Predstavnička demokracija i kapitalistički model su zastarjeli koncepti

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
FAH
"Korak do spoznaje da građanima nisu niti potrebni posrednici, to jest predstavnici u političkom odlučivanju vrlo je malen" - smatraju članovi Pokreta

S predstavnicima/ama Pokreta za direktnu demokraciju razgovarali smo posredstvom elektronske pošte. S obzirom na, kako nam je istaknuto, nehijerarhijski ustroj Pokreta, članovi i članice u ovom trenutku u javnost ne istupaju individualno. U skladu s tim, odgovori nisu dati od strane jedne osobe, već su, napomenuto je iz Pokreta, usuglašeni. Pokret za direktnu demokraciju program je predstavio na internetskoj stranici www.dirdempokret.org gdje će ovih dana postaviti i forum za rasprave o Pokretu i konceptu direktne demokracije, ali i posredstvom Facebook stranice.

Je li i u kojoj je mjeri ideja direktne demokracije novi put prema idealu komunističkog društva do kojeg nas samoupravni socijalizam, koji je, uostalom, bio postavljen na predstavničkom principu, nikad nije uspio dovesti?

- Ne bismo voljeli da se naš program direktne demokracije veže uz bilo koju od već postojećih ideologija. Osnovna motivacija iza nastanka Pokreta bila je pokušati iz razmišljanja izbrisati sve predrasude i stereotipe koje nameće današnji političko-ekonomski sustav, te vidjeti kako bi mogao izgledati neki drukčiji sustav koji bi riješio trenutne probleme društva i koji bi na humanistički način stvarao dobrobit za društvo koristeći potencijal svakog pojedinca. Koncept direktne demokracije, kao model izravne participacije pojedinaca u donošenju svih odluka koje ih se tiču, nameće se kao logičan početak. Međutim, nismo se željeli zadržati na tehničkoj razini implementacije direktne demokracije budući da je već poznat slučaj Švicarske koja nominalno funkcionira direktnodemokratski, ali u kojoj su unatoč tome izražene velike razlike u razini prava njenih građana, počevši od nemogućnosti dobivanja švicarskog državljanstva za imigrante do referendumske odluka o zabrani gradnje minareta. Želeći ići korak dalje u smjeru razrade ideje direktne demokracije koja bi, za razliku od švicarskog modela, bila inkluzivna, došli smo do spoznaje da je potrebno ostvariti određene preduvjete kako bi svi građani mogli ravnopravno sudjelovati u direktnodemokratskom procesu. Razmatrajući taj problem, ustanovili smo četiri temeljna načela našeg Pokreta koja smatramo neophodnima za ostvarenje svog programa, a to su direktna demokracija, ravnopravnost koja uključuje i materijalnu ravnopravnost, solidarnost i sloboda mišljenja. Smatramo da je bez bilo kojeg od navedenih načela istinski direktnodemokratski sustav nemoguć, jer se ne bi temeljio na jednakim mogućnostima i uvjetima participacije svih građana u političko-ekonomskom procesu. Pokušavajući primijeniti spomenuta načela na konkretnu političko-ekonomsku situaciju, došli smo i do točaka programa koje govore da bi država trebala osigurati potpunu egzistencijalnu sigurnost svim svojim građanima, te im omogućiti sustav u kojem bi se ukupnim resursima nacije upravljalo na način najkorisniji društvu u cjelini. Da bi se to postiglo, nužno je ne voditi se isključivo financijskim interesima kapitala, već uzeti u obzir i cijeli niz drugih parametara koji doprinose kvaliteti života ljudi. Iako na prvi pogled postoje dodirne točke u deklariranim ciljevima, ne mislimo da se inkluzivni direktnodemokratski sustav može poistovjećivati niti s teoretskim komunizmom, a osobito ne s bilo kojom njegovom implementacijom. Koncept direktne demokracije ne temelji se niti na ideologiji komunizma, niti na ideologijama kapitalizma i liberalizma; on jednostavno pokušava stvoriti sustav u kojem će se elitama oduzeti ekskluzivno pravo na odlučivanje o političkim i ekonomskim pitanjima i isto to ravnopravno omogućiti svim građanima.

Pokrenuti tranziciju

Jedini javnosti poznat primjer kontinuirane primjene direktne demokracije u RH onaj je studenata zagrebačkog Filozofskog fakulteta gdje se zadržao i po završetku blokade. U svojem programu napominjete kako transformacija sustava predstavničke demokracije u sustav direktne demokracije nije bila moguća prije 20 godina. Na čemu temeljite procjenu kako sada jest?

