Utorak, 23. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Došlo je vrijeme za rastanak s Bilbaom

Autor: Matej Lordanić

30.05.2010. 22:00
Došlo je vrijeme za rastanak s Bilbaom

Foto: Vedran SITNICA



Euroliga je moja velika želja. Već drugu sezonu zaredom glavni sam igrač Bilbaa i imam osjećaj da je došlo vrijeme za rastanak. Volio bih naći novu sredinu i postaviti si nove ciljeve. Već pet godina sam u Bilbau i puno sam dao klubu. Istina, i klub je puno dao meni. Imam osjećaj da kao igrač ne mogu više napredovati u Bilbau – kaže Banić
Još je jedna sezona u inozemstvu, peta po redu, iza Marka Banića, reprezentativnog krilnog centra. Svih pet je odradio u Bilbau, a unatoč tome što je njegova osobna statistika dojmljiva i što je izabran za najkorisnijeg igrača Eurokupa, Marko će reći da sezona nije bila uspješna. Momčad nije uspjela izboriti nastup u doigravanju budući da je sezonu završila na 9. mjestu, a u polufinalu Eurokupa Bilbao je izbačen od njemačke Albe.
Odlazak iz Bilbaa
– Nikako ne mogu biti zadovoljan prošlom sezonom. Očekivalo se puno više nego što je ostvareno. U momčad je bilo dovedeno mnogo novih igrača i ljestvica je bila postavljena prilično visoko. No u sezonu smo ušli katastrofalno. Nije stvorena kemija između igrača i trenera. To je razdoblje bilo patnja za svih i stoga je moralo doći do promjene trenera. Dolaskom grčkoga stručnjaka Fotisa Katsikarisa malo smo živnuli, međutim, ni s njim nismo uspjeli ostvariti zacrtani cilj – plasman u Euroligu kroz Eurokup. U polufinalu Eurokupa smo potpuno zakazali, bili smo zaista neprepoznatljivi. Kada govorimo o ACB ligi, 9. mjestom nitko ne može biti zadovoljan. Uz to, ne znamo hoćemo li sljedeće sezone igrati u Europi. Jedini izlaz u Europu nam je uz pomoć pozivnice. Kada ovo sve zbrojimo, sasvim je razvidno da je sezona neuspješna i da njome ne mogu biti zadovoljan – objektivno će Banić.
U početku sezone ste neko vrijeme bili među posljednjim momčadima i nizali ste poraze jedan za drugim. To je bilo zaista neočekivano za momčad sastavljenu od toliko kvalitetnih igrača.
– Početak sezone je bio jako stresan i frustrirajuć. Nedostajala nam je kemija u momčadi. Trener Txus Vidorreta nije znao posložiti momčad i ukomponirati igrače u skladan sastav. S druge strane, igrači su igrali bez samopouzdanja i djelovali su izgubljeno na parketu. Trener je nekim igračima davao veliku minutažu što oni nisu opravdavali svojim igrama. On je nas starosjedioce stavio u drugi plan, a novopridošle igrače je forsirao. To se kasnije pokazalo kobnom pogreškom.
Odlaskom Vidorrete i dolaskom Katsikarisa u Bilbau zapuhali su novi vjetrovi.
– Katsikaris je zapostavljene igrače koji su bili u potpunosti bez samopouzdanja vratio u život. Svima je dao do znanja kakav je njegov sustav igre i igračima podijelio uloge na parketu. Popravili smo obranu koja do tada nije funkcionirala kako treba. Kvalitetna obrana je inače zaštitni znak Bilbaa. Dolazak Katsikarisa nam je donio puno bolje igre u drugom dijelu sezone. Zbog toga je još veća šteta što smo prvi dio sezone podbacili. Loš ulazak u sezonu nas je kasnije koštao ulaska u doigravanje. Moja je procjena da bismo sezonu završili na petom ili šestom mjestu da smo malo bolje odigrali na početku sezone.
Nekoliko kola nakon dolaska Katsikarisa je bilo potrebno da stvari sjednu na svoje mjesto. Nakon uvodnoga poraza pod vodstvom Katsikarisa uslijedio je briljantan niz od osam uzastopnih pobjeda. Valja zabilježiti da su tijekom toga niza u gostima svladani Real Madrid i Unicaja.
– Imali smo veliki niz nepobjedivosti, međutim, zakazali smo u najvažnijem trenutku. Kiksali smo u polufinalu Eurokupa protiv Albe iz Berlina. To si nikako ne mogu oprostiti. Trebali smo se nekako provući u finale, a onda je u finalu sve moguće. No, ono što je najgore je kada ste poraženi, a znate da ste bolji od svoga protivnika. Poklopio nam se loš dan, a neke sumnjive odluke trenera su sve dodatno zakomplicirale. Svi su očekivali naše finale s Pamesom koje nam valjda nije bilo suđeno. Do polufinala smo igrali briljantno i u usporedbi s drugima smo izgledali kao s druge planete. No, sve je to uzalud kada zakažete u najvažnijem trenutku.
Alba je slabija momčad od Bilbaa i stoga je prolaz njemačke momčadi u finale zaista iznenađenje.
Kiks protiv Albe
– Cijeli tjedan prije te utakmice smo se pripremali za Albu. Doduše, bili smo mislima već u finalu, ali previše pažnje smo posvetili Albi, a premalo sebi samima. Nismo se obazirali na našu igru i nismo se koncentrirali na to kako se suprotstaviti Albi. Proučavali smo njihovu igru u napadu, ali unatoč tome smo im dopustili da se razmašu. Alba ima napadački potentne igrače koji mogu biti jako opasni ako im se to dopusti. Napose Amerikanci Jenkins, McElroy i Byars. Nismo imali prikladnih rješenja za igru Albe u napadu. Na kraju se ispostavilo da nas je uništio Adam Chubb, centar koji je protiv nas odigrao utakmicu života. Mogu reći da smo potpuno promašili u pripremi utakmice zbog čega smo konstantno griješili u obrani na pick and rollu. U finalu nam je Pamesa pokazala kako se preuzimanjima i iskakanjima može u potpunosti limitirati Albina pick and roll igra.
