Utorak, 16. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Dr. Petar Lozo: “Covid-19 trebao je otvoriti oči svima kako je zdravstveni sustav iznad svih stranačkih interesa”

30.10.2020. 15:17


Povjerenstvo za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatskog liječničkog zbora i Podružnica Zadar u suradnji s Oktal Pharmom organizirali su ovih dana na platformi Zoom online besplatna interaktivna predavanja i stručnu radionicu naziva »Ordinacija – utočište ili mjesto stresa« potaknuto velikim pritiskom na liječnike zbog pandemije koronavirusa. Naime, pojačava se svijest o njihovoj vrijednosti i nesebičnom zalaganju. Naglasak je stavljen na ponašanje uzrokovano stresom i nedovoljnom uređenošću sustava. Doc. prim. dr. sc. Petar Lozo, dr. med., predsjednik Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatskog liječničkog zbora koji je ujedno i predsjednik podružnice HLZ-a Zadar, održao je uvodno predavanje »Zašto u ordinacijama moramo očekivati stres i teške pacijente« što je i bio povod za razgovor.


Pandemija potpuno razotkrila nedostatak liječnika


Što Vas je potaknulo na organizaciju predavanja i radionice »Ordinacija – utočište ili mjesto stresa«?
Razlog za organizaciju ovakvog predavanja i radionice s tom temom jest višestruka i vrlo kompleksna potreba, posebice sada u jeku pandemije Covida-19. Navest ću nekoliko najvažnijih razloga, a koji su do sada prolazili ispod radara javnosti, posebice onih koji su plaćeni da takve događaje sprječavaju. Najranjivija skupina u Hrvatskoj prije ove pandemije bile su doktorice medicine. Danas ih ima u primarnoj već 79 % zaposlenih. Prosjek godina života prerano umrlih aktivnih liječnica je 52,4 godina. Takvi podaci morali su alarmirati i javnost, a ne samo odgovorne.




Možete li navedeno potkrijepiti nekim primjerima poznatim javnosti?
Mogu navesti samo nekoliko najbolnijih primjera kojima se najbolje oslikava odnos našeg društva, institucija i liječničkih stručnih, strukovnih i drugih udruga, javnosti i većine medija prema primarnim liječnicima. To su poznata »paška dežurstava« i »zdravstveni Obrovac«. Tada smo svjedočili ne samo preuranjenim preventabilnim bolestima već nažalost i preuranjenoj smrti liječnika. Pazite dobro, čak u 47.-oj godini života zbog izgaranja prevelikim radnim preopterećenjima. Svjedočili smo činjenicama kako samo na papiru postoji Nacionalni program zašite zdravlja zdravstvenih djelatnika, ali ne i u praksi. Vidjeli smo kako se progone i što se dogodi onima koji govore istinu o nemogućnosti odlazaka liječnika koncesionara na godišnji odmor niti na bolovanje ili liječenje jer nema liječnika za zamjenu. Iako ta istina traje već tijekom više desetljeća, nema promjena na bolje, već je svakim danom sve teže raditi jer je sve manje ljudi u sustavu.


Kako se to odražava na trenutnu situaciju?
Trebamo se upitati zašto se ova neprilika s pandemijom nije iskoristila kao prilika za nužne promjene i konačno preoblikovanje sustava. Umjesto toga, ulazimo u borbu u kojoj Covid-19 pokazuje kako mu je jedna od najopasnijih značajki zaražavanje i obolijevanje zdravstvenih djelatnika, pa i više njihovih smrti u odnosu na ostalu populaciju. Zato je zaista nejasno zašto onda nemamo sustavno razvijenu barem strategiju cjelovitih preventivnih aktivnosti kako bismo izgubili što manje zdravstvenih djelatnika iz već ionako načetog sustava. Zato smo mi sami odlučili organizirati i ovakva predavanja s radionicama. Cilj je jasan, sačuvati što više duševnog i tjelesnog zdravlja naših pacijenata, ali i samih zdravstvenih djelatnika.


«Teški« pacijenti


Možete li nam približiti sadržaj predavanja i radionice?
Uvodnim predavanjima upoznajemo liječnike s organizacijskim i upravljačkim značajkama zdravstvenog sustava. Ni nakon 30 godina života u demokraciji nije završena tranzicija liječništva iz poziva u profesiju. U Europi liječnici obvezno moraju ići na godišnje odmore jer im je potpuno jasno kako bi neodlazak na odmor utjecao na sigurnost pacijenta. Nagrađuju se za stručna i znanstvena napredovanja i osigurava im se zamjena za to vrijeme. U Hrvatskoj se to isto u cijelosti uskraćuje liječnicima koncesionarima. Zamislite, to nikoga ne čudi niti se smije postaviti pitanje koliko to utječe na sigurnost pacijenta?! Posve je jasno kako radom u neuređenim uvjetima liječnici moraju dnevno u ordinaciji očekivati »teške« pacijente. Razvidno je zašto onda liječnici i sami pripadaju najrizičnijim skupinama kojima je ugroženo duševno i tjelesno zdravlje. Zato ih kolega doc. dr. sc. Leonardo Bukmir upoznaje s vještinama u psihološkom savjetovanju usmjerenim na osobu. To svim primarnim liječnicima, posebice obiteljskim, daje kompetenciju u radu s pacijentima kojima je potrebna psihosocijalna intervencija u sklopu biopsihosocijalnog modela. Takvih pacijenata je zbog sadašnjih životnih okolnosti, a i uslijed pandemije sve više. Primarni liječnici imaju vrlo specifičan odnos u zdravstvenom sustavu jer su mjesto prvog kontakta i trajno skrbe o opredijeljenim osobama. Zato oni imaju idealne preduvjete za preventivni rad i psihološko savjetovanje usmjereno na osobu.
Iskusna klinička psihologinja, mr. sc. Jadranka Delač Hrupelj, razumljivim i lako prihvatljivim izlaganjem upoznaje liječnike zašto su pacijenti »teški«. Tumači kako od prvog vizualnog kontakta s pacijentom kvalitetno upravljati razgovorom i stresnom situacijom. Kvalitetna komunikacija između pacijenata i zdravstvenih radnika ključna je za njihovu obostranu sigurnost i zdravlje. »Teški« pacijenti mogu ugroziti liječnikovu sigurnost, sampouzdanje, samopoštovanje ili osobnost.


