Tankerska ostaje u dobrim rukama!

Na Tankerskoj plovidbi od kadeture 1964. do predsjednika Uprave od 2004. do 2012. godine – Tankerska ostaje u dobrim rukama, školovanih i u firmi odgojenih kadrova, s 20 brodova prosječne starosti šest godina, s 50 posto tonaže hrvatske flote, sposobna da prebrodi i sadašnju brodarsku krizu
Ive Mustać predsjednik je Uprave Tankerske plovidbe u dva mandata, odnosno posljednjih osam godina, što bi samo po sebi bio dovoljan povod ovom razgovoru pred njegov odlazak u mirovinu. No, Ive Mustać u Tankerskoj plovidbi proveo je 48 godina rada, kao pomorac odradivši ovdje sve od kadeta do komadanta, odnosno zapovjednika, a u Upravi također sve od referenta do predsjednika.
Mustać je uvelike oličenje onog što žargonom označavamo kao “čovik od mora” jer je po obitelji od predaka malih brodara i sabunjara određen kao takav, a i hobi i velika ljubav u slobodno vrijeme su – morski. Riječ je o Vitrenjaku i Jedriličarskom klubu Uskok.
Život s morem i na moru
U 48 godina rada, ali i cijelog života vezani ste uz more.
– Da moram ponoviti život opet bih prošao isti put, odnosno bio pomorac. More i pomorska profesija odredili su mi cijeli život, i ja sam njima podredio svoj život. Bio je to dobar život, čovjek se ima na što osvrnuti, biti zadovoljan.
Tankerska plovidba jedina je firma u kojoj ste radili punih 48 godina?
– Da, iako znate da je nekad bio SOUR JTP pa se kadrove raspoređivalo po potrebi, kao mene jedno vrijeme u Tankerkomerc, odnosno u Brodogradilište… ali je nama to bila Tankerska.
Dva mandata, odnosno osam godina na čelu Uprave Tankerske, što možete reći o tom?
– Ovih osam godina, od 2003. godine odnosno 2004. kada sam izabran za predsjednika Uprave pa do 2009. godine, obilježila je konjuktura, polet i uspješnost rijetko zabilježena u povijesti brodarstva. Mislim da smo taj period vrhunski iskoristili u smislu investiranja i potpune modernizacije i uvećanja flote. Mi danas imamo 20 brodova prosječne starosti šest godina. Znate da je u tom periodu silom međunarodnih propisa trebalo stare tankere s jednostrukom oplatom, odnosno dnom zamijeniti ovima s duplom. Mi smo uz tu zamjenu osigurali i bitno uvećanje tonaže i pomlađivanje.
Specifičnost teške krize brodarstva
U međuvremenu su došle posljednje tri krizne godine?
– Globalne svjetske krize i teške brodarske krize uslijed toga, jer svjetska kriza odmah snažno proizvede brodarsku krizu s padom potreba za pomorskim prometom, znače obaranje vozarina. Mogu kazati da smo prve dvije od ovih kriznih godina odradili i prošli dobro zahvaljujući prethodno sklopljenim ugovorima o trajnijem najmu brodova. U 2011. s istekom tih ugovora i katastrofalnim stanjem vozarina krizu nije bilo moguće izbjeći i mi smo je trpili u smislu značajnog iskaza gubitaka. Riječ je o uistinu teškoj godini za svjetsko brodarstvo, nas se u prvom redu tiče tankersko. Vozarine su pale nezapamćeno nisko. No ponavljam, prethodne godine konjukture iskorištene su za maksimalnu modernizaciju i izgradnju flote, stvorena je određena akumulacija koja bi naravno uz nade u oživljavanje tržišta trebala Tankerskoj opet omogućiti snažne iskorake u nadolazećim godinama. Mogu čak kazati da je siječanj s ugovorima na spot tržištu (jednokratni ugovori za prijevoz op. a.) ulio i neke nade u smislu mogućih naznaka kraja krize. Ipak, te bi relativno povoljne ugovore trebalo pripisati napetostima oko Hormouza, dijelom zimi i slično, a ne oporavku. Ima elementarnih naznaka mogućeg oporavka u 2013. godini, a Tankerska s mladom flotom i sposobnim kadrom tada će znati iskoristiti svoju priliku.
Kriza je posljednjih godina teža od uobičajenih, kao što je prethodno šest godina konjukture više nego što itko pamti?
– Dijelom je to i vezano. Najprije valja kazati da su izmjene kriza i konjuktura u brodarstvu redovite.
U zadnjih se 10 godina dogodilo da su za konjukture, kao što smo to činili i mi, i mnogi drugi brodari ulagali značajna sredstva u uvećanja i modernizaciju flote. A raspreme gotovo nije bilo jer karikaturno rečeno i s “kadom” se isplatilo ploviti. To je dovelo do značajnog uvećanja svjetske flote. U međuvremenu je došlo najprije do sloma bankarskog sektora i financijske krize u SAD-u što se prelilo na cijeli svijet i na realan sektor. Kada pada svjetska proizvodnja i potrošnja, dakle BDP, pada puno snažnije od samih tih stopa potreba za prijevozom roba, i nama najvažnije nafte. S ogromnom flotom, a bez dovoljno tereta mnoge su tvrtke već propale u prethodnim godinama.
Imali ste i određenih aktivnosti ka disperziji kapitala van temeljnog brodarskog posla?
– Točno je da smo u međuvremenu postali većinski vlasnik brodogradilišta Lenac. U to smo ušli za vijeme dok je tvrtka bila na rubu propasti, a sada uspješno posluje s čime smo iznimno zadovoljni. Kada je u pitanju naš iskorak ka turizmu, odnosno pomoći u boljitku našeg kraja kroz projekt Ninsko blato, mogu kazati da sada imamo svu dokumentaciju odnosno uvjete za lokacijsku dozvolu. Radi se na nalaženju modela i partnera za provedbu projekta.
Naslijeđe i oporavak?
Vratimo se predviđanju o oporavku pomorskog tržišta?
– Oporavak i normalizacija globalnoga brodarskog tržišta dogodit će se onda kada se ostvari ravnoteža svjetske tonaže i potreba za prijevozom tereta, što podrazumijeva rast globalne proizvodnje i povlačenje viška brodske tonaže. To je jednostavna konstatacija, ali kako će do nje doći teško je reći. Imamo posao na koji utječu stotine globalnih faktora pokraj čega ste često nemoćni. Napravili smo plan poslovanja u uvjetima krize i donijeli korektivne mjere za sve aktivnosti koje utječu na poslovanje tvrtke. Maksimalno smo racionalizirali poslovanje da bismo mogli kvalitetno i sigurno operirati flotom uz najmanji mogući trošak. Mi smo u zadnji čas uspjeli reprogramirati naše obveze jer banke više nerado prihvaćaju izmjene ugovora. Stvorili smo uvjete za prodaju četiri stara, neopterećena tankera. Dosad smo prodali brod “Sali”, a sljedeći na redu je “Dalmacija”, koji planiramo prodati u prvom kvartalu ove godine. Ostali brodovi slijedit će naknadno.
A pomorci Tankerske i njihova primanja?
– Nismo dirali u materijalni status djelatnika jer je to uvijek najosjetljivije područje koje se zadnje dira. I po primanjima, i po zajamčenim pravima, i po opremljenim brodovima naši su pomorci u svjetskome vrhu. I to u posljednjih nekoliko godina. Bilo bi idealno izdržati s time. Mi smo specifično i “pretvorena” kompanija u korist zaposlenih, i naš je ponos u svijetu – u kojem nitko ne zna sastav posada po brodovima, da su nam u posadi često treće generacija pomoraca iz iste obitelji.
Trenuci ponosa i trenuci muke
Red je pitati za neke najsretnije i najteže trenutke u tolikoj karijeri?
 – U ovom poslu posebno sam zadovoljstvo osjećao na porinućima odnosno primopredajama brodova. Na sreću i ponos ove generacije bilo ih je puno. Posebno se sjećam porinuća naših najvećih i najvećih hrvatskih brodova, kao i najvećih ikad izgrađenih u hrvatskim brodogradilištima – naših seuezmaxa. Tada se osjećate kao da dobivate prinovu u obitelji.
Kod teških trenutaka ne bih spominjao incidentne situacije koje su uvijek iznimne već nešto što obilježava ovaj posao redovno, a teško je. Riječ je o toliko faktora koji vam određuju sudbinu i kao pojedincu, ali i cijeloj frimi i tisućama obitelji, a na koje vrlo malo možete utjecati. Dakle, govorim o tome kako je ovo najglobaliziraniji posao na svijetu u kojem kretanje dolara, svjetske trgovine, raspoloženja najmoćnijih bankara, rata ili mira, oluje ili blage ili oštre zime, događanja na nekim točkama svijeta za koje niste čuli odrede vašu sudbinu. To stvara osjećaj nemoći, nekad i bijesa, glavobolje, neprospavane noći…
No, kada se osvrćem na cjelokupan svoj posao mirne sam savjesti jer učinio sam sve što sam mogao najbolje kako sam mogao. Nisam klecao u poteškoćama, nisam se ni povinjivao pritiscima, a kojih uvijek ima. Mislim da u naslijeđe ostavljam i jedno mirno međuljudsko ozračje i jedno opće uvažavanje firme u okruženju, zaključio je kapetan Ive Mustać.

Pomorski životopis

– Na Tankersku plovidbu došao sam za kadeta na “Obrovac” 1964. godine i odlazim s istekom mandata predsjednika Uprave 1. veljače 2012. godine.
Mustać je bio pomorac od te ’64. do 1978. godine prešavši put od kadeta, 3. pa 2. pa 1. časnika (“ćifa”) do kapetana, odnosno zapovjednika ili komandanta.
– Oplovio sam, što se kaže svijet i sve oceane. Bilo je i sudara, havarija, oštećenja, teških i opasnih trenutaka, probijanja po ledu, na sreću nikad s ljudskim žrtvama, kao i tisuća prelijepih trenutaka koji pothranjuju sjećanja.
 Nakon obiteljske tragedije 1978. godine prestaje s navigacijom i zapošljava se u “upravu” kao referent u službi nabave.
– I na kopnu sam prošao sve poslove od referenta nabave do rukovoditelja nabave. Potom sam u Tankerkomercu, kada je sva trgovina tadašnjeg SOUR-a JTP objedinjena, zajedno s kolegom Božom Jusupom bio dvije godine na osnivanju i početku samostalnog rada firme. Potom sam 6-7 godina kod gradnje i preseljenja do 1989. godine bio u Brodogradilištu kao generalni direktor. Potom opet u “upravi” (upravu stavljamo u navodnike jer tankeraši za svih koji rade na kopnu kažu da rade u “upravi” što nema veze s Upravom u smislu zakona o trgovačkim društvima op. a.). Pa sam bio inspektor za novogradnje. Od 1995. do 2004. godine bio sam direktor tehničkog sektora, a od 2004. godine predsjednik Uprave Tankerske plovidbe odakle 1. veljače odlazim u mirovinu.

Zbog obiteljske tragedije vezao se “za kraj”

– Obitelj je generacijama vezana uz more. Pradjed je imao brod i počeo s prevozom raznih tereta i sabuna. To je nastavio i djed i otac i brat. Brod je na neki način bio naš prirodni element, uz njega i na njemu smo rasli. Brod, odnosno brodovi hrane moju obitelj generacijama. Nisu to bili veći brodovi pa nisu ni nacionalizirani poslije Drugog svjetskog rata. Otac je cijeli život ostao “privatnik” brodar, sabunjar, iako su se naravno vozili i drugi tereti. Bilo je u obitelji nekad i više brodova, imali smo i koću…
Onda ste od malena u sabunjarima išli ka Zadru?
– Da, sabun se uzimao u Privlaci i Ninu vozio ka Zadru, ali i drugdje po otocima i obali.
– Imali smo obiteljsku tragediju kada je 1978. godine moj brat, s 39 godina i mornar s brodom Radovan od 4,5 vagona potonuo pod Velebitom. Tada sam se odlučio iskrcati s broda. Vjerojatno, da nije bilo tog strašnog događaja ne bih prestao ploviti.

I u hobiju – na moru i svjetskom vrhu

Van profesionalnog života kada se opuštate i zabavljate opet vas nalazimo na moru – na Vitrenjaku, odnosno Jedriličarskom klubu Uskok?
– To je moja velika ljubav jer eto već 30-ak godina sam u upravnim tijelima, a 10-ak u vodstvu kluba. Mislim da bez okolišanja možemo kazati da smo ne tek u hrvatskim već u svjetskim razmjerima stvorili jedan ugledan i poštovan klub, ali i jedan poznati jedriličarski centar u kojem je održano niz svjetskih i europskih značajnih nadmetanja. Priskrbili smo gradu Zadru još jedan simbol pomorskog života. To je klub sa svojom infrastrukturom koji je sada u poziciji da može autonomno odnosno samostalno funkcionirati. To mjesto otvoreno je građanima ovog grada gdje se mogu uz najniže cijene, ali na vrhunskoj profesionalnoj razini, dobiti sve usluge.
– Mikrolokacija otvorena građanima i gostima prostor je na kojem se mogu opustiti i ugodno osjećati. Tisuće kupača je tu ljeti, hortikulturno je prostor bogato oplemenjen. Istovremeno kažem s okruženjem i svim vrstama smještajnih kapaciteta pogodan za sva natjecanja, a na koja jedriličari mogu pješice s Borika. Jednostavno ovdje je svima lijepo. Zbog toga jedriličari diljem svijeta vole doći u Zadar. Uostalom u svibnju opet imamo svjetsko prvesnto za klasu 49.

Zahvala prethodnicima i suradnicima i sreća nasljednicima!

– Naslijedit će me mlađi kadrovi, obrazovani, obučeni i već iskusni ljudi  odgojeni u Tankerskoj plovidbi, dakle naši kadrovi. Odlazim miran jer ostavljam tvrtku na dobrim, stabilnim osnovama i u pravim rukama. Pred njima je nastavak krize, ali s dobrim alatom u rukama i ne sumnjam da će znati ovaj naš ponosni “brod” provesti kroz trenutne “bure”. U tome im želim svaku sreću, a za sve što bi od mene zatrebali uvijek sam spreman pomoći.
 Moram također reći da za svoj život u ovoj tvrtki, kako vi kažete život s morem, dugujem i zahvalnost svim svojim prethodnicima koji su i sami znali prolaziti razne bure i oluje, ali osigurati da ovaj brod sigurno brodi. Naravno da ni u svom poslu i radnom životu na koji sam ponosan i koji je bio dobar ne bih uspio bez svojih suradnika, svih naših djelatnika, pomoraca napose kojima zahvaljujem.

Tankerska plovidba d.d.

Tankerska plovidba najveća je hrvatska brodarska tvrtka i najveća zadarska tvrtka jer u ekonomiji županije participira s oko 10 posto. Prethodnu 2011. godinu završit će s gubicima koji zasad nisu potpuno utvrđeni, ali će prelaziti 20 milijuna dolara. Desetljećima najuspješnija tvrtka u Zadarskoj županiji trenutno zapošljava 110 djelatnika na kopnu i oko 1000 pomoraca na ugovor. Tvrtka ima 20 brodova i pokriva 50 posto ukupne hrvatske tonaže brodovlja u međunarodnom prometu. Ima ugovorena dva product carriera, odnosno broda za prijevoz naftnih derivata i kemikalija u Južnoj Koreji za 2013. godinu. Od 1. veljače 2012. po odlasku Ive Mustaća tročlanu Upravu društva kao predsjednik preuzima Lenko Milin, a suradnici će mu biti Ivica Čičmir (financije) i Joško Jurin (komercijala).