Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Na Europskom prvenstvu trebali smo uzeti medalju

Autor: Roman Morović

29.11.2009. 23:00
Na Europskom prvenstvu  trebali smo uzeti medalju

Foto: FAH



Marko Popović nije mnogo bio u medijima nakon završetka Europskog prvenstva u Poljskoj. Nakon posljednje, devete utakmice na prvenstvu, za peto mjesto protiv Francuske 20. rujna, u kojoj je Hrvatska doživjela svoj peti poraz, Pop je samo nakratko stigao u rodni Zadar, ali je već za nekoliko dana bio na putu za Kazan. Možda i bolje, kaže, budući da je zbog klupskih obveza i visokog ritma utakmica imao manje vremena za razmišljanje o onome što se događalo u Poljskoj. Da je zaista tako, pokazao je serijom odličnih igara na početku sezone, no, ipak, prvih nekoliko novinarskih pitanja moralo se dotaknuti neuspjeha reprezentacije na Eurobasketu.
– Ne bi se puno osvrtao na Europsko prvenstvo. Bilo pa prošlo. Snosim dio krivice za to što se dogodilo u Poljskoj. Krivo mi je što nisam bio zaštićen, jer mislim da je način na koji sam dobio onu tehničku pogrešku protiv Slovenije potpuno nezaslužen. Ali to je prošlost, ne bih ništa promijenio i ne želim ni sa kime ulaziti u konflikt. Apsolutno sam razočaran zbog nekih stvari, ali, kao što sam već rekao, to je bilo pa prošlo – kazao je u uvodu Popović, osvrnuvši se odmah na onu situaciju, kada mu je petnaest sekundi prije kraja prvog poluvremena četvrtfinalne utakmice sa Slovenijom, pri rezultatu 47-34 za Hrvatsku, dosuđena tehnička pogreška, zbog jednog verbalnog konflikta s protivničkim igračem Jakom Lakovičem.
Neuspjeh
Lakovič je ubacio oba bacanja, a Domen Lorbek tricu sa sirenom (47-39) i to je bio početak slovenskog preokreta, koji je na kraju rezultirao još jednim bolnim porazom Hrvatske u četvrtfinalu. Iako će mnogi reći da je upravo ta situacija prelomila utakmicu, teško je oteti se dojmu da je Hrvatska tijekom cijelog prvenstva igrala jako loše pa onakav rasplet, kakav se dogodio u drugom dijelu, ne bi bio neko iznenađenje i da Popoviću nije dosuđena tehnička. Zašto je Hrvatska igrala tako loše? Više je razloga. Popović je otkrio neke, koji su vjerojatno bili među najvažnijima.
– Mislim da reprezentacija s Markom Tomasom i bez njega nije ista. Isto tako se naša igra razlikuje s pravim Vujom (Nikola Vujčić, op.a.) i s “klimavim” Vujom. On nije bio s nama neko vrijeme i došao je u sistem gdje smo svi bili jednaki, nitko nije iskakao i nije se najbolje snašao. Čija je to krivica, njegova ili izbornika Repeše, ne znam. Nismo imali dovoljno raspoloženih igrača tokom cijelog prvenstva. Imali smo samo trenutne bljeskove pojedinih igrača, što svakako nije bilo dovoljno.
Na kraju, je li to šesto mjesto i plasman na Svjetsko prvenstvo trebamo gledati kao uspjeh ili neuspjeh?
