U zadnjih sedam dana vukovi zaklali preko 30 grla

Nije mi još uvijek jasno kako je izveden napad, a da nisam ništa primijetio sve do trenutka kada su se ovce dale u stampedo. Tri sam našao mrtve u blizini mjesta napada, tri u blizini kuće, tri kilometra dalje. Što je najgore, pet grla nigdje ne mogu pronaći, pojašnjava događaj otprije tri dana Gojko VukčeviĆ iz Krupe
Podgrađe i Lisičić nikada nisu bili značajno odredište vuka. Posljednjih nekoliko takvih šteta bilo je prije sedam godina. Zato su svi bili iznenađeni kada se krajem prošlog tjedna vuk pojavio u Lisičiću (Budani) i u Podgrađu. Štetu je prijavila Božica Bačić (Bojka) koja je na OPG nositelj stočarske proizvodnje, dok je Božo nositelj vinogradarske. Dok Bojka dobar dio godine (jesen, zima) provede u vinogradu, Božo niti ne zna koliko stado broji ovaca, niti prije upada vuka, niti poslije.
Vatreno krštenje
 Šteta što je vinograd ograđen visokom farmerskom žicom pa vuk ne može u nj, jer bi na vinskim buteljama osim certifikata eko i vrhunsko mogli stajati i otisci vučjih šapa.”E, to bio pravi raritet”, prihvaća Božo šalu, ali se Bojka protivi jer kako kaže, ograđeni vinograd je idealan za ovce nakon berbe grožđa, ne treba ih paziti, a s druge strane rahle i gnoje zemlju.
U Krupi ovce također borave u vinogradima, ali samo po katastru jer su zapušteni prije 40 godina. Udaljeni su od naselja više tisuća metara, obrasli šumskim raslinjem, ali se još uvijek naziru građevinska djela vrijednih ruku ondašnjih težaka koji su od kamenih blokova radili podzide između vinograda. Dok je trava na prostranim pašnjacima sasvim “izgorila” u vinogradima je još uvijek sočna i zato Gojko Vukčević (49-godišnjak) svojim stadom od stotinjak ovaca prelazi tisuće metara od kuće.
– Nije mi još uvijek jasno kako je spretno izveden napad, a da nisam ništa primijetio sve do trenutka kada su se ovce dale u stampedo i da su tri mrtve u blizini napada, a tri u blizini kuće, tri kilometra dalje i što je najgore pet grla nigdje ne mogu pronaći, pojašnjava štetni događaj otprije tri dana Gojko Vukčević.
Sasvim identičan broj stradalih i nestalih grla ovaca dogodio se dva dana kasnije u Donjem Karinu na stadu Smiljane Ležaja (66-godišnjakinja).
– Ovce su bile u grabovoj šumi 200-tinjak metara iznad kuće, zvanoj Glavica Vrenjina. Zbog velikih vrućina gonim ovce zarana kako bi se napasle dok sunce ne zagrije, a to jutro sam ih pustila u 4 sata i već nakon manje od pola sata čujem samo tutanj po škalju, pojasnila je napad Smiljana i dodala:
 – Nikad prije nisam imala štetu, a bavim se uzgojem ovaca sedam godina. Krenula sam s 29 doniranih ovaca od UNHCR-a i kada sam došla do 70 grla odraslih ostala sam na tom broju. Slaba je paša u glavici, a polja koja su prije bila neobrađena i dostupna za ispašu sada su kultivirana, ja sam obolila, sada još i vuk pa razmišljam da je došao kraj mom ovčarenju, kazala je to tako sjetno Smiljana da se moglo zaključiti da to ipak nije konačna odluka već možda samo panika od nanesene štete.
 Borba vukova i pasa u Biljanima Donjim
Smiljani, kao i Božici i Gojku, to je prva šteta od predatora, a reakcije su različite. Zdravko i Nevenka  Katuša su davno prestali brojati napade, ali oni doista ne pokazuju animozitet prema predatoru. Vjerojatno iz razloga što je broj šteta u odnosu na veličinu stada (više od 1000) i broju napada prosječno zanemariv i kreće se do 1,5 grlo. Ipak, Nevenka je priznala da se tijekom posljednjeg napada (prije dva dana ) prvi put istinski uplašila vukova. Naime, u noći između 29. i 30. kolovoza oko 01.30 sati nju i supruga probudio je snažan lavež pasa, kojih je trenutno  desetak. Brzo su izjurili iz kontejnera jer cijeli mjesec srpanj provode noći zajedno s ovcama i kozama na pašnjacima Biljana Donjih. Nevenka je ugledala tri vuka kako se bore s psima.
– Tri vuka su se borila s psima. Prizor je bio zastrašujući. Najviše sam se bojala da ne zadave pse budući su nam oni ovčari neprocjenjive vrijednosti i samo zahvaljujući njihovom hrabrom srcu i odvažnosti da se suprotstave takvim lovcima kao što su vukovi nemamo većih šteta, istaknula je Nevenka.
Vještačenje je još bilo u tijeku kad je stigao poziv iz Lisičića. Točno tjedan dana od zadnje takve štete, a sedam godina otkada je oštećenik Stanko Uskok imao posljednju štetu.
– Imali smo mir sedam godina i kada smo čuli za štetu kod Budana mislili smo to je vuk samotnjak koji je slučajno u prolazu, a nažalost prevarili smo se. Koja ga je potreba dovela, glad, žeđ ili promjene krajobraza i dezorijentacija  ili pak nostalgija, teško je prosuditi, komentirao je sav ojađen Stanko Uskok.