- Smatramo da je u ovom trenutku širokom broju ljudi u Hrvatskoj, ali i u svijetu, postalo jasno da kapitalističko uređenje i postojeći politički sustavi ne zastupaju društvene interese. Uz globalnu financijsku i ekonomsku krizu koja je još daleko od svog završetka, prema reakcijama svjetskih vlada postalo je bjelodano da predstavnička demokracija pogoduje interesu gospodarskih i političkih elita, sve više i češće zanemarujući volju i potrebe građana te dugoročnu održivost provođene politike. Zahvaljujući tehnološkom napretku, informacije su dostupne odmah i svima, i to iz velikog broja različitih izvora, što pogoduje razvijanju kritičkog mišljenja. Ljudi su u stanju pratiti događaje u realnom vremenu, te su postali svjesni raskoraka između potreba društva i potreba političkih elita. Mislimo da je upravo ovo trenutak u kojem su se susrele sve bitne komponente koje bi morale dovesti do promjene sustava u direktnodemokratski. Govorimo o potrebi za društvenom promjenom koja postoji zbog rastućeg jaza između bogatih i siromašnih, neumjerenog i neracionalnog eksploatiranja prirodnih resursa i osjećaju nemoći za ostvarivanje bilo kakvog utjecaja na društvene tokove, o potrošenosti postojećeg sustava, jer su ljudi svjesni da postojeći sustav ne nudi rješenja za ključne probleme društva, te o mogućnost nuđenja novih rješenja. Tehnologija širenja informacija i komuniciranja je dosegla nivo koji omogućuje svakom pojedincu aktivnu participaciju u donošenju političkih i ekonomskih odluka. Vjerujemo da sve ovdje navedeno većina ljudi već osjeća i da je samo pitanje jasne artikulacije i nuđenja vizije onaj presudan korak koji će tranziciju pokrenuti.

Na lokalnim izborima 2009. gradonačelnici, župani i načelnici općina birani su neposredno i time je obrazloženo povećanje njihovih ovlasti u odnosu na predstavnička tijela. Je li to po vama bio korak u suprotnom smjeru?

- Ne bismo rekli da je odluka o izravnom izboru čelnika jedinica lokalne uprave niti korak naprijed niti korak unatrag. To je jednostavno preslagivanje poluga moći u okvirima istog sustava. U obrazloženju tog modela, zakonodavac je navodio kako će se time zapravo utjecaj birača povećati budući da će vodeći ljudi lokalnih jedinica samouprave, koji su i do tada imali vrlo velike ovlasti, biti direktno birani i na taj način podložniji volji građana. Međutim, ni jedan ni drugi dosadašnji model zapravo ne mijenja ništa na stvari - i dalje odluke „de facto" donose predstavnici, bez ikakvih jamstava da će te odluke biti u interesu zajednice koja ih je birala. Ono što program Pokreta nudi potpuno je nova poruka građanima. Mi želimo osvijestiti spoznaju da građanima nije potreban nikakav posrednik u donošenju odluka. Uloga države i državnih službi, uključujući i vladu, treba biti ta da provode na referendumima donesene odluke, te da tehnički analiziraju, obrađuju i pripremaju podatke kako bi se osiguralo da građani u svakom trenutku mogu voditi javne rasprave utemeljene na pouzdanim informacijama i tako donositi informirane odluke.

Potreba za strankama će nestati

Govoreći o prijelaznom razdoblju prema direktnodemokratskom sustavu navodite potrebu donošenja izmjena zakona koje bi postepeno sve više ograničavale moć predstavničkih tijela i izvršnih vlasti uvođenjem obveznih referenduma. Donekle analognu situaciju imali smo nakon smrti Franje Tuđmana kada je postojao opći konsenzus oko smanjenja ovlasti Predsjednika Republike. Postoji li po vama danas kritična masa razočarana političkim strankama spremna podržati promjene koje predlažete? Koliko znači poziv na direktnu demokraciju na nekima od transparenata koji se mogu vidjeti za vrijeme aktualnih prosvjeda u RH?

