Kontrolira li Porezna uprava ilegalne najmodavce i podstanare?

Za neprijavljivanje poreznih obveza, pa tako i za nelegalno iznajmljivanje stanova, kao i nelegalno stanovanje, propisana je novčana kazna u iznosu od 5 do 500 tisuća kuna. No s obzirom da se u Hrvatskoj tek petnaestak posto najmodavaca bavi iznajmljivanjem stanova u okvirima zakonom propisanih odredbi, čini se da kontrole koje su dužni obavljati porezni inspektori, uglavnom izostaju
Jeste li upoznali ili čuli za nekoga tko iznajmljuje stan i za to uredno plaća porez. Vjerojatno niste. Praksa legalnog iznajmljivanja stanova u Republici Hrvatskoj, a shodno tome i u Zadru gotovo pa da je zanemariva.
Postotak najmodavaca koji se bave iznajmljivanjem stanova u okvirima zakonom propisanih odredbi tako je nizak, po nekim procjenama svega 15 posto, da državni proračun godišnje gubi silne novce. No, usprkos tim činjenicama po tom se pitanju već godinama gotovo ništa ne poduzima.
Loše evidencije, slabe kontrole
Evidencije su manjkave, kontrole nikakve, pa nije ni najmanje čudno što najmodavci podstanare ne prijavljuju. Razočaranost većine građana u državne institucije, što svakako nije neopravdano, rezultira sivom ekonomijom gdje god je to moguće. A kada su u pitanju stanovi, to je itekako moguće. Ulaz u privatni posjed moguć je samo uz sudski nalog, a do njega s obzirom na pretrpanost sudova i nije baš najlakše doći, pa najmodavci, barem zasad, mogu mirno spavati.
Ne bune se ni podstanari jer ni oni ne vide neke velike koristi od ugovora. U Hrvatskoj, naime, čak 87 posto građana živi u vlastitom stanu, što je daleko viši postotak i u odnosu na mnogo razvijenije europske države. Najam stana većini je hrvatskih državljana samo privremeno rješenje stambenog pitanja, najčešće za vrijeme studiranja ili do kupovine vlastitog stambenog prostora pa im ugovori i ne znače mnogo.
U većini zapadnoeuropskih zemalja situacija je dijametralno drukčija, u unajmljenim stanovima živi se često cijeli život pa je najmoprimateljima itekako bitno legalizirati svoj status. U Italiji, primjerice, vlasnici stanova ne mogu samo tako izbaciti svoje najmoprimatelje na cestu, postoji niz zakonskih propisa koji štite njihov status, pa je život u unajmljenom stanu siguran i ne tako rijetko doživotan. Najmoprimatelji se na taj način ne moraju vezivati za stambene kredite, mogu češće mijenjati lokaciju življenja, biti fleksibilniji u potrazi za poslom, a nisu dužni ni zamarati se održavanjem zgrade. Dakako, cijena najma stana u jednoj talijanskoj metropoli ni izbliza se ne može usporediti s ovdašnjim, daleko su više, no zakon se poštuje.
– Nije me briga za ugovor, u stanu sam ionako samo dok ne završim studij. Ovo je već treći stan koji sam promijenila u Zadru i nitko me nije pitao hoću li potpisati kakav ugovor. Kako sam imala prilike čuti ugovore nemaju ni moje kolege s faksa. To je u redu, ni ja ne bih potpisivala ugovor s podstanarima da iznajmljujem stan, ispričala nam je jedna zadarska studentica koja već godinama živi u unajmljenom stanu. Sličan smo odgovor dobili i od jedne četveročlane zadarske obitelji koja živi u podstanarstvu. Nisu se htjeli predstaviti, no rekli su nam da im ne smeta što nemaju ugovor o najmu jer su svjesni da bi im on zasigurno povisio stanarinu.