Kako biste opisali »teškog« pacijenta?
Mi liječnici posvećeni smo činjenici kako je sigurnost pacijenata uvijek na prvom mjestu. Ovakvim predavanjima učimo liječnike kako i kod »teških« pacijenata uspješnom komunikacijom razumjeti što se događa s pacijentom, kako se ta osoba osjeća, kako razmišlja, koje su joj potrebe i kako joj pomoći. Upravo je Covid-19 mnogima osvijestio činjenicu kako je sigurnost zdravstvenih djelatnika preduvjet za sigurnost pacijenata! Rečeno jednostavno i svima razumljivo: to u praksi znači kako primarni liječnik u Europi bilježi od 15 do maksimalno 20 dnevnih kontakata u ordinaciji. U isto vrijeme hrvatski primarni liječnik je iznimno rijetko ispod 70, a uobičajeno iznad 120. Velik broj liječnika povremeno ima i do 200 dnevnih kontakata. Praktički svaki dan i svaki pacijent može postati »težak«! Razvidni su razlozi zašto se u ordinacijama dnevno događaju »teški« pacijenti ili konflikte situacije, pa i fizički sukobi. Nažalost svjedočimo i najtragičnijim ishodima s neželjenim smrtima bilo pacijenta ili liječnika! Zato je važno osvijestiti liječnike jer politika ne dozvoljava da se to učini i s javnosti. Pitanje je samo dana i tko, gdje, kakvu i koliku će cijenu platiti, uključujući nažalost i neželjene smrti te nove presude za nesavjesna liječenja!


Stariji pacijenti boje se zaraze i ne idu na preglede


Kakvo je stanje tijekom pandemije s redovnim pregledima, otkazuju li pacijentice zakazane preglede?
Da, to se doista događa. Osobno, moj tim i ja ulažemo velike napore kada preko telefona pozivamo one koji nisu bili dulje vrijeme na pregledu. Pojedini pacijenti, posebice stariji, dosta su preplašeni i ne žele sada ići liječniku jer se boje zaraze. To znači kako čekaju pojavu nekih simptoma, a tada je posjet liječniku kudikamo rizičniji. Osim toga, uz simptome, upitan je i imunološki status pacijenta, ako su to znaci neke teže bolesti što tada dodatno povećava rizike ove osobe. Bolje je da i dalje funkcioniraju redoviti pregledi uz pažljiv dogovor termina sa svojim liječnikom. Mi smo već pretrpjeli i trpimo višestruke nenadoknadive štete u vidu strašnih bioloških gubitaka zbog preventabilnih bolesti i smrti neuključivanjem primarnih liječnika kao aktivnih nositelja postojećih nacionalnih programa ranog otkrivanja raka. Procjene su kako bi pravilnim korištenjem primarnih liječnika tijekom 10 godina mogli spasiti 114 tisuća života.


Kada je u pitanju mentalno zdravlje, što mislite kakvo je stanje kod pacijenata, ali i liječnika?
Zanemarena je i ovdje prava prevencija tijekom pandemije i to bi mogao biti posebno i iznimno težak problem. Posebno kolege psihijatri imaju vrlo specifičnu i moćnu poziciju između liječnika. Oni mogu svojom riječju bez većih opasnosti za svoje stručne karijere puno toga reći, kazati, upozoriti. Kada znamo kako među psihijatrima i psiholozima imamo iznimno pametnih ljudi i velikih stručnjaka, ostanete u čudu zatečeni njihovom šutnjom nakon ovakvih slučajeva, kao i izostankom stručnih rasprava i analiza uzroka. Drugi znanstvenici istraživači uzroka krize zdravstvenog sustava su već primijetili da kada psihijatri šute, šuti i ogromna većina liječništva. Izostaju preventivne psihološke aktivnosti usmjerene na sve zdravstvene djelatnike i javnost s ciljem psihološkog osnaživanja u ovom ratu koji već (pre)dugo traje!
To što mi vršimo ovakve radionice, a one su izazvale ovakav velik interes, jasan je odgovor!


Hoće li sustav izdržati zadaće koje donosi pandemija koronavirusa?
To je teško prognozirati jer je uključeno puno čimbenika koji nisu dostupni ili poznati javnosti, pa ni meni. Ova pandemija bi trebala otvoriti oči svima kako je zdravstveni sustav iznad svih stranačkih interesa. On je od temeljnih nacionalnih i državnih interesa. Zato moramo vjerovati u uspjeh i svi biti osobno odgovorni i dati svoj doprinos u obrani od ove najveće ugroze nakon Domovinskog rata. (Doris BABIĆ)