- Većina anketa o popularnosti političkih stranaka pokazuje sve veći udio neopredijeljenih ispitanika. Ankete koje ispituju zadovoljstvo građana stanjem u državi i trenutno vođenom politikom govore da su ljudi izrazito nezadovoljni smjerom u kojem država ide. Kako onda objasniti da prosvjedi protiv Vlade još uvijek nisu postali izrazito masovni? Odgovor vjerojatno leži u činjenici da su ljudi apatični i da ne vide alternativu. Do objavljivanja našeg programa stvarno i nije postojala nikakva alternativa postojećem sustavu. Svi aktualni politički subjekti u Hrvatskoj nude rješenja u okviru sustava, koja samim time ni ne mogu biti rješenja budući da je sustav taj koji ne valja. Vjerujemo da smo ovim programom uspjeli ponuditi platformu koja nudi upravo rješenja koja ljudi traže, iako ih još nisu osobno u potpunosti artikulirali. Zanimljivo je da se prigovori koje dobivamo objašnjavajući ljudima koncept direktne demokracije u pravilu odnose na tehnički aspekt implementacije, a ne na koncept same ideje. To nam daje razloga vjerovati da aktivnim radom na razradi programa uz nuđenje jasne vizije implementacije sustava možemo doprijeti do velikog broja ljudi koji će program Pokreta prepoznati kao svoj i uključiti se u njegovu realizaciju.

Pokret se, navodite u svojem programu, primarno zalaže za miran i nenasilan postupni prelazak na direktnodemokratski sustav. S obzirom da u pretpostavljenoj finalnoj fazi prijelaza govorimo o ukidanju parlamenta i postajanju političkih stranaka izlišnima, vjerujete li zaista da je tako nešto moguće bez revolucije?

- Revolucije predstavljaju društvene promjene nametnute od manjine "progresivnih" elemenata društva za koje društvo u cjelini svojom razinom svijesti u pravilu još nije spremno. Promjene za koje se mi zalažemo trebale bi predstavljati evoluciju upravo zbog toga što vjerujemo da je većina ljudi svjesna neodrživosti sadašnjeg stanja. Percepcija političara kao nesposobnih, i političkih stranaka kao nefunkcionalnih, danas je raširena među većinom građana. Korak od toga pa do spoznaje da građanima nisu niti potrebni posrednici, to jest predstavnici u političkom odlučivanju vrlo je malen. Uspješnim uvođenjem redovitih referenduma, ta spoznaja bila bi dodatno potkrijepljena konkretnom implementacijom. Samim time bi se nužno postavilo pitanje izlišnosti parlamenta čiju su funkciju u potpunosti preuzeli građani. U novostvorenim okolnostima političke stranke bi vrlo teško našle svoju ulogu u direktnodemokratskom društvu. Ne isključujemo mogućnost da će se političke stranke transformirati u interesne lobističke skupine za pojedine političko-ekonomske teme, međutim potreba za njihovom današnjom ulogom će nestati.

Za radničku demokraciju

Zalažete se za ulazak u „međunarodne organizacije, uključujući i EU, jedino uz uvjet njihovog poštovanja", te kad je u pitanju gospodarstvo i monetarna politika za primjerice, preferiranje domaćih banaka u transakcijama proračunskog novca, i u tome se vaš program ne razlikuje mnogo od ideja euroskeptika. Je li, međutim, moguće promijeniti hrvatsku sustav u direktnodemokratski bez da Pokret za direktnu demokraciju prethodno postane internacionalna, u užem smislu - europska politička snaga?

- Svaka ideja treba negdje početi. Ne vidimo niti jedan razlog zbog čega ideja novog društvenog uređenja i u širem internacionalnom kontekstu ne bi krenula upravo iz Hrvatske. Mislimo da se u Hrvatskoj ostvario sklop faktora koji ideju direktne demokracije čini mogućom. Slične ideje se razvijaju u mnogim drugim državama diljem svijeta, međutim brzina njihovog razvoja teče različito zbog specifičnih društvenih okolnosti u svakoj od država. U državama Skandinavije, primjerice, gdje postoji iznimno visoka razina povjerenja građana u državne institucije, potreba za direktnodemokratskim društvom nije niti približno toliko izražena kao u Hrvatskoj ili nekim drugim državama. Međutim, koliko je ta razina povjerenja u institucije varljiva možda najbolje govori primjer Islanda koji je donedavno bio tipična skandinavska odlično uređena država s visokim povjerenjem građana u institucije, da bi u svega nekoliko mjeseci financijsko-gospodarskog kolapsa to povjerenje gotovo potpuno iščezlo. Vjerujemo da bi uspješna realizacija direktnodemokratskog modela ponukala mnoge druge države da također krenu tim putem. Pomalo površno moglo bi se reći da predstavnička demokracija funkcionira dobro dok stvari idu dobro, međutim nedostaci su vidljivi u trenucima kriza. S druge strane, direktna demokracija svojom inherentnom orijentiranošću na dobrobit društva, a ne pojedinaca, gradi temelje stabilnijeg političkog i ekonomskog sustava. Kvaliteta nekog sustava tek se sekundarno mjeri svojim dosezima, osnovno mjerilo je brzina kojom je sustav u stanju ispraviti greške unutar samoga sebe.

