Najzanimljivije nevere i grmljavine

U ljetnim mjesecima, kada je uvijek suho, sunčano i slabo vjetrovito, posao je dosta monoton, ali zato su nevere i grmljavine najzanimljiviji dio posla, ističe Vidović, pojasnivši kako više nevremena znači i povećanje adrenalina, ali i dodatni posao poput mjerenja gustoće oblaka i vidljivosti

I dok je za većinu ljudi pitanje kakvo ih vrijeme očekuje sutra vječna nepoznanica, meteorološkim stručnjacima taj je upitnik tek izazov. Prije one svakodnevne vremenske prognoze kojom meteorolozi na televizijskim ekranima sugeriraju ljudima je li pametno nositi kišobran, onaj najvažniji dio posla obavljen je u meteorološkim postajama Državnog hidrometeorološkog zavoda. Naime, među ukupno 44 postaje u državi, ona pod čijim je nadzorom cijela Zadarska županija još od 1969. godine nalazi se na Puntamici, a od 1995. na današnjoj lokaciji, odakle mjeri sve one najvažnije podatke nužne da bi se sastavila vjerodostojna vremenska prognoza.
Ljubav prema poslu
U zadarskoj meteorološkoj postaji zaposleno je troje tehničara, a u našem posjetu ovom iznimno zanimljivom radnom mjestu, razgovorljiv je bio Anđelko Vidović, voditelj postaje, koji nas je s oduševljenjem uveo u brojne zanimljivosti njegovog posla.
Vidović je, naime, kako sam kaže, posljednjih 25 godina u istom poslu, zaokupljen pojmovima poput temperature i vlage zraka, količine oborina, brzine vjetra i slično, a kako sam kaže, ljubav prema tim pojavama naslijedio je od oca, također meteorološkog tehničara.
– Zvanje sam stekao u srednjoj školi u Beogradu, jer je tada jedino tamo postojala škola za meteorološke tehničare, a koliko je to zvanje i tada bilo slabo popularno govori činjenica da nas je iz Hrvatske bilo svega četvero. Prvih šest godina po završetku škole radio sam u meteorološkoj postaji u Ogulinu, potom u Zračnoj luci Zemunik, a od 1994. godine sam ovdje, u zadarskoj meteorološkoj postaji, priča Vidović, napomenuvši kako danas jedino u Karlovcu postoji srednja škola za meteorološke tehničare, a razlog tome je slaba mogućnost zaposlenja kao i jako teški uvjeti rada.
Tome u prilog ide i činjenica da svaka županija u državi ima u prosjeku jednu postaju koja zapošljava tek dvoje do pet zaposlenika, ovisno o programu rada, a Vidović se sjeća situacije prije dvije godine, odnosno samo jednog zainteresiranog kandidata kada je zadarska postaja trebala radnika.
Nameće se stoga zaključak da se za ovu djelatnost odlučuju samo oni koji ovaj posao istinski vole i kojima činjenica da na radnom mjestu moraju biti već u tri sata ujutro te da za bilo kakvog nevremena svakog sata moraju izlaziti van ne predstavlja teret, nego zadovoljstvo prožeto uzbuđenjem.
– Radno vrijeme naše postaje je dvokratno, a radimo od 3.30 do 14 sati te od 19 do 21 sat. Posao nam se zapravo svodi na različita mjerenja i motrenja na temelju kojih svakih sat vremena sastavljamo izvještaje i šaljemo ih Pomorskom centru u Splitu koji na osnovi jednakih izvještaja, koje dobivaju iz svih postaja od Pule do Dubrovnika, sastavljaju vremensku prognozu. Kako bi prognoza bila vjerodostojna, potrebno je da naš izvještaj, kao i izvještaji svih ostalih postaja koji se šalju u Split budu približno jednaki, pojašnjava Vidović, napomenuvši kako osim u postaji, radi i u vojnoj bazi Zemunik gdje obavlja poslove pilot balonske sondaže koja je nadasve korisna za rano otkrivanje požara.
Imali smo tako priliku svjedočiti mjerenju vlage u atmosferi kao i temperature zraka, a koje je, bez obzira na pljusak popraćen vjetrom moguće izmjeriti spravama koje se nalaze vani.
Zadar u zavjetrini
Nakon posla obavljenog na otvorenom, vratili smo se unutra, gdje je Vidović na barometru zabilježio vrijednost tlaka zraka, koju je barograf također grafički prikazao.
– Higrograf mjeri kolika je relativna vlaga u atmosferi, termograf bilježi visinu temperature, a pluriograf bilježi kolikim intenzitetom pada kiša. To su sprave zbog kojih je potrebno izlaziti vani svakih sat vremena. No, obično u ljetnim mjesecima, kada je uvijek suho, sunčano i slabo vjetrovito, posao je dosta monoton, ali zato su nevere i grmljavine najzanimljiviji dio posla, ističe Vidović, pojasnivši kako više nevremena znači i povećanje adrenalina u krvi, ali i dodatni posao poput mjerenja gustoće oblaka i vidljivosti koje za “mirnih” dana nije potrebno.
Vidović također ističe kako je zapravo riječ o struci koja jedina baš svuda u svijetu radi po istom programu, što znači da ovi stručnjaci mogu raditi u bilo kojem dijelu svijeta, jer svi oni za formiranje vremenske prognoze sastavljaju jednak tip izvještaja.
S obzirom na jučerašnje kišno vrijeme, zanimalo nas je kakve podatke o kiši čuva voditelj postaje.
– Što se tiče protekle godine, u prosincu je zabilježeno najviše oborina kroz cijelu godinu i to ukupno 179 litara, što je zapravo bilo duplo više od prosjeka. Temperatura je također bila za 0,7 stupnjeva niža od višegodišnjeg niza, kazao je Vidović, napomenuvši također kako je u proteklim, prosinačkim i siječanjskim, “razvikanim” hladnim danima, najniža izmjerena temperatura zraka bila tek jedan stupanj ispod ništice, za razliku od temperature na tlu, one koju ljudi uglavnom zanemaruju, a koja je iznosila čak sedam stupnjeva ispod nule.
Prema statističkim podacima zadarske meteorološke postaje, bez obzira na natprosječnu količinu oborina u prosincu, u 2008. godini palo je ukupno 734 litre oborina što znači da je, s obzirom na godišnji prosjek od 879 litara, protekla godina ipak bila sušnija.
Što se tiče vjetrovitosti na području Zadra, Vidović napominje kako je grad relativno zaštićen, što objašnjava činjenicu da su ekstremni uvjeti, poput orkanskog juga ili orkanske bure u Zadru, prava rijetkost.