Vodonosac spasio otočane od žeđi

Otočani dobro znaju kako to izgleda kada “gusterne” presuše, pa se kao jedini spas željno iščekuje dolazak vodonosca “Zrmanja”. Razvlačenje vodovodnih crijeva od broda preko rive pa do vlastite cisterne na otocima je desetljetna “ljetna tradicija”

Osim po novim  turističkim rekordima ljeto  2011. godine zacijelo će se  pamtiti i po surovim sušama  zbog kojih je poljoprivreda  “pala na koljena”, a ljudi umalo ostali žedni.
O problemima s vodoopskrbom u visokim zonama  Zadra dosta se pisalo, bilo je  govora i o suši u zadarskom  zaleđu. Ipak, kad je o nestašici vode riječ, najugroženiji su otoci.
Posebno manji otoci koji  nemaju vlastitih izvorišta, a  niti su poput Ugljana i  Pašmana podmorskim cijevima spojeni na kopneni vodovodni sustav.
Otočani dobro znaju kako  to izgleda kada “gusterne”  presuše, pa se kao jedini spas  željno iščekuje dolazak vodonosca “Zrmanja”. Razvlačenje vodovodnih crijeva  od broda preko rive pa do  vlastite cisterne na otocima  je desetljetna “ljetna tradicija”.
No ovoga se ljeta “ritual s  vodovodnim crijevima” na  većini otoka ponavljao češće  no obično.
Više od deset dolazaka  na Molat
Predsjednik Mjesnog odbora Molat Denis Mračić informirao nas je da je “Zrmanja” ovaj otok tijekom sezone posjetila više od deset  puta što je svakako više od  prosjeka.
– U svakom slučaju, nikada  nismo bili bez vode. Eventualno bi netko čekao dan ili  dva, ali ne više od toga. Vodonosac je dolazio uredno,  uvijek prema dogovorenoj  narudžbi, a i cijena vode nije  predstavljala problem jer su  otočani plaćali nešto manje  od 120 kuna za vagon vode,  što je na razini cijene vode u  Zadru. Razliku u cijeni je,  kao i za ostale otoke plaćalo  Ministarstvo mora, prometa i  infrastrukture. Ostali, koji  nemaju boravište na otoku,  vodu su nabavljali po ekonomskoj cijeni koja iznosi  oko 800 kuna po vagonu, rekao je Mračić.
Suša se, svakako, negativno odrazila i na poljoprivredu, ali se, kazuje Mračić, na  Molatu poljoprivredom nitko  ozbiljnije ne bavi pa egzistencija Molaćana, barem što  se tiče suše, neće doći u pitanje.
Za razliku od toga, na otoku Olibu ima obitelji koje velik dio svojih prihoda baziraju na poljoprivredi, posebno na maslinarstvu. Za njih  će situacija, prema riječima  predsjednika MO Olib Ivice  Cukra, biti itekako ozbiljna.
Privatne bušotine na  Olibu
– Iako su se masline navodnjavale, suša je toliko jaka da je pao gotovo sav plod  pa će urod, ako ga uopće i  bude, biti u najboljem slučaju  deset posto optimalnog, govori Cukar koji navodi da je  “Zrmanja” na Olib ovoga ljeta  došla samo jedanput.
– Kao prvo, ovoga je ljeta na  otoku bilo manje ljudi nego  inače. Turizam je tu slabo  razvijen, a ljeti se broj ljudi  na otoku poveća prije svega  zahvaljujući Olibljanima  iseljenima po svijetu. No  zbog ekonomske krize većina  naših ljudi iz Amerike ili Australije odlučila je ovoga ljeta  ne doći na Olib. Drugi razlog  zbog kojega ‘Zrmanja’ nije  dolazila češće nego inače jest  taj što na otoku postoji između 20 i 30 privatnih  bušotina vode. Kad bi nekome nestalo vode, pomogao bi  mu susjed koji je u tom trenu  imao dovoljno, rekao je Cukar.
Zrmanja je i na Premudi  ovoga ljeta češće no obično, a  njen sljedeći dolazak se, doznajemo od predsjednika  Mjesnog odbora Milivoja Deroka, očekuje već sutra.
– Bit će to treći put ovoga  ljeta. Više nego inače jer u  prosjeku vodonosac na Premudu ljeti dođe dva puta.  Ipak, mogu reći da do sada  sve besprijekorno funkcionira i da nitko nije ostao bez  vode. Što se tiče poljoprivrednih kultura na otoku, one su  u lošem stanju, posebno masline od kojih gotovo da ne  očekujemo nikakav urod, rekao je Deroko. Zahvaljujući  “Zrmanji” koja je otok ovoga  ljeta posjetila četiri puta vodom nisu oskudijevali ni  Išćani.
Predsjednik MO Ist Marijano Smoljan tako ističe da  su na otoku gotovo u potpunosti zadovoljni ljetnom  vodoopskrbom.