Tmurni oblaci nad Jazinama u ljeto 1990.

Zadar je izvrsnim trećim mjestom završio sezonu 1989./90. Još malo o  toj trećoj, odlučujućoj utakmici polufinala, C. zvezda – Zadar. Pri rezultatu 59:67, Darko Pahlić izvrsno je igrao i nakon tri pogođene trice, bio je  nokautiran, suci se nisu oglasili. Pa, kod rezultata 83:79, Komazec pogađa tricu za 83:82, ali suci pokazuju dva poena, Arijan protestira, dobiva  tehničku koja je peta, isključujuća, i polufinale doigravanja, tim potezom  je riješeno. Zanimljivo, kasnije će taj poen biti priznat…
Budući da je Arijanu istekao dvogodišnji ugovor, najvažnije pitanje, u  tom trenutku, u klubu je kako ga zadržati, jer u prijelaznom roku svi će  ga loviti. Arijan potpisuje novi, četverogodišnji ugovor i to je najznačajnija, najvažnija vijest, Kelečević je dobio zeleno svjetlo i može igrati, a pristupnicu je potpisao i centar Bosne, Sejo Bukva. Sve izgleda dobro i pripreme za novu sezonu mogu početi. Ali, počinju problemi za koje klub  nije znao u proteklih 20-ak godina.
Klub je u popriličnom velikom financijskom minusu, igrači ne primaju ni osnovne hranarine, o ugovornim obvezama da se i ne govori, radna  zajednica skresana je na minimalac. Javlja se nezadovoljstvo, igrači najprije upozoravaju, a zatim njih sedmorica idu u štrajk, ne žele trenirati s  momčadi, već sami.
U tom "rusvaju oko prazne kase" prvi reagira trener mr. Trninić, daje  ostavku, vraća se na svoje radno mjesto, Filozofski fakultet. U međuvremenu, prošli su prvi višestranački izbori, došlo je do velikih društvenih  promjena, novi ljudi su na vlasti u Zadru (HDZ).
Predsjednik kluba, Frane Negro, svjestan da će doći i do promjena u  klubu, kaže: "Ovaj Izvršni odbor nema više šanse da dalje vodi klub, da s  njim racionalno upravlja. Stoga, predlažem da svi zajedno podnesemo  ostavku". Njegov prijedlog jednoglasno je usvojen i tako klub, nakon trenera, ostaje i bez Izvršnog odbora. Ostaju samo Krešo i igrači. Pa bomba,  pravi potres. Igrači šalju svog predstavnika, kapetana Popovića, kod poznatog, zadarskog novinara, Drage Marića, i Pop kaže: "Drago, u ime sedam igrača, napiši, objavi: Ili Krešo ili mi!" Dolazi do najopasnijeg raskola, rascjepa, tmurni oblaci nad Jazinama, to ljeto '90.
"Ne bojim se ucjena", odgovara Krešo i jasno daje do znanja da neće i  ne želi odstupiti. Jedino moguće rješenje je izvanredna skupština, koja bi  trebala usvojiti ostavke dosadašnjeg rukovodstva i izabrati nove ljude  koji će dalje voditi klub. Ali, umjesto skupštine održan je skup članova  skupštine, navijača, simpatizera kluba, u pravoj bujici novih prijedloga,  "a bilo je i grubih riči", nisu se mogle donijeti očekivane odluke.
Mjesec dana je rok za novu skupštinu, dakle odgođeno je rasčišćavanje u klubu. Prvi tim ipak mora na zakašnjele pripreme, idu na Bjelolasicu pod vodstvom Uče Pulanića i Miše Ostarčevića. Krešo dobija poziv od  grčkog AEK-a, prihvaća i postaje njihov trener.

Posljednje prvenstvo
Od strane grada, osnovana je komisija koja treba izvršiti analizu stanja  u klubu kojoj je na čelu bio najprije prof. Ante Peša, a zatim gospodarstvenik, Ivica Surać. Velika je neizvjesnost u klubu, nema uprave, ni  predsjednika, prijeti opasnost od totalnog raspada. Natjecateljske obveze su tu, a jedna od rijetko dobrih stvari je povratak mr. Trninića na mjesto trenera čime je kontinuitet rada na parketu riješen.
Prva obveza je domaći Kup i porazom od Smelt Olimpije, u Ljubljani,  Zadar završava sudjelovanje u Kupu. Posljednje prvenstvo ex-Jugoslavije, počinje utakmicom Zadar – Šibenka, pobjeda Zadra, a Šarlija i Kelečević (koji je nakon godine dana pauze dobio pravo na igru) su najbolji  na toj utakmici. Stara boljka, Zadar igra dobro u Jazinama, ali ne i na gostovanjima, porazi od Vojvodine, Čelika i IMT-a to potvrđuju.
U međuvremenu, Ivica Surać je postao predsjednik kluba i počeo slagati Izvršni odbor. Po njegovim riječima, trebat će za obveze prema  igračima i normalan rad u novoj sezoni, 1,5 milijun DEM-a. Mjesto u Izvršnom odboru donosi obvezu od 50 tisuća DEM.
U petom kolu, sjajna igra, velika pobjeda i revanš C. zvezdi, 105:76.  Pahlić 10, Popović 9, Kelečević 6, Ušić, Šarlija 27, Blažević 11, Trifunović  2, Komazec 31, Obad 7, Bodiroga 2, sastav je Zadra. Još jedna velika pobjeda protiv dvostrukog prvaka Europe, POP 84 (Jugoplastika), 81:72, u izvanrednom, nezaboravnom ambijentu. Do kraja prvog dijela, Zadar će  imati skroman omjer, 5-6, ali i to je bilo dovoljno za četvrto mjesto.

