Konačno će netko odgovarati za počinjene zločine

Vijest kako je Vrhovni sud Australije u utorak ujutro donio odluku po kojoj 55-godišnjeg Daniela Sneddena, odnosno Dragana Vasiljkovića, poznatog pod imenom Kapetan Dragan, ipak treba izručiti Hrvatskoj da bi mu se sudilo po optužnicama za ratne zločine i postupanja sa zarobljenim Hrvatima suprotno Ženevskoj konvenciji s odobravanjem je dočekana u Bruškoj, okupiranom naselju u Domovinskom ratu u kojem je bilo sjedište Kapetana Dragana Centra za obuku pripadnika srpskih paravojnih specijalnih jedinica “Alfe”.
– Konačno će netko odgovarati za zločine počinjene na području zadarskog zaleđa. Ako bude izručen u Hrvatsku i suđen na Županijskom sudu u Šibeniku bit će to dokaz da je pravda spora, ali dostižna. Vjerujemo da će pravosuđe RH pripremiti kvalitetan optužni prijedlog za koji ima dovoljno elemenata i svjedočanstava. Kapetan Dragan kodnog imena Lisac, nije imao što  raditi na hrvatskom teritoriju i kao dragovoljac je bio u funkciji agresije i zločina, jedinstveni su u ocjeni rijetki žitelji koji žive u ovom bukovačkom naselju 13 kilometara sjeveroistočno od Benkovca.
Ispod brda Kunovac prije rata bila je tu tvornica “Ponos”, Dom kulture, trgovina, škola a tada je došao Domovinski rat i Bruška je postala sjedištem zloglasnog Kapetana Dragana i brutalnih ubojstava nedužnih civila u zaseoku Donji Marinovići. Danas u ovoj umirućoj luki u kamenom moru Bukovice živi tek nekoliko desetaka stalnih žitelja. Nigdje smijeha i pjesme a na obnovljena ognjišta tek se za godišnjeg odmora, vikenda, blagdana, fešte Velike Gospe i Sv. Nikole nakratko vrate raseljeni žitelji Bruške.
– Njegove “Alfe” iz Bruške i “Knindže” iz Golubića kod Knina sudjelovale su mjesecu ožujku 1993. godine u protunapadu u  kojem je oslobođeni dio Škabrnje ponovno pao u ruke agresora. Tom prilikom izgubilo je živote 10 hrvatskih vitezova iz Sukošana, Debeljaka, Zadra i Škabrnje, pripadnika 73. zrakoplovne baze i 7. domobranske pukovnije. Puno je zla napravio u kninskom kazamatu i u Glini, govori Ante Čačić Vodnik (86).
– Za vrime cilog  Domovinskog rata ovdje uz Čačićima ostalo je nas 17, uglavnom starčadi. Sad nas je petero živih, kaže baka Marija Maša Čačić (80) dok njeguje dvije godine starijeg supruga Nikolu zvanog Čovina.
– Bilo je puno teže dok su ovdje bili “martićevci”. Nisam nikad vidila Kapetana Dragana ali od njegovog dolaska u Sridnju Brušku više nas nisu tukli i maltretirali. Četnici su četnici, bilo nas je strah i spavati ali nas dolaskom tog Kapetana Dragana više nisu maltretirali već bi nam samo krali tuke, janjce i ostalo blago, prisjeća se baka Maša.
Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku Vasiljkovića tereti da je kao zapovjednik postrojbe za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojba u zatvoru na kninskoj tvrđavi te u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Tereti ga se i da je kao zapovjednik postrojbi za posebne namjene u srpnju 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske postrojbe JNA, izradio plan napada i zauzimanja glinske policijske postaje, prigradskog naselja Jukinca te sela Gornjeg i Donjeg Viduševca.
– Još u proljeće 1991. godine kod benkovačkog hotela Asseria “upoznao” sam Kapetana Dragana kad se s nekom ovećom grupom mlađih ljudi vraćao sa strelišta u Lisičiću. Početak rata se već nazirao, pa se Dragan stavio na raspolaganje srbočetničkom agresoru. A ovdje u mom dvorištu tijekom okupacije Bruške svako jutro je zajedno sa pripadnicima paravojne postrojbe “Alfe” podizao a navečer spuštao srpsku zastavu. Ovdje je bio njihov kamp za obuku vojnika “Alfa”, gdje se obučavala vojska tzv. Krajine, a u centru sela kod crkve, škole, tvornice, trgovine i Doma kulture sjedište “Alfa”, pokazuje Petar Zrilić Grujo.
Neposredno pred početak puškaranja, kao što je već poznato, u Golubiću kod Knina osniva centar za obuku. Propagandna mašinerija, pokrenuta simultano s onom ratnom, lansirala je i ime za njegove ratnike: “Knindže”, a od tada datira i stvaranje pravog mita i projekta “Kapetan Dragan”. Uz pomoć svojih suradnika obučio te ljude, od njih napravio komandose, a potom su oni obučavali vojnike po drugim centrima. Međutim nije znao da su planovi Beoograda sa “Krajinom” posve drukčiji – prepustiti je njenoj sudbini.