Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Slapići Bijele zaštitu žele

30.10.2010. 22:00
Slapići Bijele zaštitu žele


Preventivna zaštita za Bijelu i Karišnicu je istekla u srpnju, a nisu proglašene zaštićenima zato što nam nedostaje potvrda Zadarske županije da će u proračunu Javne ustanove biti novca za provedbu zaštite. Čak u potvrdi nije potrebno navesti cifru koja će se za to izdvojiti, ističe Babajko
Ako već nisu prije, u ovoj Godini biološke raznolikosti mnogi tek otkrivaju raznolike ljepote naše županije. Mnogima nisu poznate ni sve zaštićene lokacije kojih ima čak 14, a kamoli one koje još uvijek čekaju svoje zasluženo mjesto pod krovom Zakona o zaštiti prirode koji je najčešće samo to – zakon na papiru.
Raznolikost otpada
Teško da bi i cijela vojska inspektora i policajaca mogla provoditi zakon dok je svijest čovjeka na ovoj razini. Dok čovjek ni svoje ne ljubi, već na svakom netaknutom prostoru vidi potencijalno odlagalište smeća. Glavno da ga nitko ne vidi dok izbacuje štednjake, hladnjake i stare madrace…
Upravo nas je to najviše iznenadilo u prekrasnom kanjonu rijeke Bijele, smještene između Gornjeg i Donjeg Karina. Biološku raznolikost na Bijeloj narušava raznolikost otpada. Tepih od stakla, poput mozaika koji se godinama slagao, još dok povrat ambalaže nije bio aktualan, prvo je što nas je dočekalo kad smo krenuli kanjonom. Nije da nas je trebao dočekati crveni tepih, ali očekivali smo barem onaj prirodni – zeleni.
Probijajući se do kanjona smeća je sve manje, a zbog pogleda na ovaj jedinstveni okoliš zaboravljamo na sve.
Zove se Bijela jer kad je u svojoj najvećoj snazi, zimi nakon brojnih kiša, voda se, preskačući slapove, toliko zapjeni da je potpuno bijela. Ljeti presuši, tako da je svaki posjet Bijeloj drugačiji. Šetnjom dolazimo do izvora, vijugave mračne pećine u kojoj stanuju šišmiši, a iz tog mraka Bijela izlazi na svjetlo dana.
A biološka raznolikost se vidi na prvi pogled. U dubokom kanjonu koji je godinama probijala, rijeka je bijela, smaragdno zelena ili plava, prelazi preko zlatne sedre i sivih stijena, okružena zelenim raslinjem, na mjestima požutjelim lišćem, a samo ponegdje izviri koji ljubičasti cvjetić ili ljekovita trava.
Zajedno s obližnjom rijekom Karišnicom, Bijela je lokalitet koji, vjeruju naši ekolozi, treba zaštiti, ali taj proces je zapeo na jednom papiru.
Kako priča Morana Babajko, stručna voditeljica u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije, kad je primijećena opasnost da se ovi vrijedni lokaliteti unište, krenulo se u proces zaštite.
– Obavijestili smo Državni zavod za zaštitu prirode, koji je onda uz stručni elaborat tražio odobrenje Ministarstva kulture da propiše preventivnu zaštitu u kategoriji značajnog krajobraza. Za to vrijeme smo prikupljali dokumente za trajnu zaštitu, a lokalitet se tretira kao zaštićeno područje. Preventivna zaštita za Bijelu i Karišnicu je istekla u srpnju, a nisu proglašene zaštićenima zato što nam nedostaje potvrda Zadarske županije da će u proračunu Javne ustanove biti novca za provedbu zaštite. Čak u potvrdi nije potrebno navesti cifru koja će se za to izdvojiti, ističe Babajko, dodajući da je situacija slična s još nekoliko lokaliteta na našem području.
Da Bijela ostane bijela
Na relativno malom području ovih lokaliteta nalaze se mnogobrojne ugrožene, endemične i zaštićene biljne i životinjske vrste. Bijela i Karišnica su dom biljkama poput žute kokice, primorske makovice i caklenjače te životinjama poput vretenca, različitih pauka, šišmiša, a i krškog sokola koji se ovdje mrijesti u drugoj polovini godine.
Kad bi se rijeke zaštitile, i smeće bi se očistilo, a turističkom valorizacijom Bijela bi mogla biti jedno od top izletišta – kombinacija Paklenice, s obzirom da je vole alpinisti, i Plitvičkih jezera, s obzirom na vodopade, s tim da se još s vrha pruža pogled na more.
U neposrednoj blizini rijeka ima nekoliko napuštenih sela (Dupori, Lakići, Vukasi) u kojima nitko ne živi već petnaest godina, a Babajko kaže da su to izvanredne lokacije za ekosela i ruralni turizam.
Ivan Aladrović, inače rendžer na rijeci Zrmanji, član Udruge obnovitelja Karin Gornji i veliki “prirodoljubac”, kaže da je Bijela za njega dnevni boravak u prirodi.
– Bez zaštite ova ljepota ne može opstati jer ljudi su invazivna vrsta koja ne gleda preko čega će proći da dođe do cilja. Prije su ljudi živjeli kao u raju, a onda su poželjeli nešto drugo. Mi još uvijek imamo sreće i puno ljepote, ali treba to sačuvati za sljedeće generacije, govori Aladrović.
Zaštitom ove rijeke više bi ljudi uživalo u njenim ljepotama, a Bijela bi mogla ostati bijela u punoj simbolici te boje – čista i netaknuta.