Zašto se treba boriti protiv gluposti s malih ekrana?

TKO TO MOŽE GLEDATI?
Na RTL kockici preko dana emitiraju program za djecu. Ponekad pogledam kada se nađem u blizini televizora i vidim dvije stvari. Ili zanimljive dječje emisije, ili grozne crtane filmove u kojima neki roboti pričaju i rade gluposti. Navečer, kada djeca odu spavati, na tom se programu puštaju dobre humoristične serije, ali i tu ima problema. Iako su “Bračne vode”, “Alf” ili “Zvonili ste milorde” vrhunski producirane serije, a neke su i godinama snimane tako da ih se nakupilo, ipak tih epizoda nema bezgranično puno i, prije ili kasnije, sve ćemo ih pogledati. U tom slučaju, RTL jednostavno reprizira sve epizode, a pošto ih nismo baš sve uspjeli pogledati, onda to i nije neka nesreća. Nakon što ih ponovno pogledamo, onda RTL krene s reprizom i treći put. Meni osobno to ne smeta, jer radije gledam tri puta istu epizodu “Bračnih voda” nego neke gluposti, ali problem je kada se netko pametan sjeti pretumbati epizode pa emitira danas epizodu broj 64, sutra broj 35, a prekosutra broj 82. Naravno da onda nastane pometnja jer neki likovi koji su umrli odjednom ožive (Čarli u “2 i pol muškarca”, npr.), neki koji su danas momci i djevojke već sutra imaju pet godina i sve to stvara nepotrebni kaos.
ŠTO SE DOGAĐA KADA NETKO MISLI DA SU GLEDATELJI IDIOTI?
Kao što smo već rekli, RTL kockica emitira i reprizira dobre humoristične serije, a onda odjednom, ničim izazvani počnu s teškim glupostima koje su smiješne i zanimljive samo ljudima nižeg intelektualnog stupnja. Tipičan primjer za to je budalaština po imenu “Takešijev dvorac” (ili tako nekako) i slične japano-amerikanade u kojima se ljudi glupiraju, padaju u bazene, mlate se nekim štapovima po glavi, i čine sve da bi nas nasmijali, a to uopće nije smiješno nego žalosno, a još je žalosnija spoznaja da ipak postoje likovi kojima je to zabavno, a najžalosnija je spoznaja da oni kojima se to sviđa smiju izlaziti na izbore, voziti automobil ili imati djecu i tako odgajati sebi slične kreature. Ups, malo sam zastranio. Dakle, osim tih gluposti, emitira nam se nekakav Šaljivi kućni video u kojem je šaljivo to kada netko padne na nos ili slomi nogu. Jadno… U biti, bolje je godinu dana svaku večer emitirati istu epizodu “Zvonili ste milorde”, nego spomenute budaleštine, jer ako već moram poludjeti neka bar poludim od kvalitetnih stvari.
BIO JE TAKO JEDAN FILM
Ako netko misli da sam u svojim kritikama pretjerao, napomenuo bih sljedeće. Bio je prije desetljeće, dva, jedan odličan film i to američki. Ne mogu mu se sjetiti imena, ali u njemu neki dostavljač pizze i jedna striptizeta zabunom budu zamrznuti i probude se 200-300 godina u budućnosti. Ali, što se dogodilo u međuvremenu? Ispada da su inteligentni ljudi stalno odgađali rađanje djece i to iz mahom istih razloga. Te fakultet, te specijalizacija ili usavršavanje, te veći stan, te ovo te ono i na kraju bi imali jedno ili dvoje djece. U isto vrijeme oni njihovi američki redneksi su se još maloljetni razmnožavali i imali bi po 5-6-7 djece. I tako, malo po malo, pametnih je bilo sve manje, a glupih sve više i situacija u budućnosti je bila vrlo teška jer je opći kvocijent inteligencija drastično opao. I ti priglupi ljudi u budućnosti su bili toliko glupi da su ovo dvoje naših iz našeg doba u odnosu na njih bili pravi lumeni i zgražali se nad njihovom glupošću. A kao primjer gluposti, prikazali su njihov televizijski program koji se sastojao isključivo od talk showova i reality smeća u kojima jedni drugima izmiču stolice i prosipaju kante vode po glavi. U biti, te su emisije nevjerojatno slične ovim stvarima koje sve češće možemo zamijetiti na tim manje važnim, ali ipak, svima dostupnim kanalima. Mislim da vam je sada jasno zašto se tako ogorčeno borim protiv gluposti koje nam se ponekad serviraju na malim ekranima.