Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

»Dobro što su pobjegli, ali kud baš na cajke…«

30.09.2021. 12:43


KAKO SE ODGAJAJU BUDUĆI NOGOMETAŠI?
Na televiziji prije neki dan, ne sjećam se sada kako se emisija zvala, prikazali su male nogometaše, tj. pomladak, tj. onu djecu čiji roditelji plaćaju treninge jer misle da će im se to jednoga dana vratiti kroz ugovor s Barcelonom ili Realom (iz Madrida, iako ni onaj drugi Real nije za bacanje), i imat će puno novca, oženit će manekenku i svi će biti sretni. Sjetih se odmah onih dana kada je jedno od moje djece uobrazilo da je nogometaš i kada sam ga morao voziti na utakmice diljem Ravnih kotara, a dobacili smo jednom i do Gračaca. Bilo je super! Potvrdilo se ono što sam i pretpostavljao, ali ne bi sada o tome da opet moga imena ne stavljaju u svoja krezuba usta razni neprijatelji uljudbe i ćudoređa, a ljubitelji onoga što oni smatraju da je nogomet.
Ali, što sam ono počeo? Da! Mali nogometaši. Taj je moj nesretnik išao par mjeseci na te utakmice pa smo se smijali, a ta djeca i nisu bila nesimpatična, dapače bilo je i zabavno voziti ih po tim utakmicama, a meni je ostalo jedno zanimljivo životno iskustvo. Prije neki dan sretnem jedne svoje prijatelje, vrlo drage i kulturne ljude, koji već dulje vrijeme izražavaju zabrinutost s time što im se desetogodišnji sin uopće ne zanima za nastavni program u školi, već sve svoje snage ulaže u nogometnu karijeru. Ne znam sada za koji od tih ravnokotarskih klubova on igra, ali znam kroz što prolaze. Da se razumijemo! S obzirom da sam ipak nekakav zdravstveni radnik pozdravljam svako dječje bavljenje sportom, a pogotovo kada uz onu zdravstvenu komponentu dobiju i onu odgojnu od strane kolektiva, trenera i sistema općenito, a kao pozitivan primjer bi naveo i Hrvački klub Zadar, ali to je već druga tema.


»MIKI MILANE, BAŠ MI NE DAŠ MIRA…«
Vratimo se mi ovim dječjim bavljenjem nogometom. Mali ide na treninge, ide na utakmice i sve je to bilo lijepo dok ga otac jedan dan nije čekao ispred autobusa s kojim su se vratili s gostovanja (Napredovali su. Prije sedam godina ja sam ih vozio u Fiatu Unu) i tu je doživio strašan šok. Izlaze vesela djeca iz autobusa i razdragano pjevaju doslovno ovako: »Miki Milane, baš mi nedaš mira/Ma nije moje, srce od papira // Pa da ti ga dam, kao vizit kartu/neveran si otpadaš u startu«, i to sve na ekavici, s onim stisnutim grlom, u polufalšu kako se to smeće uostalom i pjeva.
Čim su ga malo vratili svijesti, zalili ga hladnom vodom i stavili mu nitroglicerin pod jezik, moj se prijatelj ponadao da je to sve bio ružan san, ali stvarnost je bila okrutna. Njegovo dijete, dijete starog rokera i Zadranina, nakon utakmice pjeva ovakve pjesme kakvih se ne bi posramio ni Radio Šabac u emisiji »Po željama«. Kažem mu ja – »možda je to cijena uspjeha, možda je to dio nogometnih priprema«, ali sam se odmah sjetio one situacije prije desetak godina kada je Slaven Bilić izbacio s priprema tri reprezentativca jer su se noću iskrali iz hotela i otišli u narodnjački klub. I što je onda rekao taj veliki nogometaš, trener i čovjek? Rekao je »dobro što su pobjegli, što su otišli u noćni bar, ali kud baš na cajke«. Ne znam što još reći… Nekada su se toga bar sramili, a sada je to postalo normalno. Nadrljali smo!


NIKADA DOSTA PRIČE O TAJČI
Jedna od osoba koja se permanentno vraća na naše male ekrane je i pjevačica Tajči. Ona je kada je zaratilo otišla u Ameriku, tamo se našla i snašla, udala se, dobila djecu i tamo imala karijeru u području vjerske muzike, ovdje potpuno nepoznatu, da bi se prije par godina najavljivao veliki come-back. Tada sam napisao jedan od svojih najboljih tekstova, a mnogi su tada rekli i najzločestijih (a nisu bili u pravu. Moj najzločestiji tekst je bio povodom pogreba M. Jacksona i cijelog tog cirkusa i odvratne patetike) u kojem sam malo spustio tu egzaltiranu atmosferu, a pokazalo se da sam bio u pravu jer od toga povratka naravno nije bilo ništa, a pogotovo jer tri desetljeća nije snimila novu pjesmu, a one stare su bile infantilne do krajnosti. U međuvremenu je postala nekakav govorni motivator, ili kako se to već zove, i to je sve lijepo, ali sve mi je to pomalo neukusno. Ona je u svakom slučaju dobra žena, dobra majka, vjerojatno iskrena vjernica i mislim da bi joj bilo najbolje naći svoj mir u samozatajnom životu, a ovako smo bili u prilici slušati neviđeno prenemaganje nekih njenih prijatelja koji su je predstavili kao savršenu osobu koja samo što ne hoda po vodi, a sve je to bilo jako neukusno i samoj Tajči ovakve stvari mogu biti samo antipropaganda. Šteta, jer ponavljam, ne mislim o njoj ništa loše, ali ovo s »prijateljima« je zbilja bilo degutantno.