Tisuće vjernika, hodočasnika i feštara u Medviđi

Istinu često ne želimo čuti niti joj pogledati u oči jer ona dira savjest i kori čovjeka, stoga mnogima smeta i potrebno ju je ukloniti. Uspjeli su posvađati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, posvađati obitelji. Kao da smo krivi što smo Hrvati. Otvorimo stare škrinje, poštujmo sebe, budimo svoji. Pognuti glavu nemamo zašto, ustvrdio je don Igor Ikić

Velikim pučkim veseljem i euharistijskim slavljem na otvorenom kod crkve Prikazanja BDM u Medviđi je u subotu obilježen blagdan Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, nebeskog zaštitnika medviđske župe. Svečano misno slavlje, uz župnika don Darija Mataka i subraću svećenike, predvodio je paški nadžupnik don Igor Ikić, nekadašnji župnik Medviđe.
U svjetlu naviještene Božje riječi velečasni Ikić je govoreći o samom blagdanu koji se od davnina štuje u Hrvata, poglavito u Medviđi, napomenuo je kako Ivan Krstitelj nije pao pod utjecaj tadašnje vlasti na čelu s kraljem Herodom, nego je ostao dosljedan svojoj vjeri, Bogu i svom pozivu da obraća ljude kako bi se sačuvao moral društva. Zbog toga je i izgubio život, ali ta poruka, rekao nam je velečasni Ikić, aktualna je uvijek pa i danas.
Komu smetaju domoljubi?
– Crkva kao i Ivan mnogima smeta. Mnogi moćnici svijeta, služeći se takozvanom, demokracijom žele oteti čovjekovu osobnost i dušu, duhovnu i sveukupnu njegovu kulturu života i življenja, upozorio je propovjednik don Igor Ikić.
On je istaknuo značenje mučeništva za ljude današnjice koji žive u naprednom i modernom svijetu osvrnuvši se potom i na stanje društva.
– Iako smo narod koji je dao najviše prava manjinama, dvadesetak posto hrvatskih dušobrižnika bi htjela potkopati istinu, zabraniti slaviti i veličati domovinu. A već trinaest i pol stoljeća ovo naše sveto tlo natapano je krvlju i znojem. Kome je kriv čovjek koji ljubi svoju domovinu? – zapitao se don Igor.
– Ne bi nam dali da budemo svoji. Zabranili bi nam istinu od Bečkog Novog Mjesta do Haaškog suda, od Tomislava do Tuđmana, od Ivana Pavla II. do Kuharića. Istinu često ne želimo čuti niti joj pogledati u oči jer ona dira savjest i kori čovjeka, stoga mnogima smeta i potrebno ju je ukloniti. Uspjeli su posvađati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, posvađati obitelji. Kao da smo krivi što smo Hrvati. Otvorimo stare škrinje, poštujmo sebe, budimo svoji. Pognuti glavu nemamo zašto, ustvrdio je don Igor Ikić u nadahnutoj i sadržajnoj propovijedi, dodajući kako je u našim hrvatskim prilikama potrebno i nadalje izgrađivati izvorno i zrelo rodoljublje i domoljublje kao oblik zahtjevne ljubavi prema bližnjemu.
 Pučka veselica
Crkva kao Ivan mora govoriti istinu. Jedni drugima moramo govoriti istinu s poniznošću. Narodu treba reći istinu. Naučimo djecu što je istina i naučimo ih da ne lažu, zaključio je propovjednik.
Kako je Medviđa na feštu, kako se ovdje naziva, Usičenje slave Sv. Ivana Glavosijeka, odnosno Svetog Ivana Usika, mjesto mira i pomirbe, veliki broj vjerničkog puka iskoristio je ovu prigodu i za pomirbu s Bogom te se ispovijedio. Naime, veliki broj Medviđana iz cijele Hrvatske te njihovi prijatelji i hodočasnici dolaze ovdje u potrazi za duhovnim mirom i za svakog pojedinca to je istinski doživljaj.
A da u Medviđi uz misno slavlje nemali značaj ima i opće pučko okupljanje itekako potvrđuje obližnji veliki plato sa šatorima s pićem i jelom, ponajviše s pečenom janjetinom i jaretinom. U nekoliko šatora okupilo se nešto manje ljudi nego prošle godine, ali je otprilike 1.500 – 2.000 Medviđana iz svih krajeva Hrvatske pohodilo svoj rodni kraj. Dakako i brojni prijatelji Medviđe i hodočasnici. Prema procjeni ugostitelja, za sve njih ispečeno je oko 80-ak janjaca i jareta.
Pored šatora brojni štandovi na kojima se moglo kupiti doslovce sve, od igle do slona, odnosno tovara-magarca. A i momci su mogli gledati cure, a cure momke. Naime, poznata je činjenica da su mnoge ljubavi rođene upravo na dan nebeskog zaštitnika Medviđe.
Ovdje se u bukovačkom moru kamena jelo, pilo, pjevalo i igralo do kasno u noć. Gostoprimstvo domaćina i osjećaj dobrodošlice mogli su se osjetiti na svakom koraku.