Veliki broj navijača Bilbaa je došao u obližnju Vitoriju u kojoj se održavala završnica Eurokupa, međutim, svojim kućama su otišli razočarani. Ispadanje u polufinalu za svih u Bilbau je bilo veliko razočaranje.
– Bilbao i Vitoria su udaljeni svega 40-ak minuta vožnje. Naši navijači su došli u velikom broju nadajući se osvajanju Eurokupa. Bilo mi je teško gledati njihova razočarana lica nakon našega poraza u polufinalu. Nisam ih mogao pogledati u oči. Nisam očekivao da će doći na utakmicu za treće mjesto, ali opet su došli u velikom broju. Bilo mi je jako drago kada sam ih vidio na tribinama. Time su pokazali da su uvijek uz nas, kako u dobrim, tako i u lošim trenucima.
Unatoč podbačaju momčadi, možete biti zadovoljni vlastitim igrama za koje ste nagrađeni priznanjem za MVP-a Eurokupa.
– Svojom igrom mogu biti zadovoljan. Sezona iza mene je najzrelija otkada igram u Bilbau. Svoju igru sam podignuo na višu razinu, izuzevši nekoliko zadnjih utakmica u kojima sam pao. Završnica Eurokupa me psihički iscijedila i uništila motivaciju. Nisam imao energiju i motivaciju potrebnu za završetak ACB lige. No, u globalu mogu biti zadovoljan, ponajviše nagradom za najkorisnijega igrača koja mi puno znači. Kao što je uvijek bilo, ta nagrada mi je priznanje za minuli rad, ali i poticaj za daljnje napredovanje i usavršavanje.
Prošle ste sezone uz Alexa Mumbrúa predvodili Bilbao, a uz to ste zaslužili nagradu za MVP-a među toliko kvalitetnih igrača. Znači li to da ste prerasli Bilbao i Eurokup, je li vrijeme za Euroligu?
– Euroliga je moja velika želja. Već drugu sezonu zaredom sam glavni igrač Bilbaa i imam osjećaj da je došlo vrijeme za rastanak. Volio bih naći novu sredinu i postaviti si nove ciljeve. Već pet godina sam u Bilbau i puno sam dao klubu. Istina, i klub je puno dao meni. Imam osjećaj da kao igrač ne mogu više napredovati u Bilbau. Imam tek 25 godina i siguran sam da mogu napraviti još jedan korak naprijed. Želja mi je okušati se u euroligaškoj momčadi.
No, sve je u rukama kluba budući da ste još dvije sezone pod ugovorom s baskijskom momčadi.
– Klub je taj koji odlučuje i oni mi moraju dati zeleno svjetlo za odlazak. Ovaj tjedan idem u Bilbao na razgovor s trenerom na kojem ću mu obrazložiti moje osjećaje i želje. Vjerujem da će klub imati razumijevanja, tim više što smo toliko dugo i kvalitetno surađivali. Smatram da je pravo vrijeme za odlazak, međutim, ako se klub ne složi bit ću primoran ostati. Spreman sam i na takav rasplet situacije.
Ipak, doima se da bi takvo rješenje bilo najgore za svih. Dobro je poznato da nikome nije u interesu imati nezadovoljnoga igrača u momčadi.
– Puno više ću znati nakon razgovora s trenerom. No, istina je da nitko ne profitira kada je u momčadi nezadovoljan igrač. Bilo je već nekih neslužbenih kontakata s drugim momčadima, ali ne želim o tome dok to ne dobije konkretne obrise. Ako mi klub dopusti odlazak, siguran sam da će se javiti neke momčadi. Budući da imam još dvije godine ugovora, druge momčadi se ne žele miješati.
Nakon razgovora s ljudima u Bilbau slobodni ste do 15. srpnja kada je zakazano prvo okupljanje reprezentacije i početak priprema.
– Ne dopuštam sebi predug odmor i preveliku stanku, naviknuo sam uvijek nešto raditi, makar trčati u parku ili igrati tenis. Nakupljenu energiju moram nekako potrošiti. Od sljedećega tjedna počinjem raditi s trenerom Jurom Šangom. Zaista se veselim našoj suradnji. Jako mi je važna baza, odnosno pripremni period kojega je kasnije jako teško nadoknaditi ako se ne odradi kako treba. Imam ustaljeni ritam priprema koji mi odgovara.
Zaboraviti Poljsku
Reprezentacija se ovoga ljeta, nakon Olimpijskih igara, sprema za još jedno veliko natjecanje – Svjetsko prvenstvo.
– Veselim se nastupu na Svjetskom prvenstvu koje smo izborili nakon dugo godina. Nedavno sam se vidio s izbornikom Josipom Vrankovićem koji mi je objasnio svoju koncepciju reprezentacije. Reprezentacija će biti pomlađena i mladi igrači će dobiti priliku. Imat ćemo prijeko potreban mir koji nam je nedostajao prošle godine kada smo se spremali za Europsko prvenstvo u Poljskoj. Na pripremama nas je pratila euforija i svi su nas vidjeli s medaljom oko vrata, što je bilo nerealno. Šteta, jer smo imali dobru momčad i potencijal za velike stvari.
