JE LI ANTE ZEMLJAR ZASLUŽIO VIŠE?

Hvale je vrijedno nastojanje HKD da okupljanjem književnika, iz susjednih nam zemalja, u njegovom rodnom gradu Pagu senzibilizira građane za valorizaciju Zemljarovog književnog djela. Nažalost, sudeći po brojnosti, bolje reći malobrojnosti, publike izgleda da još uvijek nismo u stanju napraviti distinkciju između Ante Zemljara kao čovjeka , koji je u povijesnom vrtloženju tražio slamku spasa, i  Ante Zemljara kao najplodnijeg pisca ovih prostora
Ovih je dana, točnije 25. kolovoza 2018. godine. Hrvatsko književno društvo ( HKD ) iz Rijeke, u organizaciji svog osnivača književnika Valeria Orlića iz Rijeke, a podrijetlom iz Povljane, priredilo 9. međunarodni susret pjesnika pod nazivom "U spomen na Antu Zemljara".
E pa, tko je zapravo Ante Zemljar? Kod većine Pažana, prva asocijacija na spomen imena Ante Zemljara je Goli otok, živi pakao ili, kako ga neki nazivaju hrvatski  Alcatraz. Goli otok je, bez sumnje, obilježio životni put Ante Zemljara koji je započeo rođenjem davne 1922. godine u gradu Pagu, gdje je završio osnovnu školu, a nastavio se školovanjem na klasičnoj gimnaziji u Šibeniku.

Četverogodišnja golootočka tortura
Za čitatelje Zadarskog lista biti će interesantno spomenuti da mu je tada školski kolega bio Marijan Oblak, kasnije nadbiskup zadarski. To, međutm, ne piše u njegovoj biografiji, ali zato piše da je bio jugoslavenski oficir i sudionik NOB, ilegalac i politički radnik od 1941. godine. Naravno, piše da je od 1949. do 1953. godine bio politički zatvorenik na Golom otoku. Umro je 2004. godine u Zagrebu.
Zemljar je bio vrlo temperamentan čovjek, elokventan, samouvjeren, tvrdoglav i polemičan, bio je sve samo ne lažno skroman, pa je plijenio pažnju svojih političkih neistomišljenika, ali, onako visok i šarmantan, i mnogih žena, što se on nikada nije ni trudio prikrivati.
Iako dosljedan u prikazivanju sebe kao rigidnog ljevičara, mnogima je djelovao poput čovjeka kome su "isprali mozak".
Naime, neshvatljivo je kako je moguće da čovjek intelektualac koga su komunisti podvrgli četverogodišnjoj golootočkoj torturi, poslije svega zagovara komunizam i jugoslavenstvo. Pa ipak, svoju dosljednost je doveo u pitanje za vrijeme svog boravka u Čileu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada se identificira s tamošnjim hrvatskim intelektualcima. O tome Ivo Palčić, ponajbolje novinarsko paško pero i vrstan poznavatelj paškog spisateljstva i kulture, kaže:

Druženje, predavanja i književne večeri u Čileu
"U Zemljarovu životu posebne pažnje vrijedan je njegov boravak u Čileu, u tri navrata. Ondje je susretao mnogobrojne književnike i javne radnike hrvatskog podrijetla, družio se s njima, držao predavanja i književne večeri." Pa dalje navodi: "U onome, pak, što se može označiti kao kulturni identitet grada Paga, utisnuo je neizbrisiv pečat. Još od vremena Bartola Kašića i Ivana Mršića (rođenih u 16. stoljeću) nije bilo osobe književničkog zvanja s toliko obilnim i raznovrsnim djelom."
S ovim izvadkom iz "Spomena na književnika Antu Zemljara", Iva Palčića, želio sam ući u onaj dio Zemljarova života i rada koji pripada jednoj posve drugoj sferi, a to je književnost. Sferi po kojoj je Zemljar, sa svojim književnim opusom ušao u besmrtnost.

Zaboravljen u svom rodnom Pagu
Profesor komparativne književnosti po vokaciji, snažna poriva da svoje burno i prečesto bolno životno iskustvo pretoči u umjetničku pisanu riječ, Ante Zemljar je bio pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, kritičar i scenarist.
Prevođen na više stranih jezika, objavio je petnaestak knjiga, a neke su ostale neobjavljene pisane u rukopisu.
Hvale je vrijedno nastojanje HKD da okupljanjem književnika, iz susjednih nam zemalja, u njegovom rodnom gradu Pagu senzibilizira građane za valorizaciju Zemljarovog književnog djela. Nažalost, sudeći po brojnosti, bolje reći malobrojnosti, publike izgleda da još uvijek nismo u stanju napraviti distinkciju između Ante Zemljara kao čovjeka , koji je u povijesnom vrtloženju tražio slamku spasa, i  Ante Zemljara kao najplodnijeg pisca ovih prostora. Mislim da se opravdano postavlja pitanje: Je li Ante Zemljar zaslužio više?
I na kraju evo nekih Zemljarovih stihova koji, gotovo u pravilu, nisu bili prožeti vedrinom:
"TI MOŽEŠ BITI GIOCONDA, TI MOŽEŠ BITI MRAK, TI MOŽEŠ KAD ZAKLOPIŠ OČI
DA BUDEŠ MORE, OLUJA I SJENA. PONORI TVOJI DOK ŠUTIŠ, CRNA, PLAŠE ME.
TI MOŽEŠ KAD OTVORIŠ OČI, TI MOŽEŠ KAD RASKRIJEŠ ZUBE,
KAD SE ŠIROKO ZAGLEDAŠ U SEBE, TI MOŽEŠ DA SE  ATLANTIK NAGNE
SAV PRED KUBU KAO PROSAC."