Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

»Krajem 1991. znao sam po nekoliko sati boraviti na zvoniku i neprestano zvoniti«

31.08.2021. 11:53


Svojim oglašavanjem, crkvena zvona stoljećima obogaćuju život zajednice, pozivaju na bogoslužje, slave u radosti, tugaljivo zvone u tuzi te su dio tradicije i civilizacije. Spoj su između neba i zemlje, a njihov zvuk pobuđuje divljenje i strahopoštovanje. Za zvona na sakralnim objektima brinu zvonari koji većinom obavljaju i službu župnih sakristana. Zbog važnosti te službe, danas se ti ljudi mogu smatrati svojevrsnim »pastoralnim asistentima« jer uvelike pomažu župniku u životu župne zajednice.


Na posljednje počivalište ispratio 850 mještana
Trideset godina aktivne službe sakristana ove godine obilježava Šime Predovan (67), koji sa svojom suprugom Marijom (65) brine za tri crkve i čak pet zvona na području Župe svetog Mihovila Vrsi. U službu je stupio na početku Domovinskog rata, a kako kaže, taj
period mu je bio najteži u tridesetogodišnjem stažu.
U trideset godina je, kako kaže, na posljednje počivalište ispratio 850 mještana.
– Početkom 1991. godine na nagovor tadašnjeg župnika, pokojnog don Ante Ivančeva, prihvatio sam službu sakristana i mogu slobodno reći kako sam odmah iste godine imao vatreno krštenje. Zvona su se u Domovinskom ratu oglašavala kao poziv na uzbunu, a kad je bilo najteže u našem okruženju, krajem 1991. godine, znao sam po nekoliko sati boraviti na zvoniku te neprestano zvoniti na ruke, prisjeća se sakristan tih ratnih godina kad su crkve bile prve na udaru neprijateljske vojske.
Zvona su elektrificirana 1998. godine, a do tad je svakodnevno, bez obzira na vremenske (ne)prilike ručno zvonio i tako pozivao puk na bogoslužja, molitvu, ali i ispraćao mještane na posljednja počivališta.
– Prema statistici, u proteklih trideset godina kroz našu župu prošlo je šest svećenika od kojih su dva preminula, održano je 850 sprovoda, a prilikom smrtnog slučaja, prema tradiciji ‘mrtvo zvono’ zvoni 25 minuta, pojašnjava Šime, koji je također i neumorni kroničar svih župnih zbivanja i aktivnosti.


U nevremenu stradao jedino Šimin vinograd
U poslu mu uvelike pomaže supruga Marija, koja je zadužena za unutarnje uređenje crkve, a nedjeljom i blagdanom predvodi liturgijsko pjevanje.
– U crkvi smo praktički cijeli život i to nije posao, jer kad radite obvezni ste biti na raspolaganju određeni broj sati i kreće vaše slobodno vrijeme, a crkvi ste na raspolaganju od 0 do 24. Uoči Božića, Uskrsa ili našeg nebeskog zaštitnika svetog Mihovila, u crkvi provodim i preko deset sati u komadu, peglam, štirkam, ukrašavam oltare cvijećem, što bogoslužni prostor čini posebnim i dostojanstvenim, navodi sakristanka Marija koja je 43 godine Šimina bračna suputnica.
Prema vjerovanju i drevnom običaju koji se i dalje njeguje u Župi Vrsi, prilikom dolaska nevremena i tuče, crkvena zvona oglašavaju se i zvučnim valovima tjeraju i razbijaju oblake. Čim vidi da nevrijeme stiže, Šime prekida sve ostale aktivnosti i odlazi zvoniti, a prema tome je i zaradio nadimak Ciklon.
– U bilo koje doba dana ili noći, kad nevrijeme krene već budem u crkvi i čekam hoće li Velebit privući oblake ili ću ipak morati zvoniti. U trideset godina nije bilo značajnijeg nevremena, osim jednom kad je stradao moj vinograd, kroz smijeh govori Šime Ciklon i dodaje kako mu mještani puno puta znaju u šali reći kako je u crkvi više od svećenika.
U vrijeme božićnog blagoslova obitelji pratnja je župniku, a u jednom danu znaju obići i do 100 obitelji. Blagoslov je prošle godine zbog pandemije izostao, što mu je poremetilo već ustaljenu prosinačku rutinu.
– Godine idu, kondicija lagano pada, ali se ne dam – dok god budem mogao
služiti i dok zajednica bude zadovoljna mojim angažmanom ostajem pri
crkvi, govori nam na kraju Šime koji se nada četrdesetu obljetnicu proslaviti uz dobru spizu i društvo.