Svjetsko prvenstvo je prvo natjecanje na kojem će Hrvatska nastupati pod vodstvom novoga izbornika Joke Vrankovića.
– Ja sam bio zadovoljan i suradnjom koju sam imao s bivšim izbornikom Jasminom Repešom. Kod njega sam imao dobar status. Na meni je da se izborim za svoje mjesto kod novoga izbornika. Joke mi je rekao da me vidi kao krilnoga centra što uostalom igram cijelu karijeru i što je moja prirodna pozicija. Spletom okolnosti bio sam prisiljen da ovu sezonu igram na poziciji “petice”, odnosno centra. Izbornik me smatra jednim od važnijih igrača, ali sve ovisi o meni. Sve ovisi o tome za kakav status i kakvu ulogu ću se ja izboriti.
Jedini izraziti favorit SP-a u Turskoj je SAD. Dojam je da se sa svima ostalima može igrati.
– SAD su favoriti, nešto iza njih su Španjolci. S ostalima se može igrati i pobijediti ih. No, ne treba se još zamarati SP-om, prvo treba odraditi dobre pripreme. Trebamo se pripremiti na najbolji mogući način i iskoristiti pripremne utakmice za uigravanje. Siguran sam da ova momčad može igrati kvalitetno, poput one na Olimpijadi. Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti članom momčadi koja je igrala na Olimpijskim igrama, što nažalost ne mogu reći za reprezentaciju iz Poljske. U Poljskoj nismo igrali kao momčad i nedostajala nam je kemija. Cijela klupa se veselila svakom postignutom košu na OI, dok u Poljskoj to nije bio slučaj. Nedostatak kemije se vidio na našim igrama. Nadam se da će ovo ljeto biti bolje.
Nezaobilazno pitanje u razgovoru s Banićem je KK Zadar, klub kojega je napustio prije pet godina.
– Protekla sezona je bila stresna za Zadar. No, drago mi je što je nakon Zmage Sagadina došao Danijel Jusup, trenera kojega jako cijenim i kome sam neizmjerno zahvalan. Jusup je trenutno na prevelikom udaru kritika, ali to nije pošteno jer nije došao na početku sezone. Njemu treba dati malo više vremena jer voli raditi. Treba mu se suditi i ocjenjivati njegov rad nakon sljedeće sezone. U kratkom vremenu, otkad je došao, napravio je dobar posao. Treba imati na umu da je dobio u ruke već sklopljenu momčad i nije imao puno manevarskog prostora. Veliki je dobitak za mlade igrače što je u Zadar došao trener poput Jusupa. Zadar treba stvarati vlastite igrače. Žalosna je činjenica da Zadar već dugo godina nije izbacio igrača koji bi igrao u kvalitetnijim europskim ligama. Prvi je na pragu toga ostvarenja Rok Stipčević, a tako nešto je moguće ostvariti samo uz kvalitetan i sustavan rad s trenerima kao što su Zmago i Jupe. Oni su jedini u stanju napraviti rezultat i uz to stvoriti mlade igrače.
Marko nije štedio riječi hvale za bivšega trenera Jusupa.
– Jupe me naučio košarkašku geometriju. Kada sam došao u seniorsku momčad nisam znao ništa što bih trebao znati o seniorskoj košarci. Slobodno mogu reći da me Jusup naučio igrati košarku i da mi je dao smjernice za budućnost.
Veliki problem Zadra je nedostatak mladih i talentiranih igrača koji bi u većoj mjeri mogli nastupati u seniorskoj momčadi.
– To je zaista tragično jer u Zadru je uvijek bilo mnoštvo mladih i talentiranih igrača. Za to su velikim dijelom krivi treneri koji su imperativno tražili rezultat, a mlade igrače su stavili u drugi plan. Nadam se da će Jusup ostati na klupi duže vremena, pa da i moj brat i njegova generacija dobije priliku raditi s njim. To bi im puno značilo.
No, unatoč tome što je Banić već pet godina u Španjolskoj, ostao je u kontaktu s bivšim suigračima.
– Ponekad se čujem s Rokom Stipčevićem. Izuzetno ga cijenim, i kao osobu, i kao sportaša. Izrastao je u jako dobrog razigravača i vrijeme mu je da se okuša u većoj sredini. No, najviše se čujem s Jurom Šangom s kojim individualno radim nakon svake sezone. Jako dobro se slažemo. Moram spomenuti i pretprošlu sezonu kada je ždrijeb namjerio moj Bilbao na Zadar u četvrtfinalu Eurokupa. Bilo mi je teško, zaista je čudno igrati protiv svoga kluba. Koliko god mi je bilo drago zbog pobjede, s druge strane mi je bilo teško gledati tužne Zadrane nakon utakmice. Meni KK Zadar puno znači, iako u sport ne bi trebalo miješati osjećaje. Nadam se da ću se jednoga dana vratiti, ali u dobroj formi. Zadarska publika nikome ne oprašta. U Zadar trebate doći potpuno spremni kako biste zadovoljili ukuse zahtjevne zadarske publike.
Spomenuli ste povratak u Zadar jednoga dana. Bilo bi sjajno u zadarskom dresu ponovno vidjeti Zadrane koji su ovoga trenutka “rasuti” po cijeloj Europi.
– Ja bih to zaista volio. Kada se nađem sa zadarskim igračima pričamo o mnogočemu, međutim, naš povratak je nerealno očekivati u skorije vrijeme. Svi mi imamo ambicije puno veće od Zadra, a uz to je situacija u klubu jako teška. No, prema Zadru svi osjećamo nešto više jer smo ovdje odrasli i ovdje živimo. Vjerujem da ćemo se jednoga dana ponovno okupiti i stvoriti zadarsku momčad.
 


