Vrijeme je za muzej zadarskog sportskog zlata i srebra

Nije u šoldima sve. Nešto je i u zlatu i srebru.
Propadne država, propadnu i njeni šoldi. Događalo se to i na ovim prostorima. Zlato i srebro su uvijek – zlato i srebro.
Zadar i zlato i srebro se vole. Već dugi niz stoljeća Zadar i zlato i srebro su u bliskoj vezi.
Pedesetih godina prošlog stoljeća u Parizu je održana svjetska izložba. Na njoj se prvi put nakon II. svjetskog rata, u inozemstvu predstavila Jugoslavija, da bi svijetu pokazala da nije samo ratnička i komunistička država, već i država s bogatom umjetničkom poviješću. Na tu izložbu šalje zadarsku zbirku: Zlato i srebro Zadra.
Miroslav Krleža potpisuje predgovor u monografiji o Zlatu i srebru Zadra.
Toliko o vrijednosti koju imamo u Zadru. Ako tu izložbu niste vidjeli – pođite je pogledati. Impozantno!
Godine su tekle, prolazila su stoljeća, a neko novo zlato i srebro dolazilo je u Zadar. Sportsko!
Sportaši svjetskog glasa
Krešo ja donosio zlatne i srebrne medalje sa svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara. Pino je pridodao svoju kolekciju srebrnih medalja sa svjetskih prvenstava i europskog prvenstva. Skoblar je 1971. godine donio zlatnu kopačku, kao najbolji nogometni strijelac u Europi. Luka je donio zlatnu loptu sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi 2018. Donio je Luka iz Moskve, skupa sa Danijelom, Šimom i Dominikom i srebro.
Spomenuo sam samo najveće, a gdje su svi ostali zadarski sportaši koji su u Zadar donijeli zlato i srebro sa državnih, europskih i svjetskih prvenstava i Olimpijada. Neću ih nabrajati da nekoga ne izostavim. A ima ih… ima!
Čovjek se zapita, kako je jedan mali grad dao toliko velikih sportaša. Da li je za to zaslužan samo talent. Imamo Krešu najboljeg amaterskog igrača košarke na svijetu. Imamo i Luku najboljeg nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi.
Vrijeme je da sada dobijemo i novi muzej u Zadru, muzej zadarskog sportskog zlata i srebra. Slike i tekstovi o tim zlatnim i srebrnim sportašima ispunili bi jednu poveću dvoranu i ispunili ponosom i Zadar i te sportaše. Neka vide turisti u koji su grad došli. Neka vide mladi Zadrani u kojem gradu žive.
Ronaldo, Krešo i Luka
Prije desetak godina s prijateljem Mladenom obilazio sam grad Funchal na otoku Madeiri. Lutali smo lijepo uređenim ulicama i sjedili u isto tako lijepim kafićima i u skoro svakom izlogu u dućanu i kafiću bio je plakat s likom Ronalda. Znam da Portugalci vole nogomet, ali činilo mi se to pretjerano. Kasnije smo uspinjačom išli na vrh Madeire. I dok smo kabinom prolazili iznad nogometnog stadiona, na njemu opet slika – Ronalda. S nama u kabini bili su mladić i djevojka, Portugalci. Pitao sam ih zašto svugdje Ronaldo. Nasmijali su se i ponosno rekli: Ronaldo se rodio i odrastao u Funchalu, a na ovom stadionu započeo je nogometnu karijeru. Tad mi je postalo jasno odakle takva ljubav između Funchala i Ronalda! Sada kad god vidim slike Ronalda sjetim se Funchala, Ronaldovih postera i tog stadiona.
Eto, takvu snagu i vrijednost imaju oni najveći sportaši. Pele je nakon osvajanja Zlatne lopte na Svjetskom prvenstvu u nogometu proglašen za nacionalno blago Brazila.
Mene danas ne zanima zašto Luka nije igra' u Hajduka. Mene zanima tko su ti ljudi koji su odgajali i usmjeravali zadarsku sportsku mladost da stignu do tih šampionskih visina. Treba i njih predstaviti javnosti i vrednovati njihov rad. Njih koji su radili u sjeni velikana i stvarali nove velikane.
Lijepo je znati da ćemo u Zadru jednog dana uz novu košarkašku dvoranu: Krešo Ćosić imati i novi nogometni stadion: Luka Modrić.
Krešo i Luka. Dva velika Zadranina! Košarkaš i nogometaš. To djeluje tako moćno, a tako zadarski. Tako zadarski, a – svjetski.