SDP se odriče borbe za prava seksualnih manjina?

Zoran Milanoviću ovo nije prvi put da pokazuje lakoću s kojom se odriče zastupanja prava seksualnih manjina. SDP je, prilikom usuglašavanja ustavnih promjena prošle godine, tražio, pa u pregovorima s HDZ-om povukao, zahtjev da se u Ustav izrijekom unese kako svatko ima prava i slobode neovisno o spolnoj ili seksualnoj orijentaciji
Dva mjeseca prije parlamentarnih izbora i u jeku predstavljanja „Plana 21″ iz SDP-a, stupa koalicije Kukuriku, nije moguće dobiti jasan odgovor na pitanje je li se ova stranka, u trenutku kad se sprema preuzeti vlast, odrekla donošenja Zakona o registriranom partnerstvu. U udrugama Iskorak i Kontra očito smatraju da jest, pa su početkom tjedna pozvali lezbijke, gejeve, biseksualne i transseksualne osobe da izađu na izbore i ponište izborne listiće jer ni jedna politička stranka nema namjeru podržati njihova ljudska prava. Iskorak i Kontra nisu reagirali samo na izjave predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, već i na istup HDZ-ovog ministra Gordana Jandrokovića, a „lišo” nije prošla ni Vesna Pusić koja je na ovogodišnjem Zagreb Prideu proglašena „homofrendicom” desetljeća.
Liberalni, ali…
Prošlog je tjedna, naime, na internetskim stranicama koalicije Kukuriku na pitanje „Što je s gay brakovima?” odgovoreno: „U našem Planu 21 izjasnili smo se za slobodu izbora životnog stila, uključujući i slobodu izbora punoljetnoga suglasnog partnera. No, to ne znači da ćemo podržati i legalizaciju brakova istospolnih partnera.”
– Ovu izjavu, posebice za stranku/stranke koje se inače promoviraju kao zaštitnici prava LGBT osoba smatramo sramotnom. Naime, izjava predsjednika SDP-a, pokazuje da on, kao ni kreatori programa koalicije, ne znaju ni što je spolna orijentacija. Program nas vraća u ’70. godine prošlog stoljeća, kada je seksualni odnos između dvoje odraslih muškaraca prestao biti kazneno djelo. Skretanje pozornosti upravo na slobodu izbora seksualnog partnera može se protumačiti jedino kao izostanak bilo kakve pozitivne izjave o suzbijanju diskriminacije i štoviše, skretanje javne rasprave na progon homoseksualnih osoba, napisali su u priopćenju Iskorak i Kontra.
Da navedeni odgovor na stranicama kukuriku.org nije nikakav eksces dokazuje i intervju kojeg je, neposredno nakon predstavljanja izbornog programa koalicije, Zoran Milanović dao Indexu.
– Mi smo liberalni, ali svjesni nekih tradicionalnih kočnica u društvu i to su stvari koje ne možete lomiti preko koljena. Gej populacija je, ako se smijem tako pretenciozno izraziti, uživala neku vrstu našeg pokroviteljstva, ne patroniziranja, nego razumijevanja i tako će biti i ubuduće. Brak je brak, on je tradicionalna institucija, a za gej populaciju u Hrvatskoj sada postoje razni oblici civilnog partnerstva koji će ih „de facto” izjednačiti s heteroseksulanim tradicionalnim brakovima u kakvima je većina nas i smanjiti ili sasvim maknuti taj osjećaj isključenosti; da ste pod lupom, da ste drukčiji. Svatko ima pravo biti drukčiji, ali se mora osjećati kao dio zajednice, odgovorio je Milanović na isto pitanje.
Koalicijska kandidatkinja za ministricu vanjskih poslova HNS-ovka Vesna Pusić u intervjuu kojeg je dala T-portalu nakon objave spornog odgovora na koalicijskim stranicama, nije uspjela „spasiti stvar”. Obećala je kako će se zalagati za brakove osoba istog spola „jer je to autonomija pojedinca”.
– Država s time nema veze, ona jedino mora moći omogućiti svakoj osobi da živi u skladu sa svojim habitusom, onime što jest. A što ćete izabrati, to ne smije biti državna odluka. Ja se, kao visoki državni uslužni djelatnik, tako ja vidim ministre, ne mogu vama petljati u život. To nije područje u koje država treba zadirati. Država vam u tom, ali i drugim pogledima, treba omogućiti slobodu. U suprotnom, to je totalitarizam, kazala je Pusić, no njezinu su izjavu u svojem priopćenju Iskorak i Kontra ocijenili licemjernom “budući da HNS nije najavio nikakve konkretne korake u tom smjeru u posljednjih 10 godina, kao ni logičan izlazak iz koalicije s kojom ne dijeli stav oko toliko bitnog pitanja kao što je zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda”.
„De facto” i „de iure”
S obzirom na Milanovićevo spominjanje tradicionalnih kočnica u društvu, čini se znakovitim napomenuti i razlog zbog kojeg je kritiku Iskoraka i Kontre dobio Jandroković. Njega su udruge, naime, prozvale zato što je „optužio SDP da zagovara homoseksualne brakove i eutanaziju”.
Na izravno pitanje znači li odgovor na koalicijskim stranicama da izborna pobjeda koalicije na čelu s SDP-om neće značiti reviziju i unaprjeđenje postojećeg Zakona o istospolnim zajednicama i/ili Obiteljskog zakona kako bi se osobama u istospolonoj zajednici jamčila sva prava koja imaju osobe u heteroseksualnom braku, odnosno, znači li to da je SDP odustao od Zakona o registriranom partnerstvu, iz SDP-a ne stiže nedvosmisleni odgovor.
– Stavovi SDP-a su oduvijek bili jasni. Od donošenje Zakona o istospolnim zajednicama u našem mandatu do toga da je na prvom Gay Prideu, kao podrška, bio naš ministar unutarnjih poslova. Plan 21 je otvoren program i otvoren za dijalog sa zainteresiranim javnostima. To nije tabu tema, to je otvorena tema, odgovorila je glasnogovornica SDP-a Ivana Grljak.
SDP-ov ministar unutarnjih poslova koji je bio na prvom Prideu prije deset godina je Šime Lučin, čovjek koji je prije pet godina zajedno s nezavisnim zastupnikom Ivom Bancem bio predlagač Zakona o registriranom partnerstvu. Zakon u drugo čitanje nije prošao upravo zbog „tradicionalnih kočnica” na koje se Milanović poziva pola desetljeća kasnije i pri tom, za pripadnika stranke koja je tada u Saboru branila zakonski prijedlog na kojem su radili upravo pravni timovi Iskoraka i Kontre, pokazuje neprimjernu neupućenost kada kaže da „za gej populaciju u Hrvatskoj sada postoje razni oblici civilnog partnerstva koji će ih „de facto” izjednačiti s heteroseksualnim tradicionalnim brakovima”.
Zakon o istospolnim zajednicama, donesen u vrijeme Račanove koalicije 2003., nedvojbeno je u svoje vrijeme značio korak naprijed u zakonskom uređenju prava seksualnih manjina. Taj zakon, a na to su predlažući donošenje Zakona o registriranom partnerstvu upozoravali upravo SDP-ovci, ne samo da osobe u istospolnoj zajednici ne izjednačuje u pravima s osobama u heteroseksualnom braku, već ih ne izjednačuje u pravim čak niti s osobama u izvanbračnoj zajednici.
SDP-ovci i Banac su 2006. isticali kako hrvatsko zakonodavstvo pokazuje da izvanbračni partneri ostvaruju tek 46 posto prava koja proizlaze iz formalne bračne zajednice, a istospolni svega 3 posto, odnosno samo 2 od ukupno 62 prava.
Gordana Sobol je, istupajući tada u ime Kluba zastupnika SDP-a, kazala kako „Zakon o istospolnim zajednicama predstavlja „tek prvi korak ka priznavanju različitosti” i „nema nikakve praktične i ekonomske posljedice” jer se na drugi način i ne može objasniti činjenica da se „u Zakonu o nasljeđivanju, koji je donesen nakon Zakona o istospolnim zajednicama, prava koja imaju bračni i izvanbračni partneri heteroseksualne orijentacije ne mogu odnositi i na one u istospolnim zajednicama”, te je dodala kako „nema nikakvih valjanih argumenata da se osobama drugačije seksualne orijentacije priječi ostvarivanje prava iz zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja, prava na nasljeđivanje barem na način na koji to ostvaruju i partneri heteroseksualne orijentacije koji žive u izvanbračnoj zajednici”.
Ponavljanje „Slučaja Ustav”
Ostajući u retrospektivi, na Milanovićevu ispriku „tradicionalnim kočnicama u društvu” može se odgovoriti riječima koje je tražeći u Saboru donošenje Zakona o registriranom partnerstvu izrekao SDP-ovac Šime Lučin, dok je tvrdnju o tome kako „za gej populaciju u Hrvatskoj sada postoje razni oblici civilnog partnerstva” moguće usporediti s izjavom Marijana Mlinarića koji je tada govorio u ime Kluba zastupnika HDZ-a. Lučin je, naime, kazao kako je „licemjerno govoriti o tome jesmo li mi kao narod spremni za ovaj zakon”, dok je Mlinarić tvrdio kako su „Obiteljski i Zakon o istospolnim zajednicama u potpunosti su uredili pravo čovjeka da stupi u brak, živi u heteroseksualnoj izvanbračnoj zajednici ili u istospolnoj zajednici”.
Zoran Milanović 2006. nije bio u Saboru, pa time niti u prilici raspravljati o Zakonu o registriranom partnerstvu, no na stranicama SDP-a može se još uvijek pogledati video njegove podrške ovogodišnjem Zagreb Prideu.
– Pravo na različitost je vječna politička tema. Oni koji su za civiliziranu različitost neka izađu na ulicu, njima ulica i pripada. Oni koju za isključivu nasilnost ili za nasilnu isključivost neka ostanu u četiri zida. Palac gore za Zagreb Pride, rekao je tada Milanović.
Je li put od opozicijskog palca gore za Pride do palca dolje za zahtjeve građana i građanki koji se prepoznaju u jednom od slova kratice LGBT, u trenutku kad se sprema postati premijer, Milanović prošao kako bi umirio elektorat „tradicionalnih kočnica”, nije pitanje na koje će SDP-ovci jasno odgovoriti, pogotovo ne u predizborno vrijeme. Ukoliko je, pak, riječ o ustupku onom dijelu koalicijskih partnera koji i sami imaju „kočnice”, na prvom mjestu IDS-u koji je 2006. stao „ruku uz ruku” s HDZ-om protiv Zakona o registriranom partnerstvu, o tome će progovoriti tek nakon što, iz bilo kojeg razloga, Kukuriku koalicija postane dijelom političke prošlosti. Sličan je scenarij viđen nakon izbornog poraza 2003. – iz SDP-a je objašnjavano kako dekriminalizacija lakih droga nije prošla zbog veta tadašnjih koalicijskih partnera.
Zoran Milanoviću ovo, međutim, nije prvi put da pokazuje lakoću s kojom se odriče zastupanja prava seksualnih manjina. SDP je, prilikom usuglašavanja ustavnih promjena prošle godine, tražio, pa u pregovorima s HDZ-om povukao, zahtjev da se u Ustav izrijekom unese kako svatko ima prava i slobode neovisno o spolnoj ili seksualnoj orijentaciji.

 ŠTO SE TRAŽILO ZAKONOM O REGISTRIRANOM PARTNERSTVU?

O čemu je bilo riječ u prijedlogu Zakona o registriranom partnerstvu najvidljivije je iz Izviješća o stanju seksualnih i rodnih manjina iz 2005. godine koje su, još radeći na zakonom prijedlogu, objavili Iskorak i Kontra. Njihovi su pravni timovi utvrdili kako je Zakon o istospolnim zajednicama sam sebi protivan, jer „s jedne strane, zabranjuje diskriminaciju po osnovi istospolne zajednice, te činjenice homoseksualne orijentacije, a, s druge strane, uvodi upravo takvu diskriminaciju kroz uzak, gotovo nepostojeći opseg prava koja pruža istospolnim partnerima/cama”.
Osobe u istospolnoj zajednici, po još uvijek neizmijenjenom zakonu, ne mogu podizati zajedničke kredite, imati socijalno ili zdravstveno osiguranje po partneru/ici, posjetiti partnera/icu na odjelu intenzivne njege, ne mogu naslijediti stan ili kuću u kojoj su živjeli s preminulim partnerom/icom. Čak i pravo na podjelu zajedničke stečevine, koje imaju, mogu ostvariti samo ako dokažu da su živjeli zajedno. U tom su izviješću napomenuli i kako su u prijedlogu Zakon o registriranom partnerstvu čak i privremeno uzmakli od traženja roditeljskih prava „uzimajući u obzir trenutnu političku situaciju i stanje u društvu”.
-Taj prijedlog predstavlja izravnu diskriminaciju djeteta čiji je roditelj/ica stupio/la u registrirano partnerstvo s osobom istog spola. Dijete koje odgajaju registrirane/i partneri/ce neće moći biti posvojeno od strane registriranog/e partnera/ica svog/svoje oca/majke, pa će mu, s obzirom na to, biti uskraćena prava i dužnosti koja imaju bračni drugovi i heteroseksualni/e registrirani/e partneri/ce prema djeci svojih bračnih drugova ili registriranih partnera/ica. To se posebno odnosi na pravo nasljeđivanja, koje, prema Zakonu o nasljeđivanju, ne pripada izravno pastorku, nego je, da bi se to pravo ostvarilo, potrebno izvršiti posvojenje djeteta, stoji u izviješću starom sad već šest godina.

 OBITELJ PO NOVOM KAZNENOM ZAKONU

Značajnijim unaprjeđenjem hrvatskog zakonodavstva u pogledu izjednačavanja osoba u istospolnim zajednicama s onima u heteroseksualnim zajednicama može se ocijeniti aktualni prijedlog Kaznenog zakona čiji je predlagač Vlada na čijem je čelu, paradoksalno – HDZ. U ovom se zakonskom prijedlogu, naime, istospolne zajednice smatraju obiteljima. Točnije, navodi se kako se “zaštita koja se temeljem ovog Zakona pruža osobama koje se smatraju članovima obitelji primjenjuje i na istospolnog partnera, bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga ili istospolnog partnera ako nije prošlo više od tri godine od prestanka braka odnosno zajednice, te ako žive u zajedničkom kućanstvu na potomka istospolnog partnera, skrbnika i štićenika”.