U svojem programu govorite o poticanju poduzetništva temeljenog na aktivnoj participaciji radnika u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi poduzeća, te osiguravanju radnicima pravedno plaćenog rada. Je li ovdje riječ o programu uvođenja radničke demokracije i redefiniranju vrednovanja rada od današnje koncepcije, u kojoj je rad najam vremena i sposobnosti, ka koncepciji rada ekvivalentnom ulaganjima u sredstva za rad?

- Da. Mnoge svjetske kompanije već naveliko i to uspješno eksperimentiraju raznim konceptima radničke demokracije u svrhu povećanja produktivnosti i motiviranosti radnika za rad. Upravo kao što je i predstavnička demokracija zastario koncept u političkom smislu, jednako tako smatramo da je kapitalistički model zastario koncept u ekonomskom smislu. Enormne razlike u raspodjeli profita i time generirana pohlepa manjine temeljni su razlog nastanka današnje financijske i ekonomske krize. Neograničena težnja za maksimizacijom profita, u financijskom poimanju te riječi, zanemaruje potrebe radnika i društva,kao i održivost takvog sustava s ekonomskog i ekološkog aspekta. Prema ekonomskoj viziji Pokreta, pojam profita bi se trebao promatrati u njegovom punom značenju koje bi obuhvaćalo uz financijsku komponentu još i društvenu, socijalnu, materijalnu i ekološku. Cilj svake gospodarske djelatnosti trebala bi biti maksimizacija tako proširene definicije profita, a najbolji način da se to ostvari je upravo participacijom radnika odnosno društva u upravljačkim strukturama poslovnih subjekata. Uz sudjelovanje u upravljačkim strukturama nezaobilazno dolazi i pravedna raspodjela dobiti od proizvoda ostvarenih radnim procesom kroz model suvlasništva radnika nad gospodarskim subjektom. Ovakav slijed razmišljanja redefinira i tumačenje pojmova kao što su poduzetništvo i poduzetnička klima koje se postavlja upravo suprotno onome što nameću današnji poslodavci.

 NA PROSVJEDE - INDIVIDUALNO

Na zagrebačkim prosvjedima pojavljuje se transparent kojim se poziva na direktnu demokraciju. Sudjeluje li Pokret u aktualnim prosvjedima?

-Pokret podržava aktualne prosvjede i smatra da oni na pravi način ocrtavaju potrebu za promjenama trenutnog političko-ekonomskog sustava. U skladu s nehijerarhijskom strukturom Pokreta, odluka o fizičkom sudjelovanju na prosvjedima i razini osobnog angažmana u njima prepuštena je svakom članu Pokreta pojedinačno.

 SUDJELOVANJE NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA - NUŽNO ZLO

U programu spominjete kako će se Pokret u odgovarajućem trenutku registrirati i ispuniti sve potrebne formalnosti za sudjelovanje na izborima u obliku nezavisne liste građana. Znači li to sudjelovanje na predstojećim parlamentarnim izborima?

