U SRCU BUKOVICE U Medviđi niti trećina hodočasnika, ali dobrodošlica na svakom koraku

U Medviđi ili po domaću, u Medviđoj, u povodu blagdana Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, Usičenja, odnosno svetog Usika, nebeskog zaštitnika ovog mjesta smještenog u kamenom u srcu Bukovice, tek 20-ak kilometara od mora, okupi se tisuće Medviđara koji žive diljem domovine i inozemstva. Međutim, zbog pogoršane situacije s koronavirusom, usprkos suboti i vikendu, ove godine u Medviđoj nije bila ni trećina Medviđara, hodočasnika i feštara.
Svečano misno slavlje na otvorenom, kod 165 godina stare crkve Prikazanja Blažene Djevice Marije, uz župnika don Krešu Ćirka i brojnu subraću svećenike, predvodio je fra Žarko Relota, koji je pozvao okupljene s obližnjeg velikog platoa, gdje se u šatorima blagovala pečena janjetina i lešo jaretina, da se pridruže euharistijskom slavlju.

Istina je istina i tu nema kompromisa
– Pozivam sve izvan ograde crkve i s velikog platoa da nam se pridruže na misnom slavlju ovdje u dvorištu pod hladovinom stabala, a mi vam obećavamo da ćemo se potom pridružiti i zajedno feštati, pozvao je fra Žarko.
Blagdan svetog Usika je liturgijski spomen mučeništva svetog Ivana Krstitelja. To je u Rimskom kalendaru jedini svetac čije se slavi rođenje, 24. lipnja, i smrt koja se zbila kroz mučeništvo zbog svjedočenja bez kompromisa.
– Draga braćo i sestre, slaviti mučeništvo svetog Ivana Krstitelja podsjeća nas da se ne smije pristajati na kompromise kada je riječ o ljubavi prema Kristu, njegovoj riječi, istini. Istina je istina i tu nema kompromisa, naglasio je fra Žarko, kojeg vjernički puk prepoznaje kao vrsnog propovjednika, rado ga i pozorno sluša.
Slaveći Ivanovo mučeništvo, kaže fra Žarko, »mi ne slavimo smrt nego darivanje zemaljskoga života iz ljubavi prema Bogu na način koji vodi u život vječni, u dom Gospodnji i u vječnu sreću«.
– U današnjem životu kod nas i u svijetu mnogi misle da je sudbina u njegovim rukama, bahato i umišljeno misle da su mali bogovi. Ivan se nije dodvoravao velikim, beskompromisno je živio svoj život, moralno i etično, istaknuo je fra Žarko, poručivši nazočnom vjerničkom puku da ne zaborave što su i kako se ponašaju.

Razuzdanost u pandemiji
– Kad se ljudi ponapiju i razuzdaju postaju žrtve te razuzdanosti, kao u ovoj pandemiji. Da se to ne dogodi neka nam na tom putu stalno u mislima budu pouke iz života Ivana Krstitelja, zaključio je fra Žarko Relota potičući vjernike da od sv. Ivana Krstitelja uvijek uče izabirati život i ono što vodi životu te ići putem koji vodi Kristu.
Svečanom ugođaju već tradicionalno su pridonijeli Janjevci s Kosova, najstarija hrvatska dijaspora, iz Mješovitog Župnog zbora sv. Nikole iz Kistanja voditeljice s. Blaženke Delonge i vjeroučitelja Vinka Tomića.
Pred početak misnog slavlja u procesiji je kip sv. Ivana Krstitelja iz crkve sv. Ivana Usika (spomenik kulture RH iz 13./14. st.) prenesen u župnu crkvu Prikazanja BDM gdje će ostati sve do datuma svečevog rođenja, 24. lipnja. A kako je Medviđa na feštu mjesto mira i pomirbe, vjernički puk je iskoristio ovu prigodu i za pomirbu s Bogom te se ispovjedio.
Zbog Covida-19 kod crkve Prikazanja BDM nije se ni pjevalo »Medviđari od vika do vika slave svetog Usika«, sedma po redu Smotra folklora »Bukovico, Medviđa te krasi« je odgođena za neka za zdravlje bolja vremena.

Dragocjeni bukovački biser roda hrvatskog
Nije bilo ni brojnih štandova sa »šuškarijama«, već samo štand s novim knjigama o Medviđi u dvorištu crkve. Nisu se mogli kupiti ni sakralni predmeti, ali ni popularni drveni tovarići iz Pridrage ili suveniri od školjaka Budankovih sa zadarske Plovanije.
Na fešti sv. Usika od davnina su dva tradicionalna crkveno-pučka događanja, misno slavlje i blagovanje oko bogatog stola pa je tako bilo i ovaj put samo prilagođeno uvjetima epidemije koronavirusa.
No, koroni usprkos, gostoprimstvo domaćina i osjećaj dobrodošlice mogli su se osjetiti na svakom koraku. Bilo je to još jedno jedno lijepo osjećanje kako je živa Medviđa, taj dragocjeni biser roda hrvatskog u srcu Bukovice.