– Gazda bi nam vjerojatno poskupio stanarinu da napravimo ugovor. Kako je i ovaj iznos koji sada plaćamo na granici naših mogućnosti bolje da ostane ovako. Nemamo se na što žaliti, u ovom smo stanu već desetak godina, a odnos s gazdom je korektan. Ako se u stanu nešto pokvari zbog dotrajalosti nabavku novog ili popravak plaćamo pola-pola, no ako se nešto pokvari ili razbije našom krivicom poput vrata od dnevne sobe na kojima je moj sin prošle godine nepažnjom razbio staklo, onda popravak plaćamo sami. Mislim da je to u redu, zaključuju naši sugovornici. Isto o porezu misle i najmodavci, barem onih nekoliko što smo ih, dakako anonimno, uspjeli kontaktirati. O porezu ni ne “sanjaju”, kažu da će isti plaćati onda kada država bude nekorumpirana, kada se bude znao red te kada svi oni što su opljačkali Hrvatsku tijekom privatizacije budu tamo gdje im je i mjesto – iza rešetaka.
Besplatan telefon za prijave
– Znam da bih porez trebao platiti i u principu sam za pravnu državu, za uredno plaćanje svih poreza, no ne mogu a da ne budem revoltiran kada vidim sve ono što se danas događa u Hrvatskoj, sve one malverzacije u javnim tvrtkama, sav onaj lopovluk političara, tajkuna i njihovih poslušnika, ogorčen je jedan Zadranin.
Jesu li toga svjesni i u zadarskoj Poreznoj upravi, instituciji u kojoj su slijedom Zakona o poreznoj upravi dužni utvrđivati i naplaćivati porez te podnositi prijave za pokretanje prekršajnog, prijestupovnog i kaznenog postupka teško je naprečac zaključiti, tim više što od nadležnih nismo uspjeli doznati podrobnije informacije o tomu kontroliraju li iznajmljivanje stanova na području svoga djelokruga, naime, utvrđuju li tko se sve bavi ilegalnim iznajmljivanjem i ne plaća porez državi.
Na dopis koji smo prema dogovoru poslali voditelju ispostave zadarske Porezne uprave Željanu Pejkoviću, a slijedom kojega smo nastojali saznati kontroliraju li se i u kolikom broju iznajmljivači stanova, ali i nelegalni podstanari, na koji način i kako često se kontroliraju, koliko je kontrola obavljeno ove godine, koliko je pronađeno utvrđenih nepravilnosti, te kakve su sankcije poduzete, odgovore koji su nas zanimali nismo dobili, tek šturo formulirane fraze poput navedenih:
– Od početka ove godine u Područnom uredu Zadar izdano je 767 rješenja o predujmu poreza na dohodak od iznajmljivanja stambenog prostora. Koliki je to dio u ukupnoj masi iznajmljivača službene procjene ne postoje, stoji u dopisu.
Saznali smo, nadalje, da je za neprijavljivanje poreznih obveza propisana novčana kazna u iznosu od 5 do 500 tisuća kuna, no ne i mehanizme za utvrđivanje onih koji bi kaznu trebali platiti.
– Statistički pregledi utvrđivanja poreza na dohodak nisu prilagođeni za dobivanje informacija koje tražite te vam ih nismo u mogućnosti dostaviti, stoji još u odgovoru iz Porezne uprave Područnog ureda Zadar.
Iako za sve savjesne građane koji se pridržavaju zakonskih propisa, te od pošteno zarađenog novca plaćaju krizni porez osiromašenoj državi, dok neki nesmetano nelegalno zarađuju, postoji pri Poreznoj upravi Ministarstva financija besplatan telefonski broj na koji mogu prijaviti slučajeve nelegalnog iznajmljivanja stanova, od Željana Pejkovića nismo uspjeli doznati postupa li Porezna uprava prema tim prijavama i u kojem roku.
Unatoč uvjeravanjima tzv. agenata koji se javljaju na te brojeve i uredno zaprimaju prijave građana, dobiveni odgovori iz zadarske Porezne uprave ostavljaju sumnju da se prema tim prijavama i postupa. Naime, povratna informacija nije dostupna, a ogroman broj nelegalnih iznajmljivača, više od 80 posto, jasno potvrđuje da se taj problem slabo ili nikako ne rješava. Još jedan razlog više za ulazak Hrvatske u EU gdje se neprijavljeni porez ne oprašta.