– To je apsolutno neuspjeh. Mislim da smo mogli i morali više napraviti. Jedino što smo napravili je to što smo omogućili reprezentaciji kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima, tako da ovi mlađi momci ne moraju prolaziti ono što smo mi prolazili, dakle, sve te kvalifikacije da bi došli do toga gdje smo sada. Ali što se tiče nas igrača, a i svih navijača koji su nas pratili i koji su živjeli s nama to Europsko prvenstvo, mislim da smo ipak podbacili. S obzirom na prikazanu igru, šesto mjesto može biti uspjeh, ali s obzirom na ono što je mogla napraviti ova reprezentacija, mislim da smo trebali uzeti medalju.
Zaslužio veću priliku
Popović je na prvenstvu igrao u prosjeku nešto više od 22 minute po utakmici, uz učinak od 10.2 poena, 2.1 skoka i 2.4 asista po utakmici. Na prvi pogled, solidna statistika, no zbog čestih i često nelogičnih rotacija izbornika Repeše, Popović nije mogao dati svoj maksimum. Jasno, sam igrač snosi najveći dio odgovornosti za svoju dobru ili lošu igru, međutim Popović je ostavio dojam igrača koji je, da je dobio više prilike, sasvim sigurno mogao pružiti više partija kao što je bila ona protiv Francuske u drugom krugu (30 poena za 27 minuta).
– Čuo sam dosta komentara da sam trebao igrati više i slično. Nitko nije razočaraniji od mene. Kada igram, uopće me ne zanima tko što govori i misli, cilj mi je samo pobijediti. Borim se sa samim sobom i s protivnikom na terenu, a nakon utakmice podvučem crtu. Najbitniji su mi komentari ljudi do kojih mi je stalo, a sve ostalo me uopće ne interesira. Predugo već igram košarku da bi me to izbacilo iz takta ili mi dalo neko samopouzdanje. Naučio sam živjeti i s pobjedama i s porazima, i s dobrim i s lošim igrama, tako da mi je to aspolutno nebitno. Sigurno da sam htio i mogao više igrati na Europskom prvenstvu, međutim, izbornik je odlučio drugačije i ja sam njegovu odluku poštovao. Bio sam jedan od dvanaest igrača koji su otišli tamo napraviti uspjeh, ali po meni smo ostvarili neuspjeh, iako se neki skrivaju iza tog plasmana na Svjetsko prvenstvo – zaključio je Pop priču o prošlosti i okrenuo se budućnosti.
U budućnosti ga na izborničkom mjestu čeka bivši suigrač Josip Vranković, koji je nedavno postavljen na tu funkciju.
– Igrali smo zajedno i mislim da ga je kao igrača krasila ta jedna karakterna, “fajterska” crta. Uvijek je bio produžena ruka trenera na terenu. Kao trenera ga ne poznam, znam samo da je imao kratke epizode u Ciboni i Širokom i vodio je “B” reprezentaciju. To, naravno, ne mora ništa značiti. Pročitao sam dobar komentar u jednim novinama da može i on biti kao Slaven Bilić i napraviti uspjeh s reprezentacijom. Prema tome, u ovom slučaju iskustvo ne mora biti presudno. Mislim da će skupiti dovoljno dobrih, kvalitetnih igrača koji bi, sa njegovim košarkaškim znanjem, uz pomoć koju će imati od bivših izbornika, mogli napraviti dobar posao.
Dobar start Unicsa
No, dosta o reprezentaciji, okrenimo se malo ljepšim, ugodnijim temama, u iščekivanju da i košarkaška reprezentacija jednom postane tema za ugodne razgovore. Sezona u Unicsu krenula je vrlo dobro.
– Imao sam samo tri-četiri dana odmora, što je možda i bolje jer tako nisam imao puno vremena da razmišljam o Europskom prvenstvu. Ušao sam odmah u kolotečinu i za sada je dobro krenulo. Ne mogu se žaliti, imam dobru minutažu, rezultati su za sada dobri, a klub mi je ponudio produljenje ugovora na koje sam pristao i apsolutno sam zadovoljan.
Za sada Unics ima omjer 4-3 u ruskom prvenstvu, 3-0 u VTB ligi i 1-0 u Eurokupu. Vrlo dobar početak. Kakve su ambicije ove sezone?
– U ovakvom ritmu utakmica sigurno je da će biti crnih rupa, međutim, treba pobjeđivati kod kuće i pokušati uzeti što više pobjeda na gostovanjima, što nije lako u današnjoj košarci. Imamo dobre šanse Eurokupu, jedni smo od favorita za ulazak među prva četiri u ruskom prvenstvu, a vjerujem da ćemo ući i na Final four kupa. Bit ćemo svugdje prisutni, ambicija imamo, a hoćemo li uspjeti sve to provesti u djelo, pokazat će vrijeme. S obzirom da nemamo toliko igrača u rotaciji kao lani, igra nas maksimalno sedam-osam, a sve drugo su mladi momci koji pomažu, čeka nas težak posao.
Odlična forma
Klub iz Kazana ove sezone funkcionira na hrvatski pogon jer je, uz Popovića, u odličnoj formi i drugi hrvatski reprezentativac, Krešimir Lončar.
– Uz Terrella Lydaya, mi smo lideri ove momčadi. Sva sreća što je ostao kostur momčadi od prošle sezone i što imamo još trojicu vrlo kvalitetnih igrača kao što su Veremeenko, Zamanskiy i stari Stombergas, koji još uvijek ima „špirita” i nije izgubio onu draž za igranjem košarke. Kada igramo našu igru, kako najbolje znamo, izgledamo jako dobro, a naravno da kada odstupimo od te igre, izgledamo loše.
Unics se ove sezone natječe i u novoosnovanoj VTB ligi, u kojoj je Popović trenutačno prvi strijelac sa 20 poena po utakmici. O čemu se zapravo radi?
– To je liga koja se tek pokušava afirmirati. Cilj im je bio da se oformi jedna jaka liga u kojoj će sudjelovati momčadi s prostora bivšeg SSSR-a, nešto po uzoru na baltičku ligu. U našoj skupini su još Khimki, VEF Riga i Donetsk, a u drugoj skupini su CSKA, Žalgiris, Kalev i Azovmash. Lani se to igralo samo u vrijeme božićno-novogodišnjih praznika, tako da je ovo prva, probna godina i vidjet ćemo kako će to ići dalje.
U Eurokupu momčad iz Kazana startala je rekordnom domaćom pobjedom protiv Besiktasa. Unics je na toj utakmici ubacio čak 20 trica, što je rekord Eurokupa, od čega devet nosi potpis Marka Popovića, koji se tako izjednačio s Rubenom Douglasom (Valenica) po broju postignutih trica na jednoj utakmici Eurokupa.
– Za napraviti neki veći iskorak treba pobjeđivati u gostima i, naravno, čuvati domaći teren. Dobro smo krenuli, ali sada moramo pokušati napraviti jedan “brejk” vani. Kada bismo to uspjeli, sigurno bismo bili korak bliže drugom krugu, ali idemo utakmicu po utakmicu. Lani smo u prvoj skupini imali 6-0, da bi onda u drugom krugu imali 3-3 i ispali iz Eurokupa. Bitno je da forma ide uzlaznom putanjom i da dođe do vrhunca onda kada se budu dijelili trofeji. Sve drugo je manje bitno i zaboravit će se. Jer nitko neće pamtiti tko je bilo drugi ili treći, nego samo tko je što osvojio – zaključio je Popović.


