BRUNA KUTIJA Radi našeg prijatelja Antonia ništa nam nije teško

Pobjedom 3:1 Varoši protiv Bilog briga na u petak navečer završio je četvrti Humanitarno – memorijalni malonogometni turnir Antonio Jurjević. Ovaj put u najizazovnijim uvjetima. I nadamo se da će već peti biti onakav kakav treba biti, bez priče o maskama, distance, virusima, zaključavanjima… Tako su se u 13 dana na ŠC Višnjik mogle vidjeti donedavno nezamislive scene za sportska borilišta. Svima koji su ulazili u ograđeni prostor, koji je uključivao igralište i dio na kojem su se prodavali hrana i piće, mjerila se temperatura, a osim imena i prezimena bilo je potrebno upisati i broj mobitela. Bila je to još jedna obveza poslom ionako pretrpanih organizatora. Teško je doista nabrojiti sve epitete koje ovaj turnir i njegovi organizatori zaslužuju. Koliko je sve to dobro odrađeno, dovoljno govori i broj gledatelja posebno na finalnoj večeri gdje ih bilo blizu dvije tisuće. Vatromet na kraju je bio tradicionalan, kao i dobro raspoloženje gledatelja, umornih igrača i još umornijih organizatora. Iako su organizatori radi znane nam situacije ovaj put realizirali natjecanje bez veterana i djece, odnosno održao se samo seniorski turnir, nastupilo je čak 80 sastava, a u Hrvatskoj i u »normalnim« uvjetima se rijetko organizira turnir s tolikim brojem momčadi. Da stvar bude zanimljivija turnir nema novčanih nagrada koji su često i najveći mamac momčadima. Kvaliteta izvedbe na terenu je naravno bila na visokoj razini, a kada je u pitanju mali nogomet u Zadarskoj županiji, to je i bilo za očekivati.
– Veliki posao smo odradili, ali kako se kaže kada se male ruke slože, sve se može. Radi našeg prijatelja Antonija, ništa nam nije teško – rekla je Bruna Kutija, predsjednica Humanitarne udruge Antonio Jurjević. Udruga se, kao i turnir, dakako veže uz Antonia Jurjevića, nekadašnjeg nogometnog vratara, koji je u 26. godini iznenada preminuo u lipnju 2017. godine od kada se i organizira ovaj najveći turnir u Zadarskoj županiji.
– Uspjeli smo sve organizirati na način na koji smo to i željeli napraviti. Izuzetno smo zadovoljni, jer smo se zaista trudili. Zadovoljni smo i s odazivom ekipa, kao i s cijelim odrađenim poslom.
Kutija je opisala i na koji način se priprema turnir, kao središnje djelovanje Udruge.
– Ekipa koja je u organizaciji kroz cijelu godinu malo po malo skuplja ideje i onda nekoliko mjeseci prije početka intenzivno krenemo u završni dio priprema. Naravno da je spektar posla izuzetno velik, jer s jedne strane treba skupiti sve sponzore, organizirati ljude koji će raditi, odnosno volontirati na turniru, organizirati natjecateljski dio turnira. Ima mnogo stvari o kojima se mora misliti.
Teško je bilo i dati točan broj volontera, ali Kutija je istaknula da svaku večer na turniru pomagalo barem 30 ljudi, a apsolutno svi koji su vezani uz turnir su volonteri. Treba pohvaliti i sve momčadi koje su platile kotizaciju od 400 kuna koja će također otići u humanitarne svrhe.
– Uz kotizacije skupljali smo i sredstva od prodaje hrane i pića i sve će u konačnici biti darovano u humanitarne svrhe. Javnost je i do sada na našoj Facebook stranici mogla pratiti kome smo sve pomogli, a tako će biti i ubuduće – zaključila je Kutija, napomenuvši da je većina organizatora s Bulevara i da su školski prijatelji, a u konačnici se i malo proširio broj ljudi u organizaciji. Rad ove skupine mladih ljudi prepoznala je i lokalna zajednica pa je Udruga prošle godine dobila Grb Grada Zadra…
 

Varoš i(li) Monaco

Prvo mjesto u četiri izdanja turnira dvaput je osvajala Varoš. Momčad je to koja s Tinom, i u posljednje vrijeme Kontrol biroom, drži vrh malonogometne scene u Zadarskoj županiji. Osim po igri Varoš je prepoznatljiva i po dresovima Monaca u koljima redovno nastupa.
– Uvijek smo imali podršku našeg prijatelja Danijela Subašića koji nam svake godine pošalje nove garniture Monacovih dresova. Zahvaljujemo mu na tome – kaže Dragan Župan koji je ovaj put bio u ulozi jednog od voditelja Varoši.