Krešimir Damjanović dobio posebno priznanje

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika martinazd
Zadarski arhitekt ponovno briljirao na natjecanju u Japanu
Damjanović je prošle godine bio pobjednik natječaja Shinkenchiku Residental Design Competitionu, koji su ove godine žirirali eminentni američki arhitekti. Živjeti u budućnosti je nudilo natjecatelju mogućnost da odgovori na više aktualnih pitanja
GRAD ZADAR
Krešimir Damjanović sa svojim prethodnim priznanjem iz Japana primljen je u Gradskoj upravi Zadra

Poznati zadarski arhitekt Krešimir Damjanović ponovno je dobio priznanje na arhitektonskom natjecanju Shinkenchiku Residental Design Competitionu 2019. Njegov rad Nestanak tipične kuće na temu natječaja Živjeti u budućnosti ušao je među osam najboljih radova i ove godine.
Damjanović je prošle godine bio pobjednik ovog japanskog natječaja u kojem su ove godine žirirali eminentni američki arhitekti. Živjeti u budućnosti bio je natječaj koji je pred arhitekte postavio niz pitanja. Natjecanje je nudilo natjecatelju mogućnost da odgovori na ta pitanja: Kako će izgledati budućnost? Kako arhitekti mogu dizajnirati kuće kako bi zadovoljili evoluirajuće životne obrasce i izazove budućnosti? Od natjecatelja se tražilo da dizajniraju kuće koje imaju odvažan socijalni i ekološki održiv pogled na budućnost. Kako nam je rekao Krešimir Damjanović, prije 70 godina arhitekti iz New Canaana suočili su se sa sličnim pitanjima.

Mid-Century Modern

- Tim arhitektima Mid-Century Modern bio je više od stila. Bio je to socijalni, pa čak i politički pokret. Vjerovali su da arhitektura koju su prakticirali nudi nove ideje za život koje su naprednije i pogodnije za to vrijeme od arhitekture koja im je prethodila. Stvarajući učinkovitija i znanstvenija kućanstva kuće su smatrali »strojevima za život«, pojmom koji je u to vrijeme postao popularan. Sada, više od 70 godina kasnije, došlo je vrijeme da se preispitaju kriteriji na kojima se oblikuje uspjeh stanovanja, kako s programskog, arhitektonskog, tako i urbanističkog stajališta. Da bismo gledali u budućnost, moramo ne samo shvatiti uspjehe i neuspjehe prošlosti, već također biti u stanju procijeniti koje su neke od hitnosti sadašnjosti, rekao je Damjanović koji u obrazloženju Nestanka tipične kuće zaključuje kako budućnost nije određena. U tragovima je naziremo kroz današnji svijet.
- Kroz fragmente neuhvatljivog, ali zamislivog, željno je iščekujemo. Konceptualno danas shvaćamo kao sutrašnju stvarnost. Nadomak mogućeg i ostvarivog žudimo za promjenom koja će tek uslijediti. Međutim, koliko daleko u budućnost gledamo? Neposredno ili udaljeno? Koji god da je odgovor, zasigurno vjerujem da će život u budućnosti redefinirati prirodni okoliš. Antropocena - nadmoć čovjeka nad prirodom, nova epoha vremena u kojem živimo, ujedno je krik nje same, čiji odjek je beskrajan. Stanovanje, ljudska potreba za skloništem, danas treba valorizaciju. Čovjek i priroda su neraskidivo povezani i ta ravnoteža je ključ, istaknuo je ovaj arhitekt.
Damjanović, koji je nedavno s akademikom Nikolom Bašićem osvojio natječaj za spomen obilježje žrtvama drugog svjetskog rata i poraća, dodaje kako povijesne, moderne i suvremene kuće čine današnji grad. Njihova unutrašnjost i vanjština se radikalno razlikuju. Međutim, sve one sudjeluju u onome što zovemo suverenost. One su generične i pripadaju izgrađenom okolišu i doprinose heterogenosti karakterističnoj za današnje vrijeme. Nisu arhitektonski vrijedne, već stvaraju tkivo grada i dio su naše kulture življenja. Njihov odnos, kaže, spram vanjskog prostora je binaran: postoji unutra i postoji vani. Damjanović se pita može li budućnost tih odnosa biti drugačija i je li moguć kopernikanski obrat.

Nestanak jasne granice

Pred vama je, obraćao se ovaj Zadranin ocjenjivačkom sudu, nekolicina transformacija tipičnog (generičkog) tlocrta američke, europske i japanske kuće. Prikazane tabelarno (dijagram i tlocrt istovremeno) sugeriraju njihovu morfološku raznolikost i definirane kulturne kodove. Postupnom dekonstrukcijom postojećih kuća potaknut će se proces njihovih raslojavanja prema vanjskom prostoru. Svaki tlocrt potaknuo je sebi karakterističan set radnji transformacija. Apstraktna struktura staklenika, armirano betonski zidovi, transparenti, translucentni i puni elemenata prodiru u postojeće kuće. Tako se mijenjaju prijašnji odnosi vanjskog i unutrašnjeg. Kuća će se prožimati s vrtom parcele, te će jasna granica nestati.
- Grad kakav poznajemo će postupno nestati. Heterogenost, stanje vremena, trenutačno definira mnoštvo kriza. Klimatsku, ekonomsku, političku. Ovo su samo neke od njih. Međutim, krize će redefinirati arhitekturu. Forma arhitekture, relativan fenomen, udomit će nove zahtjeve vremena. Međutim, veličina arhitekture promijenit će njezinu prostornu moć. Fizikalne promjene reflektirat će se na one socijalne. Na granici tehnologije i ekološke svijesti, izrast će novi tip arhitekture. Razvoj materijala stvorit će nove pogodnosti stanovanja. Staklo će dobiti nova svojstva. Beton će se sofisticirati. Priroda će se obnoviti. Novo društvo će izrasti, rekao je u svom obrazloženju življenja u budućnosti.
Pobjednik ovogodišnjeg natječaja bila je Kuća naše majke, projekt kojeg su napravili Sasha Urano iz Sjedinjenih Američkih Država i Hansong Cho iz Južne Koreje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno