BABA PAŠKA, PISMAŽIJA I KOLANJSKO BLATO

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Autor: 
Za mog obilaska Blatu naišao sam na Emila Oštarića, poznatog kolanjskog OPG-ovca kako čuva svoje stado od stotinjak ovaca: "Ovo je zapravo posljednja runda čuvanja ovac za ovo godišće, jer još nisu pali dažji pa je Blato suho, ali trave više ni"

Derma me je dermuson, pita me je da mu dom,ja san rekla da nedom, un je reka da morom,a ja legla pa mu dom."

      Tako je govorila mala, a okretna i pronicljiva ženica, Paškinja udata u Kolan, Perina Šupraha. Šezdesetih godina prošlog stoljeća smo je zvali Baba Paška ili još češće Baba Perke. 

Pera ili Perina je na ovim prostorima bilo često ime i moram priznati, meni osobno, vrlo lijepo žensko ime i prava je šteta da su Perine zamijenila današnja počesto čudna, i za naše krajeve neobična, ženska imena. Možda sam malo i subjektivan, jer se i moja baba, po materinoj strani, zvala Perina.

Izreke Babe Paške

Dakle, kada bi se u Kolanu spomenulo ime Perina moralo bi ga se pobliže objasniti, ali kada bi se reklo Baba Perke, onda su svi znali da se radi o Babi Paškoj, tkalji koja je tkala vunene tkanine na svom tkalačkom stanu, a u Kolanu se tkalački stan naziva "krosna". Ime "Perke" je imalo dvostruko sidro, jer je dolazilo od njenog pravog imena Perina ili Pera s jedne strane, a s druge od njene česte poštapalice "perke", jer bi u svakoj svojoj rečenici priloge "jer" i "zato" zamjenjivala s talijanizmom "perke".

      Razgovaram s barba Antom Šuprahom, osamdesetsedmogodišnjakom iz Kolana. Baba Paška je bila druga žena njegovog dida Šime Šuprahe - Solda, pa, i ako mu nije bila prava baba ostala mu je u jako lijepom sjećanju. Jedna od njenih omiljenih izreka, a bilo ih je bezbroj, je bila: "Ki ima un troši i špora, a ki nima un samo špora!" - priča barba Ante. 

Šaljiva i dvosmislena zagonetka u stihovima "derma me je dermuson", zapravo se odnosi na san koji svlada trudna čovika, objašnjava barba Ante da bi dočarao naporan rad Babe Paške na krosnima.

Krosna u Šugarovim stihovima

Krosna spominje u svojim stihovima i hrvatski pučki pjesnik iz Kolana Šime Šugar, a barba Ante ih recitira napamet:

"Komu služe za življenje krosna, njemu nije svako doba do sna,

koji spava taj ribe ne hvata, zaman su mu i mriža i trata."

Kolan se smatra "rodilištem" pučkih pjesnika na otoku Pagu, a Šime Šugar se rodio u Kolanu davne 1830. godine. Pjesnika Šimu Šugara su Kolanjci zvali jednostavno PISMAŽIJA. Napisao je bezbroj lijepih i poučnih stihova u desetercu koji se znaju i pjevaju "nakanat" u svim mjestima na otoku Pagu. O pjesničkom nadahnuću napisao je slijedeće stihove:

     "Pismažija ne piva kad oće, projdu dani i tolike noći, a kada mu ona ura dojde, neka ga se onda svaki projde."

Priča je barba Ante o tim, ne tako davnim, vremenima mladosti naših očeva, djedova i baka kada su Paški sir i ovčja vuna služili kao platežno sredstvo u robnoj razmjeni s proizvodima koji su bili nužni za opstanak tadašnjeg otočkog stanovništva.

"Kilo sira, kilo vune, kilo cukra, kilo meda i kilo indika ( modre galice ) imali su istu cijenu. Svako je koštalo 10 dinari", završava svoju priču barba Ante Šupraha.

Bukavac i Kolansko blato

Iskoristio sam lijepo, kasnojesensko popodne za obilazak Kolanjskoga blata. Ono se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Kolanjskoga polja u blizini naselja Gajac. Prostire se na površini od 535 hektara.

Približno polovica Blata  proglašena je ornitološkim rezervatom. Na njemu su zabilježene 163 ptičje vrste. Neke od njih su nestale s Kolanjskog blata. Među njima je i BUKAVAC, rijetka ptica iz porodice čaplji. O njemu su kolale razne, gotovo mistične priče, jer je bojom perja bio toliko prilagodljiv okolini da je bio gotovo nevidljiv. Taj njegov prodoran i snažan "bu" čuo bi se do Kolana koji je od Blata udaljen 6 kilometara. 

Naravno da je Kolanjsko blato u nedavnoj prošlosti služilo uglavnom za ispašu ovaca i kao livadna površina za sijeno.

Grublje sijeno kosilo se u neposrednoj blizini vode koja je, istinabog, boćata. Takvo sijeno služilo je za ishranu goveda, jer je početkom prošlog stoljeća većina kućanstva u Kolanu držalo barem jednu kravu. Kravlje mlijeko je tijekom godine služilo kao hrana, a u sezoni mužnje ovaca dodavalo se ovčjem mlijeku i tako se pravio Paški sir. Krave i kravlje mlijeko bilo je prisutno na cijelom otoku Pagu i posvuda se miješalo s ovčjim mlijekom kada se pravio sir.

Emilova posljednja runda

U drugoj polovici prošlog stoljeća krave su, tako reći, potpuno nestale i Paški se sir počeo raditi samo iz ovčjeg mlijeka. Finije sijeno s Blata, ono u blizini vinograda, koristilo se za ishranu ovaca. Naravno, u boćatoj vodi vršio se izlov jegulja, često na nedozvoljen način, ali tada je jegulja bilo u izobilju.

Za mog obilaska Blatu naišao sam na Emila Oštarića, poznatog kolanjskog OPG-ovca kako čuva svoje stado od stotinjak ovaca.

"Ovo je zapravo posljednja runda čuvanja ovac za ovo godišće, jer još nisu pali dažji pa je Blato suho, ali trave više ni. Na Blatu se počimlje čuvat između Karmenice i Vele Gospe. Dojde se već u 4 ure ujutro i čuva se do sunca. Onda se opet dojde pridvečer, kad ni žege. Na Blatu dnevno, u sezoni, bude oko iljadu ovac."

        To je priča o Kolanjskom blatu, koja u nekim segmentima ima nostalgičan prizvuk, jer danas umjesto bukanja BUKAVCA, do Kolana dopiru neki čudni glasovi - elektronski bukavci koji proizvode elektronsku buku s podjednako udaljenog Zrća.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno