Lijepa naša i tužna djeca

Slika korisnika admin
A SADA... OSTAVKA

Eto, bio sam u pravu. Opet nismo osvojili zlato. U stvari, nismo osvojili ništa, svi su igrači utučeni i nesretni, pa čak i Duvnjak koji je proglašen za najboljeg svjetskog rukometaša (ali ni to nije bilo dovoljno za medalju). Suznih očiju žale što nisu uspjeli. I meni je naših momaka baš žao jer su se trudili, ali nisu oni krivi što kao ekipa nisu baš kompaktni. Ah, da... Goluža je jedini zadovoljan. Za njega je to uspjeh. Ipak, ne može se reći da nije osvojio nešto. Osvojio je pažnju javnosti nakon one presice. Izbornici finalista su se pak na presici nakon utakmice sprdačili na njegov račun. Jedan je optužio domaćine da su krivi što su temperature u Danskoj bile preniske, a ovaj drugi je za poraz optužio suce iako su izgubili skoro sa deset razlike. Svima je jasno kome je to upućeno, a jasno je i to da bi već polako bilo vrijeme i za ostavke.

VISOKA KULTURA NARODNJAČKOG ZAVIJANJA

Eto na tv-u jedan hunoristični prilog. Govori se o predstojećem Splitskom festivalu i izjavu daje jedan producent čije ime neću spominjati, jer sam prije petnaestak godina kod njega njega snimao neke pjesme i bio je kvalitetan i korektan. Ipak, moram napomenuti o čemu se govorilo, a govorilo se o tome kako na Splitskom festivalu ne može nastupati bilo tko i kako treba paziti na umjetnički nivo. Ah, kako sam se nasmijao. Umjetnički nivo je zadnih godina jako visok. Samo nedostaju Dara Bubamara, Dada Čokolada, Ceca, Cica i Caca, da sada ne nabrajam umjetnike iz susjedne nam i prijateljske Srbije. Bože sačuvaj što se sve ne izvodi na tim napaćenim Prokurativama. Umjetnički nivo? Jest, kako da ne.

POVIJEST ISTRE PO UVODIĆU... SVE DO ONOG NEZGODNOG DIJELA

Ako nisam cijeli tjedan gledao televiziju, a moram napisati kolumnu, onda samo pogledam „Lijepom našom". Tu materijala ima za bacanje. Ovaj su put doglavinjali do Istre i to baš u Pulu. Tamo je na samom uvodu Uvodić (koja zanimljiva igra riječi) osjetio potrebu da nam malo priča o povijesti Istre pa se tako vratio par tisuća i stotina godina unazad pa sve do Rapalskog ugovora koji je, ako sam ga dobro razumio, bio 1929. godine. Možda sam krivo čuo, ako jesam, ispričavam se, ali i mala djeca znaju da je taj ugovor sklopljen krajem 1920. Ali to sada nije bitno. Bitno je da je Uvodić svoje povijesno izlaganje prekinuo onda kada je postalo zanimljivo, a to je ono što slijedi nakon Rapala, tj. početak drugog svjetskog rata, NDH-ova prodaja istre i Dalmacije, pa da ne kažem „oslobođenje" i sve što uz to ide. Taj dio je Uvodić preskočio. Kada je došao do Rapala, samo je rekao „ali nećemo sad o tome". Malo čudno. Priča o povijesti, tamo još od krapinskog pračovjeka, a ovaj zadnji dio preskače. Pa ne misli valjda da bi ga netko proglasio jugo-unitarističko-orjunaškom komunjarom. Ma daj Brane... Pa živimo u slobodnoj zemlji. Više se ne treba bojati polit-komesara.

TUŽNA EMISIJA ZA VESELE LJUDE

Ali pustimo Uvodića i njegovo predavanje o povijesti. Emisija je i bez toga bila zanimljiva. Kao i u našim krajevima, idealna prilika da se hotelski zabavljači, skupine koje su zanimljive samo svatovima i radoznalim turistima i ostali nesretnici, ponekad pojave na televiziji. Prati ih sastav „Tamburaši za dušu". Mene to odmah podsjeća na odjel za duševne bolesti. Pa onda oni imaju solo točku i pjevaju u sred Pule svoj, kako Uvodić kaže, novi hit, a radi se o još jednoj tipičnoj, po stoti put otpjevanoj uvijek jednoj te istoj pjesmi, samo s malo drukčijim rasporednom riječi. Bolujem, umirem, patim i sve u tom stilu. Ali pustimo njih. Bilo je tu i uglednih izvođača poput Lidije Percan. Ona je nastupila uz talijanski dječji zbor. Ja u životu nisam vidio tužniju djecu. Svi su nešto ozbiljni i zabrinuti, nitko se ne smije, a najozbiljnije je izgledala djevojčica koju je Lidija držala za ruku kao da će joj se oteti i pobjeći. Izgledala je kao da je vode na stratište, pjevala nije, nego je samo uplašeno gledala pred sebe. Što čeka pravobraniteljica za djecu? Ma ovo je sve jedna šala. Kasnije su, kažu mi, nastupili i Šajeta i Kemal Monteno, ali ja sam već bio duboko u vlasti boga Morfeja (boga sna, da netko ne pomisli na nešto drugo).

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno