Potpuno će se restaurirati Sfinga, kao i bodež koji je držala u rukama

Prije oko pola godine arheolozi Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru započeli su s arheološkim iskapanjima na zadarskoj Sfingi i to u dijelu stražnje desne šape i prednjem dijelu između ruku, gdje su iskopali bazenčić u obliku školjke. Restauracija poznate zadarske Sfinge dio je projekta RECOLOR (Reviving and EnhaCing artwOrks and Landscapes Of the adRiatic). Cilj projekta je potpuna restauracija Sfinge, što uključuje i bazen, a restaurirat će se i bodež koji je držala u rukama kao i medaljon na prsima. Perivoj s vilom Atiliom (odnosno vilom Smirić), skulpturom Sfinge te ostalim elementima u parku, dio je zaštićene kulturno-povijesne cjeline, kategorizirane kao kulturno dobro Republike Hrvatske.

Dovršen konzervatorski elaborat
– Sudionici projekta krajem prošle godine su dovršili konzervatorski elaborat. Taj stručni dokument izrađuje se za potrebe složenijih zahvata na zaštićenom kulturnom dobru. Posebnim rješenjem određuju se svi parametri koji mogu utjecati na tehničko stanje odnosno svojstva kulturnog dobra, ili planiranu restauraciju unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, koja je od posebnog interesa radi očuvanja svojstava kulturno-povijesnog dobra, ističe voditeljica projekta Ana – Marija Tahija dodajući kako su zatražili službeno očitovanje Ministarstva državne imovine, koje je trenutni vlasnik vile Smirić i kulturnih dobara koja se nalaze u sklopu vile. Na nadležnom je ministarstvu da dade odobrenje za izvođenje planiranih restauratorskih radova.
– Marljivo radimo i na izradi sve potrebne natječajne dokumentacije. Provodimo i online radionice, u koje su uključeni svi relevantni dionici projekta kako bi se riješile sve nedoumice prije početka provedbe projekta. Zbog neizvjesne situacije s pandemijom koronavirusa, trajanje projekta produljeno je do kraja ove godine, tako da se nadamo da će se svi dijelovi projekta završiti u dogovorenom roku, kaže Tahija.

Dugo zanemarivane
Vlastelinske vile, među kojima i ona obitelji Smirić, izgrađene su početkom 20. stoljeća, kada se zbog prenapučenosti na Poluotoku u taj dio grada doseljava tadašnja gradska elita. Vlasnik poznate vile Smirić, Giovanni bio je jedan od prvih konzervatora u gradu. Sfingu je dao izgraditi kao spomen na svoju suprugu.
– Područje oko vile sa Sfingom je prvotno bilo privatni park koji je svakodnevno održavan. Međutim, kroz desetljeća neodržavanja i bez nekog stvarnog vlasnika sve je prepušteno propadanju. Sama vila je u službi Doma zdravlja te je tamo ambulanta, a park je bio nekakvo opće dobro, ali nije bio održavan kako je trebalo, rekao je tada Igor Miletić, voditelj Konzervatorskog odjela Zadar. Naglasio je kako je ovo vrijedan projekt kojim će se urediti parkovni dio i njegovi elementi će se dovesti u primjereno stanje kako bi se građanima i posjetiteljima pružila još jedna oaza zelenila u gradu.

Najpoznatiji zadarski kuriozitet
Radovi koje su proveli arheolozi bili su potrebni kako bi se izradio elaborat, u kojem će se opisati trenutno stanje i načini zaštite Sfinge i parka oko nje.
– Grad nas je pozvao da u sklopu projekta RECOLOR obavimo arheološka istraživanja jer je Sfinga s vremenom bila zatrpana zemljom, kazala je prilikom tih radova Maja Grgurić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru dodajući kako ih je oduševilo što je bazenčić očuvan. Kada je sve očišćeno konzervatori i restauratori mogu pristupiti daljnjoj obnovi.
Arheolozi su na prvi pogled utvrdili kako je Sfinga u dobrome stanju. Na nekim je mjestima oronula, što zbog prirodnih, a što zbog ljudskih intervencija. Ovaj zadarski kuriozitet često je bio i nagrđivan grafitima i smećem. Za arheologe vrlo je važno bilo saznati od čega je Sfinga građena i koji su materijali korišteni za gradnju. Utvrdili su da je Sfinga izgrađena na čvrstoj stijeni, od kamena drobljenca koji je slagan u slojevima kako bi se dobila osnovna kontura. Po završetku gradnje, Sfinga je imala završni sloj napravljen od cementa. Arheolozi smatraju kako su neki elementi odvojeno modelirani te su naknadno spajani. To se najbolje vidi na glavi Sfinge koja je izrađena od nekoliko segmenata, koji su potom spojeni i naslonjeni na tijelo. U planu je i provedba laboratorijskog istraživanja negativnih elemenata koji djeluju na propadanje skulpture, a posebno je važno djelovanje posolice i blizine mora.