Šesnaest tisuća osoba potpuno lišeno poslovne sposobnosti!

Nema nikakvog utemeljenja u obrazloženju da bi osobe lišene poslovne sposobnosti bile podložnije manipulacijama političkih stranaka ili da ne bi razumjele izborni postupak, istaknula je Zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević

Osobe s mentalnim oštećenjima u Hrvatskoj su izložene kršenju ljudskih prava, što je osobito vidljivo u prekomjernom lišavanju poslovne sposobnosti. Zaključak je to javne tribine koju je jučer u Velikoj vijećnici Doma Zadarske županije organizirala Koordinacija za ljudska prava Skupštine Zadarske županije. Zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević kazala je kako su po iskustvu Ureda pravobraniteljice ove osobe u hrvatskom društvu zanemarene.
Ministarstvo uprave krši Konvenciju UN-a
– U 2011. smo proveli istraživanje i dobili smo zabrinjavajuće rezultate po kojima je u Hrvatskoj poslovne sposobnosti lišeno oko 18.000 osoba, s tim da ih je 16.000 potpuno lišeno poslovne sposobnosti. Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom izrijekom govori da sve osobe s mentalnim oštećenjem trebaju biti priznate kao osobe s poslovnom sposobnošću, upozorila je Pekeč Knežević navodeći kako je u Hrvatskoj nužno uvođenje selektivnog lišavanja osoba poslovne sposobnosti te transformacija postojećeg sustava zamjenskog odlučivanja u kojem skrbnik za štićenika donosi sve odluke u sustav potpomognutog odlučivanja.
– Osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti nemaju biračko pravo. Biračko pravo se stječe upisom u popis birača i zakon izričito kaže da te osobe treba brisati iz popisa birača. Zbog toga smo prilikom donošenja novog izbornog zakonodavstva od Ministarstva uprave zatražili da, dok se ne transformira taj sustav lišavanja poslovne sposobnosti i skrbništva, osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti budu kao i svi građani uvrštene u popis birača jer tako traži članak 29. Konvencije. Svako isključivanje osobe iz mogućnosti da glasuje je kršenje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom za što Hrvatska može odgovarati odboru UN-a za praćenje i provedbu konvencije, rekla je Pekeč Knežević navodeći kako Ministarstvo uprave ovaj prijedlog nije uvažilo.
– Uveli su jedan čudan mehanizam koji je teško provediv, a to je mogućnost individualnih procjena biračkog prava za što smo upozorili da bi bila diskriminatorna odredba, jer ako se ona uvodi za osobe koje su lišene poslovne sposobnosti, mora se uvesti i za druge građane. Nema nikakvog utemeljenja u obrazloženju da bi osobe lišene poslovne sposobnosti bile podložnije manipulacijama političkih stranaka ili da ne bi razumjele izborni postupak, istaknula je Pekeč Knežević.
Predsjednica županijske Koordinacije za ljudska prava Davorka Krnčević upozorila je u raspravi na probleme s kojima se susreće osoba lišena poslovne sposobnosti kada želi pokrenuti postupak za vraćanje poslovne sposobnosti, odnosno kada to u ime svojeg štićenika želi učiniti institucija kojoj je osoba na skrbi.
– Centar za socijalnu skrb daje prijedlog za oduzimanje poslovne sposobnosti i nakon toga pacijent odlazi ili u bolnicu ili dom socijalne skrbi i drugi stručni radnici s njim svakodnevno rade. Dolazimo u paradoksalnu situaciju da netko tko svakodnevno provodi vrijeme s tim pacijentom ne može dati prijedlog da mu se sposobnost vrati. To, doista žurno moramo promijeniti u Zakonu o socijalnoj skrbi, naglasila je Krnčević.
Uvijek iste predrasude
Prof. dr. Štrkalj Ivezić, iz Klinike za psihijatriju Vrapče ustvrdila je kako su predrasude najčešći uzrok kršenja ljudskih prava osoba sa psihičkim bolestima.
– Istraživanja pokazuju prisutnost uvijek istih predrasuda, a te su da su osobe s psihičkom bolesti opasne, pa zbog toga postoji sklonost dugoj institucionalizaciji, da su nesposobne za samostalni život i rad i da su te bolesti neizlječive što dovodi do lišavanja poslovne sposobnosti, do otpuštanja s posla i neulaganja u povratak tih osoba na tržište rada. Nasuprot tome, danas se u psihijatriji smatra da se ljudi mogu osposobiti za samostalan život i rad, ali za to su im potrebne izvanbolničke službe koje u Hrvatskoj nedostaju u čemu je vidljiva neravnopravnost ovih osoba u odnosu na osobe koje se oporavljaju od fizičkih bolesti, rekla je Štrkalj Ivezić navodeći kako je i Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg ponašanja, koji je u inspekcijskom posjetu Hrvatskoj bio 2003., 2007. i 2012. godine, zamjerio upravo nepostojanje institucija ko što su centri za rehabilitaciju, dnevnih bolnica, službi za zapošljavanje, službi smještaja u malim stambenim jedinicama što, uostalom, preporuča i Svjetska zdravstvena organizacija.
Štrkalj Ivezić je upozorila i kako je liječnička tajna zapravo javnom tajnom s obzirom na to da poslodavac ima pristup šifrarniku po kojem mu je dostupna informacija od koje se bolesti osoba liječi.
– Pokušali smo to riješiti preko pučkog pravobranitelja, ali još nismo uspjeli, kazala je.

Sabljar Dračevac kritizirala Centar za socijalnu skrb

– Društvene okolnosti ne idu u prilog niti zdravim osobama, a kamoli osobama s invaliditetom, a pogotovo ne osobama s duševnim smetnjama. Kada je društvo u krizi zaštita osoba s duševnim smetnjama nekako je manje bitna, ali moramo biti upoznati s tom tematikom, ne samo s moralnog aspekta, već i sa zakonskog, kazala je dr. Renata Sabljar Dračevac, predsjednica Povjerenstva za psihijatriju Ministarstva zdravlja.
Sabljar Dračevac je uputila kritiku Centru za socijalnu skrb, kao jedinoj instituciji pozvanoj na javnu tribini koja nije poslala svojeg predstavnika.
– Centar za socijalnu skrb izgleda ne procjenjuje da ima važnosti u temi zaštite osoba s duševnim smetnjama, komentirala je.