj opći politički tisak. Čak, i u kojoj su to mjeri uopće neovisne novine, a u kojoj mjeri s njima upravlja jedan političar. Ako jesu u velikoj mjeri opći politički magazin, razumno se upitati zašto Vlada ne pomaže i druga slična glasila, zašto je pustila da propadnu Vjesnik, Nacional, Forum… Ali, sve to uopće nije predmet rasprave. Predmet rasprave je način dodjele sredstava i je li on pravedan. Ako u okviru pravednog sustava nadležna tijela smatraju da Novosti treba financirati takve kakve jesu, osobno nemam ništa protiv.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU