U JADRANU GOTOVO NESTALE Zadarski stručnjaci u Velebitskom kanalu prikupljaju mlađ periski

Razina smrtnosti školjki periski u Jadranskom moru dosegla je alarmantne razmjere, zbog čega i ekipa zadarskih stručnjaka radi sve da spasi malobrojne primjerke. Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu stoga upravo provodi istraživanja vezana uz praćenje širenja ove bolesti u Hrvatskoj, kao i pretragu zahvaćenih populacija kako bi pronašli preživjele jedinke.
No, trenutačno se radi i na jednom vrijednom projektu kojim će, u suradnji sa znanstvenicima drugih institucija u RH, postaviti kolektore za prihvat mlađi periski u Velebitskom kanalu. O ovom projektu razgovarali smo sa stručnjakom Odjela za ekologiju agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Tomislavom Šarićem koji o spašavanju periski kaže:
– S obzirom da je u Velebitskom kanalu masovna smrtnost zadnja nastupila, nadamo se da ćemo imati sreće i prikupiti mlađ, odnosno nadamo se da su se školjkaši stigli izmrijestiti prije nego što je masovna smrtnost zahvatila i to područje. Također provodimo i istraživanja vezana uz druge moguće uzročnike bolesti. U svim aktivnostima surađujemo s mnogobrojnim znanstvenim institucijama kako u RH, tako i u inozemstvu. Ovdje kao najvažnije mogu istaknuti Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, Hrvatski veterinarski institut, PMF u Zagrebu, Institut Ruđer Bošković, Sveučilište u Puli, Sveučilište u Dubrovniku, Aquarium Pula, udrugu Eko Kvarner, te od inozemnih institucija Università degli Studi di Napoli Federico II i Ludwig-Maximilians-Universität München, kaže prof. Šarić, napominjući kako pomor periski na području naše županije traje još od prošlog ljeta te kako je situacija s periskom u Zadarskoj županiji, nažalost, jako loša.

Nemaju stečeni imunitet
– Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Zadru, u kojem su doc. dr. sc. Ivan Župan, izv. prof. dr. sc. Bosiljka Mustać, izv. prof. dr. sc. Zoran Šikić, dr. sc. Bruna Petani i ja, pregledao je velik broj lokacija i na svima njima je u konačnici smrtnost dostigla razine od 100 posto, odnosno na pregledanim lokacijama više nema živih jedinki. Praktično za cijeli dio Jadrana južnije od Zadra možemo reći da su periske nestale, postoje dojave o pronalasku pojedinih jedinki na određenim lokacijama, ali je riječ o jako malom broju jedinki. Prema informacijama kojima raspolažemo, južno od Zadra zasad imamo manje od 10 živih školjkaša ove vrste. Valja naglasiti kako ovi školjkaši nemaju stečeni imunitet koji ih nakon nekog vremena štiti od ponovne pojave bolesti, pa postoji opasnost da obole i te jedinke koje su još uvijek žive, pojašnjava Šarić.
Na pitanje o kakvom je zapravo parazitu riječ te je li istina da je na naše more došao morskim strujama iz Italije, napominje kako su istraživanja koja su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Zadru u suradnji s Hrvatskim veterinarskim institutom u Zagrebu i znanstvenicima iz Italije i Njemačke pokazala su kako su u oboljelim jedinkama najčešće utvrđeni parazit Haplosporidium pinnae i bakterije iz roda Mycobacterium.

Rasvjetljavaju masovnu smrtnost
– Ponekad su oba uzročnika bila utvrđena u oboljelim jedinkama, a ponekad je bio prisutan samo jedan od njih. Zanimljivo je kako u oko 10 posto slučajeva u oboljelim jedinkama nije utvrđen niti jedan od navedenih uzročnika bolesti, što znači da je pred nama daljnji rad u rasvjetljavanju ove masovne smrtnosti. Dosadašnja istraživanja pokazala su kako se širenje bolesti u Mediteranu podudara sa smjerom i brzinom dominantnih morskih struja. Navedeno je potvrđeno i Jadranskom moru gdje su se uginuća najprije pojavila u južnom dijelu, a zatim se širila prema sjeveru. Sukladno tome s podosta sigurnosti možemo pretpostaviti da je parazit kroz Otrantska vrata ušao u Jadransko more, ističe stručnjak sa zadarskog Sveučilišta.
Što se tiče situacije na zadarskim otocima, osobito oko plaže Sakarun, napominje kako su znanstvenici sa Sveučilišta u Zadru još u kolovozu prošle godine svjedočili ugibanju periski kao posljedici masovne smrtnosti na plaži Sakarun i na drugim dijelovima Dugog otoka. Brojnu populaciju periski na plaži Sakarun zabilježili su već prilikom provođenja istraživanja na toj plaži 2016. godine te je, kako kaže, bilo uistinu otužno vidjeti kako su jedinke koje su do prije nekoliko godina krasile podmorje Sakaruna bolesne i već uginule. Iako zadnjih nekoliko mjeseci nisu bili na Sakarunu, dojave građana kazuju da tamo više nema živih periski.
Nakon ovako poražavajućih podataka, pitanje je što stručnjaci zapravo mogu poduzeti da spriječe pomor i ostalih periski u našem akvatoriju. Profesor Šarić, pak, kaže kako, nažalost, nema puno načina da se zaštite jedinke koje se nalaze u otvorenom moru.

Zaštititi ih od predatora
– Malobrojne jedinke koje su preživjele nestajanje populacija u kojima su se nalazile trebalo bi zaštiti od mogućeg antropogenog utjecaja, ali i od predatora. Druga moguća aktivnost u zaštiti je ona koju je već u jednom dijelu proveo Aquarium Pula, a koji je izdvojio dio jedinki iz prirode i smjestio ih u zatvorene akvarijske sustave. S obzirom na brzinu širenja bolesti i razine smrtnosti od 100 posto u zahvaćenim populacijama, jedan od zaključaka skupa, koji je na temu smrtnosti periski u Jadranu u organizaciji udruge Eko Kvarner održan od 10. do 12. rujna na Krku, bio je da se iz populacija u Riječkom zaljevu u kojima periske nisu još u potpunosti nestale, izuzme dio jedinki i prebaci u druge akvarije u RH. Naime, svjedočimo kako u zahvaćenim populacijama u kratkom vremenu od mjesec do dva dana praktično uginu sve jedinke. S druge strane utvrđeno je kako pri temperaturama mora nižim od 13 stupnjeva Celzija bolest sporije napreduje. Ideja je da se jedinke prebace u akvarije u kojima bi se more ohladilo na prikladne temperature te bi na taj način usporili bolest i kupili vrijeme za daljnje aktivnosti. Iskustvo držanja periski u akvarijskim uvjetima, koje je tijekom godina prikupio Aquarium Pula, u slučaju provođenja ove aktivnosti bilo bi od presudnog značenja, poručuje na kraju profesor Tomislav Šarić dodajući kako valja naglasiti da su jedinke u akvarijskim uvjetima zaštićene i od predatora koji u prirodi uvijek lakše savladaju oboljele jedinke, ali i od mogućeg oštećenja od strane ljudi.
 

Jadran među zadnjim morima u kojima se parazit pojavio

Zašto je Jadran zadnje more u koje je ovaj parazit došao, radi li se o njegovoj čistoći ili pak nečem drugom?
– S obzirom da se bolest pojavila oko Balearskih otoka, možemo pretpostaviti kako je geografski položaj Jadrana koje je poluzatvoreno more i najsjeverniji dio Mediterana svakako utjecalo na to da Jadran bude među jednim od zadnjih područja u kojima se masovna smrtnost pojavila, pojašnjava profesor Šarić.
 

Postoji nada za obnovu populacije

O tome prijeti li nam generalni nestanak ove školjke, Šarić odgovara kako možemo reći da je ova vrsta već nestala u velikom dijelu Mediterana, odnosno velikom dijelu Jadrana.
– Postoje znanstvena izviješća o postojanju populacija sa živim jedinkama u različitim dijelovima Mediterana. Neke od tih populacija još nije zahvatila masovna smrtnost, a u nekim populacijama utvrđeni su uzročnici bolesti i uginuća, ali razine smrtnosti su puno niže od 100 posto. Riječ je najčešće o populacijama u zatvorenim morskim uvalama i estuarijima rijeka u kojima vladaju specifični okolišni uvjeti koji, čini se, otežavaju nastanak bolesti. Te populacije, kao i jedinke koje su preživjele masovnu smrtnost predstavljaju nadu za obnovu populacije, ali u svakom slučaju ako izostanu koordinirane aktivnosti sredozemnih država, znanstvene zajednice i građana opstanak vrste je upitan, ističe Šarić.