- Iako cilj Pokreta nije sudjelovanje i pobjeda na izborima, već razvoj i implementacija direktne demokracije te razvijanje svijesti o istoj u društvu, bilo bi neozbiljno da ne razmatramo i opciju sudjelovanja na parlamentarnim izborima kao jedan od mogućih koraka u ostvarivanju tog cilja. Važno je napomenuti da predstavničku demokraciju te sudjelovanje na parlamentarnim izborima ne podržavamo, već vidimo jedino kao nužno zlo u tranziciji društva prema direktnodemokratskom sustavu. Moguću odluku o sudjelovanju na izborima baš kao i sve ostale strateške odluke donijet će članovi Pokreta u odgovarajućem trenutku. Međutim, sigurno je da bi u slučaju odluke o sudjelovanju Pokreta na parlamentarnim izborima, svi kandidati Pokreta morali zadovoljiti posebne uvjete. Prije svega, budući da Pokret djeluje nehijerarhijski, kandidati Pokreta birali bi se direktnodemokratskim putem, te bi morali pristati na javni ugovor kojim se pod osobnom materijalnom odgovornošću obvezuje da će u slučaju izbora na zastupničko mjesto isključivo provoditi odluke koje nakon javne rasprave donesu zainteresirani građani putem elektronskih referenduma koje Pokret namjerava organizirati. Također, kandidati Pokreta na izborima morat će pristati na smjenjivost u bilo kojem trenutku ukoliko im građani iskažu nepovjerenje. Na taj način želimo osigurati da do implementacije direktnodemokratskog sustava barem delegati Pokreta u Saboru budu tek provoditelji volje ljudi koji su ih birali.

 TEHNIČKA VLADA, REFERENDUMI I PLENUMI

U opisu direktnodemokratskog načina odlučivanja spominjete Vladu kao mogućeg predlagača odluka. Kako je zamišljeno da se u direktnodemokratskom sustavu izabire Vlada?

-U direktnodemokratskom sustavu vlada bi trebala biti institucija sastavljena od stručnjaka iz pojedinih resora izabranih izravno na vremenski neodređen, ali u bilo kojem trenutku opoziv mandat. Vlada bi imala dvojaku funkciju; na najkvalitetniji mogući način provoditi volju građana izraženu na referendumima, te provoditi analize, pripremati podatke za javne rasprave i referendume te predlagati smjernice i rješenja problema. Točan model funkcioniranja vlade u direktnodemokratskom sustavu mora se još odrediti. Međutim, jedno od mogućih rješenja moglo bi biti sljedeće; građani putem izbornog referenduma biraju članove vlade, vlada donosi prijedloge smjernica i političkih odluka. Zatim se o smjernicama i odlukama organizira javna rasprava u kojoj bi sudjelovali stručnjaci iz pojedinih područja i svi ostali zainteresirani građani, pri čemu bi se rasprava provodila putem plenuma, radnih grupa i internetskih diskusija. Ovisno o ishodu javne rasprave moguće je nekoliko scenarija. Ukoliko bi se zaključci javne rasprave podudarali s prijedlogom vlade, zaključak bi se stavio na potvrđivanje od strane građana na sljedećem redovnom referendumu. Ukoliko bi zaključci javne rasprave odstupali od prijedloga, vlada bi morala razmotriti zaključke javne rasprave. Ukoliko vlada usvoji zaključke javne rasprave, tada se tako izmijenjeni prijedlog stavlja na potvrđivanje od strane građana na sljedećem redovnom referendumu. Ukoliko vlada odbije zaključke javne rasprave, može izmijeniti svoj prijedlog i tako izmijenjen prijedlog poslati u novi krug javne rasprave. Ukoliko vlada odbije zaključke javne rasprave i inzistira na svom neizmijenjenom prijedlogu, može i takav prijedlog staviti na izjašnjavanje na sljedećem redovnom referendumu, međutim, u tom slučaju se na referendumu automatski odlučuje i o povjerenju vladi odnosno njezinom nadležnom resoru. Ukoliko se javna rasprava ne može usuglasiti oko rješenja problema, tada bi vlada na temelju različitih mišljenja javne rasprave morala sastaviti ograničen broj mogućih rješenja iza kojih stoji najveći broj sudionika javne rasprave te bi se na referendumu građanima omogućilo da biraju između ponuđenih rješenja. Da bi rješenje na takvom referendumu bilo obvezujuće, potrebno je da dobije znatnu većinu glasova. U suprotnom, proces javne rasprave se mora ponoviti, s tim da se više ne uzima u obzir rješenje koje je dobilo najmanji broj glasova. Nakon usvajanja odluke na referendumu, vlada se brine o njenom efikasnom i kvalitetnom provođenju. Bitno je napomenuti da direktnodemokratski sustav ne podrazumijeva da se o svim odlukama mora odlučivati putem javne rasprave i referenduma. Postoji cijeli niz tehničkih odluka koje su bitne za funkcioniranje države i koje se moraju nesmetano donositi na svakodnevnoj bazi. Važno je da se sve bitne odluke donose referendumski te da se svaka donesena odluka može preispitati na referendumu u slučaju da se za to pokaže javni interes.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno