Tisuće hodočasnika na misnom slavlju, oporuci bl. Stepinca i na pučkom veselju

Medviđari od vika do vika slave svetog Usika…pjevalo se tijekom euharistijskog slavlja na otvorenom kod crkve Prikazanja BDM u Medviđi i velikog pučkog veselja u povodu blagdana Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, Usičenja ili Usika. Medviđari stoljećama slave svetog Usika, nebeskog zaštitnika ovog mjesta smještenog u bukovačkom kamenom moru, u srcu Bukovice, tek 20-ak kilometara od mora, na pola puta između Benkovca i Obrovca.
U župi Prikazanja BDM ove godine po prvi put se održala velika devetnica ususret proslavi blagdana Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja. Tijekom devetnice, proteklih osam nedjelja župnik don Krešo Ćirak služio je misna slavlja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja iz 13./14. stoljeća koja se nalazi na groblju u Medviđi. To je bila nekadašnja medviđarska župna crkva, sada je zaštićeni spomenik kulture RH.

Povijesna velika devetnica
Prve nedjelje Velike devetnice uz blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, puk je u svečanoj procesiji prenio kip sv. Ivana Krstitelja iz župne crkve Prikazanja BDM u crkvu sv. Ivana Krstitelja. Jučer na blagdan mučeništva Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja kip je u veličanstvenoj procesiji prenesen u župnu crkvu gdje će ostati sve do svečevog rođenja, 24. lipnja.
Svetkovina Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, Usičenje svetog Ivana ili Usik, tradicionalno svake godine okupi tisuće Medviđara koji žive diljem domovine i inozemstva. Tako je bilo i u četvrtak, 29. kolovoza.
Osobitost ovogodišnjeg blagdana je gostovanje mons. dr. Jurja Batelje, postulatora Stepinčeve kauze, koji je nakon euharistijskog slavlja puku predstavio oporuku bl. Alojzija Stepinca, govorio o duhovnosti hrvatskog blaženika u kontekstu mučeništva koje je tijekom povijesti u stradanju hrvatskog naroda pogodilo i Medviđu, te podijelio stotine primjeraka knjižice s tumačenjem sadržaja Stepinčeve oporuke koju je priredio mons. Batelja.

Ivan znači Božji dar
– Ivana su htjeli nazvati Zaharije, međutim roditelji su bili nepopustljivi i sina nazvali Ivan što na hebrejskom znači Božji dar. I zaista Ivan je bio i ostao »Božji dar« i Božji glas života čovječanstvu, zavazda. Glas koji viče u pustinji, u pustošima zemaljskim u kojima ljudi tako često pustoše Božja zdanja u ljudima i ljudskom društvu. Pustoše Božji red, zakone i zapovjedi. Zatrpavaju Božje izvore života, i nude da piju iz mutnih i zatrovanih lokava. Nemilo i opako »siku« kao što su i ovdje sikli Turci, komunisti, četnici, kazao je preuzvišeni mons. Ante Ivas, umirovljeni šibenski biskup, koji je u kolijevci prastarog roda Bunjevaca, koje se od stoljeća sedmog zvalo hrvatskim, predvodio svečano koncelebrirano misno slavlje.
Svečanom ugođaju pridonijeli su Janjevci s Kosova, najstarija hrvatska dijaspora, iz Mješovitog župnog zbora sv. Nikole iz Kistanja pod ravnanjem s. Blaženke Delonge i glasovira Vinka Tomića.

Dragocjeni biser roda hrvatskog
– Ivan se spustio na Jordan u koji silazi Spasitelj, Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Ivan ga je prepoznao i zao viče, više Ivan do danas: »Obradite se«, izađite iz svojih pustinja i pustoši, prepoznajte ga, poslušajte ga, pođite s njim, jer On je Jaganjac Božji. Onaj Vazmeni Jaganjac kojeg će nam Isus na Zadnjoj večeri, prije svoje muke i križa, groba i uskrsnuća, darovati samog sebe kao najveći dar života, poručio je mons. Ivas. A da u Medviđi uz misno slavlje nemali značaj ima i opće pučko okupljanje, itekako potvrđuje obližnji veliki plato sa šatorima s pićem i jelom, ponajviše s pečenom janjetinom i jaretinom.
Iz šatora na brojnim štandovima se moglo kupiti doslovce sve, od igle do slona, odnosno tovara-magarca. A i momci su mogli gledati cure, a cure momke. Naime, poznata je činjenica da su mnoge ljubavi rođene upravo na dan nebeskog zaštitnika Medviđe.
Ovdje se jelo, pilo, pjevalo i igralo do kasno u noć. Gostoprimstvo domaćina i osjećaj dobrodošlice mogli su se osjetiti na svakom koraku, neponovljivo.
Bilo je to još jedno sjećanje na život koji još uvijek tinja u Medviđoj, dragocjenom biseru roda hrvatskog u srcu Bukovice.