Edukacijom najmlađih do boljeg suživota s prirodom

Međunarodna noć šišmiša obilježena je u Parku prirode Vransko jezero edukativnim programom za djecu.
Djelatnice stručne službe Parka osmislile su edukativni program kako bi upoznale djecu sa životom šišmiša. U sklopu programa održano je kratko predavanje o šišmišima, radionice za djecu i potraga za šišmišima uz pomoć ultrazvučnog detektora.
Osim toga, za sve sudionike radionice bila je organizirana besplatna vožnja električnim vlakićem na relaciji Pakoštane – info centar Crkvine – Pakoštane.

Važan dio ekosustava
Danijel Katičin, ravnatelj Javne ustanove Park prirode Vransko jezero, pričao nam je o posebnosti šišmiša, o ovoj manifestaciji, odazivu te je istaknuo zašto je iznimno važno educirati najmlađe.
– Šišmiši su jedini sisavci koji lete. Zabilježeno je više od 1300 različitih vrsta, a najveći broj živi u tropima i suptropima. Spadaju u jako slabo proučenu skupinu sisavaca, a vrlo su važan dio ekosustava jer oprašuju brojne vrste biljaka koje cvatu noću i jer se hrane kukcima pa na taj način kontroliraju njihovu brojnost. U Hrvatskoj obitavaju šišmiši koji se hrane kukcima i paucima. Naseljavaju različita staništa, neke vrste biraju skloništa u spiljama i drugim podzemnim prostorima, neke u šumama, neke u objektima poput kuća, zgrada, šupa, crkava i dvoraca, a neke ovisno o godišnjem ciklusu koriste čitav niz različitih skloništa pa neke i u šupljinama u drveću. Lovišta, gdje se hrane, su im u šumama, iznad livada, travnjaka i pašnjaka, u blizini vode, što ovisi o sklonosti pojedine vrste, govori Katičin i dodaje da su šišmiši zanimljivi i po eholokaciji pomoću koje se orijentiraju u prostoru i traže plijen.
Kako tumači Katičin, eholokacija je za šišmiše ono što je za ljude vid, oni emitiraju ultrakratke zvučne valove u prostor, čekaju da se ti zvučni valovi odbiju o prepreke te po vremenu koje treba da se zvuk vrati stvaraju sliku prostora. Ti su zvukovi visokih frekvencija pa su nečujni za ljude, ali ih možemo čuti uz pomoć ultrazvučnih detektora.
Međutim, šišmiši su ugroženi jer je tendencija nestajanja njihovih skloništa, ali i lovišta.
– Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN), čak četvrtina ukupnog broja vrsta šišmiša nalazi se u pojedinoj kategoriji ugroženosti. U Hrvatskoj su zabilježene 34 različite vrste, a sve su strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, naglašava Katičin.

Tradicionalno dobar odaziv
U skladu s tim, Međunarodna noć šišmiša obilježava se od 1997. godine pod okriljem Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša, a Hrvatska je članica Sporazuma od 2000. godine.
– Međunarodna noć šišmiša se u Parku prirode Vransko jezero obilježava u kontinuitetu od 2016. godine edukativnim radionicama za djecu. Radionice su se prve četiri godine održavale u suradnji s ILIRIJOM d.d. u autokampu Park Soline na moru, a zatim na livadi i u borovoj šumi adrenalinskog parka u neposrednoj blizini info centra Crkvine na Vranskom jezeru, kazuje Katičin i dodaje da su ove godine, zbog vremenskih neprilika, aktivnosti prebacili u Maškovića Han.
Kroz radionice, djeca su radila kućice za šišmiše, razne kreativne ukrase na temu šišmiša te su kroz igre učila brojne zanimljivosti o tajanstvenom životu ovih čudesnih letećih sisavaca.
– U sumrak se tradicionalno krene u potragu za šišmišima uz poseban uređaj – ultrazvučni detektor šišmiša koji bilježi glasanje šišmiša. Odaziv je svake godine velik te se popuni maksimalni mogući broj sudionika na radionicama. Osim djece iz šire okolice Parka prirode Vransko jezero, nerijetko sudjeluju i djeca stranih turista, pa i ona koja ne znaju niti hrvatski niti engleski, relativno se lako uklope zahvaljujući zanimljivoj temi, ali još više, zbog entuzijazma i edukacijskih vještina kolegica iz naše stručne službe, ističe Katičin.
Javna ustanova Park prirode Vransko jezero brojne aktivnosti usmjerava na edukaciju svih dobnih skupina, ali su im najmlađi najvažniji.
– Pravilnom i kontinuiranom edukacijom najmlađih stvaramo preduvjet da budući naraštaji puno više od nas žive u skladu s prirodom te da, svjesni trenutačnih i budućih problema, budu spremni reagirati štiteći prirodu i okoliš na način da poštuju održivi i, općenito, integralni razvoj, zaključuje Katičin.