Kup Radivoja Koraća
Zadar starta protiv ruskog Kaleva, 85:75, u prvoj, ali 92:71, u drugoj u  Zadru, Zadar prolazi u četvrtfinalnu grupu: Estudiantes (Madrid), Panionis (Atena), Sunair (Belgija).
Panionis – Zadar 91:81, prva, značajnija igra Dejana Bodiroge; Zadar –  Estudiantes 105:95, Bodiroga 16 i otkriva svoj potencijal. Pobjede protiv  Sunaira i Panionisa, 127:99 (Popović 38, Komazec 33, Šarlija 30) zahvaljujući ovoj pobjedi od 28 razlike, Zadar je prvi u skupini i za prolaz u  polufinale mora pobijediti francuski Mulhouse.
84:84, u prvoj utakmici u Zadru, Zadar nije uspio ostvariti pobjedu i  koš razliku za miran uzvrat. Mulhouse – Zadar, 80:67, nema polufinala, a  plasman među osam je, zapravo, i realan doseg ove momčadi.
U međuvremenu, Zadar je dobio prvog NBA igrača, Stojko Vranković  je iz Arisa prešao u Boston Celticse.

Prvenstvo, 2. dio
Drugi dio Prvenstva, Zadar će odigrati puno bolje, pobjede u gostima,  u Šibeniku, Podgorici i Sarajevu, osigurat će odličan omjer 8-3, te s ukupnim omjerom 13-9, Zadar je četvrti na kraju regularnog dijela, čime je  osigurano doigravanje i Europa iduće godine.
Nakon natječaja za mjesto direktora, direktor kluba i prvi suradnik  predsjednika Suraća, postao je Jure Košta.
I ove godine, igrali smo kao veterani, na drugom neslužbenom prvenstvu Europe, u Zagrebu. Ponovno sam bio najbolji strijelac prvenstva i  zamoljen od organizatora da sačekam finalnu utakmicu (mi smo bili  treći) i primim nagradu na kraju, pristao sam, a društvo mi je pravio Goran Brajković (ostali su se vratili u Zadar, odmah poslije naše utakmice,  jer Lika u noći "mirisala" je na nesigurnost). Tako smo, Goran i ja, Plitvice prošli oko 22 sata, Uskrsna subota, 30. ožujka 1991., na Plitvicama  smo zaustavljeni i pretraženi do temelja, a sutradan ujutro bilo nam je  jasno i zašto. "Krvavi Uskrs na Plitvicama", pogibija Josipa Jovića i najava  strašnih vremena koja dolaze bila je tu…
Doigravanje, polufinale, POP 84 – Zadar 86:75, u prvoj, pobjeda Zadra,  70:68, u Jazinama, u drugoj. I treća, odlučujuća u Splitu, 71:66. Utakmica  je bila izjednačena do 32. minute i rezultata 54:51, ali nakon odlaska najboljeg igrača Zadra, Komazeca, na klupu zbog pet osobnih(?), sve je, zapravo riješeno i Zadar završava sezonu. Veliku podršku na toj utakmici  Zadar je imao od Tornada, ali…
Najbolji igrači Zadra u toj sezoni su Komazec i Šarlija. Komazec je s  645 koševa najbolji strijelac prvenstva.
Popović, Pahlić, Obad, do njih, Kelečević je povrijedio leđa, a mladi  Bodiroga najavio veliki potencijal.
Prije finala doigravanja, POP 84 odigrao je i Final four Kupa europskih  prvaka u Parizu, gdje su u polufinalu pobijedili prvaka Italije, Scavolini,  93:87, pa favoriziranu Barcelonu, s Božom Maljkovićem, u finalu, 70:65, i  treći puta za redom, postali prvaci Europe! Čudo koje traje!
Finale doigravanja, POP 84 – Partizan 85:74 i nakon dvije pobjede u  Beogradu, rezultatom 3-0, POP 84 je, i četvrti put za redom, prvak  države.
U sljedećem nastavku: Rat u Hrvatskoj, barbari opet razaraju Zadar