Pred godinom remenja i kremenja

Napisah pregled kulturne 2008. e da bi se vidjelo kako u Zadru gradu Kulture i Umjetnosti, narafski, itekako ima. Ali ima, brate, i kiča i šunda i trasha i campa, i ‘smećart-a’ pride, pa smo, ako ništa, a ono veliki ekolozi, koji svoje smeće za sobom ne ostavljaju. Ne, nego ga daju meni na ogled i pregled, pa ti ondak budi srca kamenoga i brka junačkoga kano da si član Leta 3 i reci popu pop kultura a bobu Bob Dylan
Ova ‘novogodišnja’ kolumna, s kojom se opraštam(o) od ‘Zoranićeve godine’, trebala bi biti ne odviše duga, sažeta i s obiljem dobre volje, obećavajuće sreće i vedrije budućnosti. Riječju, optimistična. A kako ja to nikad nisam, de rerum natura, onda ću se morati izkontrolirati i prinuditi se na nešto blaže tonove. Ionako mi prečesto vele kako sam strog (kao književni i kazališni) kritičar, a ja im opet opovrgnem da nije fora samo i uvijek sve i svakog hvaliti, jer je to najčešće kontraproduktivno: ljudi se umisle da su preko noći postali Kafke, Camusi, Chagalli i Daliji, Raveli i Rahmanjinovi, Rodeni i Giacomettiji…, a kad ona “tuga pregolema”, “tušta i tma” ili tako nekako, pjesnički rečeno.
Napisah pregled kulturne 2008. e da bi se vidjelo kako u Zadru gradu Kulture i Umjetnosti, narafski, itekako ima. Ali ima, brate, i kiča i šunda i trasha i campa, i ‘smećart-a’ pride, pa smo, ako ništa, a ono veliki ekolozi, koji svoje smeće za sobom ne ostavljaju. Ne, nego ga daju meni na ogled i pregled, pa ti ondak budi srca kamenoga i brka junačkoga kano da si član Leta 3 i reci popu pop kultura a bobu Bob Dylan.
Stoga, neću ovdje gaditi i kuditi i koriti i psovati, već samo potsjetiti naše dična kultočeve i kult-tete i stričeve da ima posla još, nije sve rješeno ako se sagradi sportska dvorana, jer ima mladih koji bi i nešto drugo radili do li košarku igrali i loptu po ledini naganjali. Ima talentiranih srednjoškolaca, to se vidi na Lidranu, ima super mladih pjesnika studenata, to se vidi ako u ruke uzmete njihov časopis ‘Tri’, ima mladeži koja je u raznovrsnim udrugama, kano ekipa iz ZVUK-a, ili mladih glumaca iz Kazališnih i plesnih radionica i udruga, od Igrajmo se preko Zaleta i ZPA do Geste i Teatra VeRRdi… ima ih, fakat. Ajmo i njima dati mjesto pod suncem, neku njihovu skromnu dvoranu ‘Petar Zoranić’.
Pa onda, dajte više brate završite tu dvoranu zadarskim lutkarima genijalcima, koji to odavno i itekako zaslužuju. Gdje je ta koncertna dvorana, u Gradu koji ima festival kakav su Glazbene večeri u sv. Donatu!? Kad će prostora za izlaganje svojih umjetnina dobiti članovi HADLU-a, pa ZadArta i Art Foruma? A ne da se čovjek penje zavojitim stubama poput samoubojice u galeriji ‘Kapetanova kula’, u koju stanu, brat bratu, tri i pol veće slike!
I tako dalje, i tako uvijek isto… Jest, možda je glupo više to sve i ponavljati. Ali, eto, mora se. Netko mora. Jer, nije baš da nam u kulturi i umjetnosti samo cviće raste, a da nebom lete mjestimično laste, i da je umjesto filozofije ‘u se, na se i podase’ sada na tronu ‘zna se’. Nama za Novu godinu fino prase, a vama – ufajte se!
Pa neka nam ondak svima Godinica ova Nova bude još novija, najnovija! A ne godina stezanja remena. Jer, ako je tako, onda će remen uskoro i oko vrata…, a to je pak jedna posve druga, tužna i mračna dickensovska priča…