Zahvala Juri Šangu


Posebno je Popović htio podvući jednu stvar koja je iznimno bitna za svakog sportaša, a to je fizička priprema.
– Mislim da mi sada dolazi na naplatu sav mukotrpan rad s Jurom Šangom, kojemu ovim putem želim zahvaliti. Mnogo mi je pomogao. Šteta što se to nije odrazilo na Europskom prvenstvu, ali zato sada igram dobro i jedan sam od lidera ove momčadi. Naravno, svjestan sam da neće biti tako cijelu sezonu, s obzirom da igramo na četiri fronta, rusko prvenstvo i kup, Eurokup i novoosnovanu VTB ligu. Osim toga, ove sezone ruska liga traje duže, jer će se svaka serija doigravanja igrati na četiri dobivene utakmice i vrlo je teško funkcionirati u tako zgusnutom rasporedu utakmica. Ali najvažnije je biti pravi onda kada se bude odlučivalo o trofejima.




Vladovićev Lokomotiv hit prvenstva


Dvanaestog prosinca u ruskom prvenstvu sastat će se dva Zadranina iz iste generacije juniora 82./83., Marko Popović (Unics) i Jakov Vladović (Lokomotiv Kuban).
– Izgledaju dobro. Za sada su hit prvenstva, iako su se mučili s Dinamom kući, koji ove sezone nema jaku momčad, međutim, uspjeli su pobijediti. Izgubili su od CSKA i Khimkija. Mnogo je još kola do kraja i teško je bilo što prognozirati. Osim toga, rusko prvenstvo je malo čudno jer je vrlo teško doći do gostujuće pobjede, zbog nekih njihovih sudačkih kriterija, što je nešto neviđeno, tako da svaka pobjeda na strani vrijedi dvostruko – kaže Popović.


Pratim Zadar kad god stignem


Uobičajeno pitanje za Marka na koje uvijek rado odgovara. Koliko stigneš pratiti košarkašku situaciju u Zadru?
– Pratim utakmice kad god mogu, preko interneta i televizije, a kada nam se poklapaju termini, onda uglavnom pogledam krajnji rezultat, statistiku i osvrt na utakmicu. Znam da su izgubili već tri utakmice u gostima, a mislim da su mogli pobijediti barem jednu ili dvije, pogotovo protiv Radničkog i protiv Cibone. Gledao sam snimku utakmice protiv Cibone i stvarno šteta što su izgubili tu utakmicu. Vidim da je javnost dosta podijeljena što se tiče trenera i igrača, ali nisam ja tu da to analiziram. Moje je da navijam za Zadar u svakoj utakmici, zato što ga volim.


Pred Rubinom težak posao


Rubin Kazan nedavno je obranio naslov prvaka Rusije u nogometu, a osim toga i svojevrsni je hit lige prvaka. Uoči posljednjeg kola, u skupini s Barcelonom, Interom i Dinamom iz Kijeva, Rubin još ima šanse za prolazak u drugi krug, a posebno je upečatljiva ostala pobjeda protiv aktualnog europskog prvaka na Camp Nou, 1-2.
– Dobar sam sa Stjepanom Tomasom koji igra za Rubin i bio sam pogledati neke utakmice lige prvaka, protiv Intera i Dinama iz Kijeva. Šteta što nisu dobili ovu posljednju utakmicu (kod kuće protiv Dinama 0-0, op.a.), jer bi tada imali veliku šansu proći dalje. Ovako ih sada očekuje vrlo teško gostovanje u Milanu, a samo ih pobjeda vodi dalje – kaže Popović.


Nema straha od svinjske gripe


Neizbježno je pitanje o najaktualnijoj temi posljednjih tjedana pa i mjeseci. Ima li u Kazanu straha od svinjske gripe?
– Sada možda još ima toga, ali kad bude minus deset stupnjeva, onda je sigurno neće biti. Jedva čekam kada će još više zahladiti, tako da budemo još malo sigurniji. I ovdje se dosta ljudi boji te gripe, kao i u Hrvatskoj, međutim, ne razmišljam previše o tome. Živim svojim životom. Normalno da se treba paziti, ali nije se zbog toga ništa drastično promijenilo u mom životu – ističe Pop.


Pop27 u porazu od Khimkija


U subotnjem porazu Unicsa na gostovanju kod Khimkija, 77:71 (poluvrijeme 44:31), Marko Popović ponovno je odigrao sjajnu utakmicu. Za nešto manje od 34 minute ubacio je 27 poena (4/11 za dva, 3/7 za tri, 10/11 sl. bacanja), uz četiri skoka i isto toliko asistencija te čak devet pretrpljenih prekršaja. Nakon početne četiri pobjede, ovo je treći uzastopni poraz Unicsa u domaćem prvenstvu te sada dijeli četvrto mjesto s Triumphom. Ispred njih su jedini neporaženi CSKA (5-0), zatim Khimki (5-1), te Vladovićev Lokomotiv Kuban (4-2). Na ljestvici najboljih strijelaca lige Popović (107 poena) je peti iza Chapina iz Krasnodara (129), Rusha iz Triumpha (124), Bykova iz Dinama Moskve (123) i Chalmersa iz Eniseya (113).