Milan Nimac: Organizirani kriminal, mito i korupcija u Hrvatskoj su metastazirali

Prošle su tri godine od kad sam na čelu udruge Prvi hrvatski redarstvenik Zadarske županije. Analizirajući rad naše udruge došao sam do zaključka da smo u prošle tri godine održali tribinu sjećanja na Dragana Žunića u Zadru i tribinu sjećanja na Franka Lisicu u Bibinjama. Isto tako organizirali smo dvije veličanstvene tribine Lišane u Domovinskom ratu, kaže predsjednik županijske podružnice ove udruge Milan Nimac dodajući kako su nakon toga dali prijedlog Gradu Zadru da se jedna ulica preimenuje i nosi ime po heroju Domovinskog rata Draganu Žuniću.
Sjećanje na Dragana Žunića
– Naišli smo na razumijevanje Grada Zadra, ali naš prijedlog nije prošao. Međutim, svi smo konstatirali da je Dragan Žunić veći od najvećih. Nakon toga išli smo s prijedlogom da se Osnovna škola u Posedarju Braća Ribar preimenuje i nazove po Draganu Žuniću jer je Dragan tamo išao u školu od petog do osmog razreda. Kad smo mislili da smo sve riješili, dolazi blokada jedne političke stranke i prijedlog ne prolazi. Navedena škola i danas nosi ime Braće Ribar i nikome to ne smeta, ističe Nimac koji je rekao kako može zaključiti da su braća Ribar prihvatljiviji u Posedarju nego Dragan Žunić.
– Razmišljam jesmo li u udruzi napravili dovoljno i kako dalje. Općenito se pitam koja je danas uloga svih braniteljskih udruga i ostvarujemo li mi naše planove, ako ih uopće imamo. Rat je iza nas. Tu smo pobjednici. Međutim, mislim da smo gubitnici u miru i da ne idemo ukorak s vremenom. Mi se još uvijek bavimo ratom, a ne posljedicama rata. Vrtimo se u začaranom krugu ne znajući kako iz njega izaći. Odgovor je jako jednostavan. Zajedno trebamo čuvati ono što smo krvlju stvorili. Ne zaboravimo da su za današnju slobodu mnogi naši prijatelji dali svoje živote. Jesmo li im se odužili? Znamo li uopće kako im se možemo odužiti i oteti ih zaboravu. Znamo li mi kako se promiče i brani istina o Domovinskom ratu? Vjerujem da znamo. Zašto to ne radimo i tko nas u tome sprečava, pita se predsjednik ove udruge dodajući kako misli da su ovo pitanja koja muče svakog poštenog branitelja.
Branitelji trebaju razgovarati
– Rješenje je opet jednostavno. Sjednimo za stol i razgovarajmo bez isključivosti. Nakon razgovora treba donijeti jedan plan ili strategiju rada braniteljskih udruga u sljedećih deset godina. Stoga pozivam sve braniteljske udruge na zajedništvo. Zaista je krajnje vrijeme. Naša pasivnost, šutnja i razjedinjenost skupo će nas koštati. Također, moram naglasiti da je naša domovina Hrvatska teško bolesna, pri čemu se služim medicinskim rječnikom. Organizirani kriminal, mito i korupcija su metastazirali. Stručnjaci kažu kako je poslije rata to najveće zlo za svaku državu. Znači država se urušava, a mi šutimo. Zašto šutimo i do kada? Što to ostavljamo našoj djeci i generacijama iz njih? Onda se čudimo zašto nam odlaze mladi, naglašava Nimac koji se posebno osvrnuo na ovogodišnje obilježavanje »Oluje« u našoj županiji.
Dan branitelja benkovačkog kraja
– Neki su zadovoljni obilježavanjem, neki su razočarani. Iskreno rečeno, ja sam strahovito razočaran. Obilježava li se na ovakav način najvažniji datum u hrvatskoj povijesti. Navodim primjer Benkovca, grada u kojem živim. Nešto bolje je obilježen ovaj dan nego prethodnih godina, ali nije to dovoljno. Uz limenu glazbu iz Stankovaca, išao je mimohod od stotinjak branitelja ulicama Benkovca. Ono što sam zapazio je da u mimohodu nije bilo mladih i da veliki broj hrvatskih branitelja sjedi po kafićima. Postavlja se pitanje zašto nisu s nama. Pa i njima je Oluja. Znači u nekoga su razočarani. Je li to lokalna vlast ili smo to mi predsjednici braniteljskih udruga? Jesmo li mi udrugu podredili sebi i zaboravili na naše članstvo i druge branitelje koji nisu članovi udruga?, pita se predsjednik ove udruge koji je kazao kako je iz svega navedenog vidljivo da se ne ide u pravom smjeru.
– Nažalost, o ovoj temi ne želi nitko razgovarati. U zadnjih deset godina sam govorio i pisao da grad Benkovac treba imati Dan branitelja benkovačkog kraja. Isto tako predlagao sam da se izgradi spomen soba za poginule branitelje i civilne žrtve benkovačkog kraja. Za naglasiti je da je iz ovog kraja poginulo više od četrdeset branitelja i 230 civilnih žrtava. Zašto Osnovna škola u Benkovcu ne bi nosila ime po nekoj postrojbi iz Domovinskog rata ili po imenu nekog poginulog branitelja ovoga kraja? Tko je to vrjedniji od njih. Na kraju želim dati prijedlog da Zadarska županija i braniteljske udruge organiziraju obilježavanje 25. godišnjice Oluje u Benkovcu, godine potom u Obrovcu i nakon toga u Gračacu. Tko se uopće sjeća tih gradova i mjesta? Pa njima je Oluja donijela slobodu. Zašto taj dan ne bi bili s njima i dali im podršku? Oni su već danas na margini u svakom smislu, zaključio je Milan Nimac dodajući kako se nada da nikoga nije povrijedio jer mu to nije bio cilj ni namjera.