Crveni bauk

Upravo ono što birači ne bi željeli slušati, ovih su dana uzvikivali političari. Umjesto budućnosti, opet su se okretali prošlosti. I za to još iskoristili sabornicu tako da je na trenutke postajala poput sudnice i predizborne “ludnice”.
Bauk (crveni) opet je kružio Hrvatskom, a na njegov otrov ciljano je opet ukazivao HDZ odgovarajući na traženje Arsena Bauka (SDP) da premijerka objasni što točno misli pod crvenom Hrvatskom.
Baš je SDP i htio da se premijerka Kosor navuče na tu temu kako bi joj predbacio da crvena Hrvatska ne bi trebala biti “bauk” nekome tko je pokopao partijsku prošlost.
S druge strane, SDP čiji je predsjednik Milanović puno puta isticao kako neće dozvoliti da ih HDZ uvuče u prljavu kampanju, smišljeno je napadao premijerku i sabornicu pretvorio u predizbornu pozornicu.
U nedostatku konkretnog, realnog, ostvarivog gospodarskog programa, opet je, nažalost, zaigrala samo ideologija, a sjene prošlosti, poput starih aveti zaokupile su političare koji nisu pomislili da te duhove danas vide još samo oni.
Birači ne žele zastrašivanje već u vremenu krize traže sposobnog, vjerodostojnog i iskrenog gospodarski fokusiranog političara.
Premijerkino ponosno uzvikivanje protiv jugosfere i optuživanje SDP-a zbog najave komunističkog revanšizma zazvučalo je kao “priča iz davnine” bez obzira na činjenicu da metla nove vlasti obično previše čisti.
No govoreći o revanšizmu, premijerka je, suprotno njezinom poznatom samopouzdanju, dozvolila mogućnost da njezina stranka i izgubi izbore.
Gubitak izbora za premijerku bi vjerojatno značio i gubitak predsjedničke pozicije u HDZ-u pa je razumljiva njezina nervoza, afektiranje, stiskanje šaka, dizanje ruku i korištenje svega što bi Kukuriku koaliciju izbacilo s kolosjeka.
Nakon Plana 21 kojega je kao predizborni program predstavila Kukuriku koalicija, predizborni program HDZ-a nije donio ništa posebno novo. Obje su političke opcije samo potvrdile da malo drže do zdravog razuma birača. Slični kao jaje jajetu, različiti u nijansama, njihovi programi “napamet” obećavaju bolji život, prešućujući kako će to ostvariti.
Izbjegli su reći da će bilo kome uskratiti prava jer to nije predizborno poželjno, a svima je jasno da će se jednom morati napraviti oni davno spominjani bolni rezovi ukoliko Hrvatska ne želi dalje gospodarski tonuti.
Kada se ostave po strani ta općenita, načelna, prigodna obećanja stranačkih gospodarskih pamfleta postaje jasno zašto se ipak u teško gospodarsko vrijeme još igra na golu ideologiju.
Moglo bi biti dosta razočaranih birača, koji će zaključiti “svi su isti” i neće izaći na izbore, a oni koji izađu glasovat će za ideologiju pa je jedino u tom slučaju razumljivo puštanje crvenog bauka iz HDZ-ovog predizbornog rukava.