Reprezentativni dres  zadovoljstvo i čast


Iako tek 25-godišnjak, Banić je već mnogo ljeta proveo u raznim reprezentativnim selekcijama.
– Nije lako cijelu godinu biti u pogonu, bez tjedan ili dva tjedna pravoga odmora. No, dok god budem mogao fizički izdržati, bit ću na raspolaganju izborniku. Uvijek mi je bilo posebno zadovoljstvo i čast nositi dres reprezentacije, to svakom igraču puno znači. Velika mi je želja popeti se s reprezentacijom na pobjedničko postolje. Naravno da bih volio zlato, ali bio bih zadovoljan i sa srebrom ili broncom. Igranje u Euroligi mi je velika želja, ali još veća želja mi je osvojiti nešto s reprezentacijom. Hrvatska ima dobre igrače koji nastupaju po vrhunskim europskim klubovima, ali uvijek nam nedostaje “ono nešto”. Četvrtfinale nam je uvijek bila nepremostiva prepreka. Nadam se da ćemo taj zid u obliku četvrtfinala uspjeti preskočiti.




 


Cibona je favorit, ali…


Nastupili ste u nekoliko završnica doigravanja s Cibonom kao igrač Zadra. Kako sada kao gledatelj procjenjujete Zadrove šanse u finalu s Cibonom?
– Cibona je favorit. Zagrepčanima treba odati priznanje što su odigrali izuzetno kvalitetnu sezonu iako su ih cijelo vrijeme pratili financijski problemi. No, iako je Cibona favorit, u finalu je sve moguće. Igra se na tri pobjede, tako da će biti puno utakmica. Zadar može kiksati u Zadru, ali može i Cibona u Zagrebu. Gledat ćemo uzbudljivo finale.