Staroj dami narušena zdravlja ostat će samo – ime

Kada su sredinom prošloga mjeseca turski ulagači i biznismeni iz Dogus grupe po prvi puta zadarskoj javnosti predstavili izgled budućeg turističkoga kompleksa u zgradi stare tvornice Maraska, što predstavlja jedno od najvećih ulaganja u zadarski turizam, ali i u gospodarstvo općenito, bivši ministar turizma u tada tehničkoj Vladi RH Anton Kliman doslovno je komentirao – “vaaau!”
Ono u što bi se za nešto manje od tri godine trebala pretvoriti bivša tvornica likera, ostavilo je bez daha svu svitu uzvanika među kojima su osim novinara bili i gradonačelnik i župan i mnogi drugi poznati Zadrani iz političkog, gospodarskog, kulturnog, općenito – javnog života zadarskoga kraja.
Prošlost čuvene tvornice
No, kako tada, tako i danas, malo tko razmišlja da ta zgrada ima svoju dušu i svoju priču jer u sebi krije povijest nekoliko obitelji i mnogih drugih koji su u njoj radili i stvarali brend tvornice Maraska i njezinog proizvoda likera – maraskina, poznatog u cijelom svijetu koji je uz ostale, postao i ostao jedan od zaštitnih znakova Zadra.
O prošlosti nekadašnje tvornice Maraska priču nam je ispričala ugledna zadarska povjesničarka umjetnosti dr. sc. Marija Stagličić, povezujući razvojni put proizvodnje likera i pojavu specifične stambeno-industrijske arhitekture u Zadru u 19. stoljeću, odnosno tvornicu likera Michelangela Luxarda.
– Proizvodnja maraskina u Zadru započinje u drugoj polovici 18. stoljeća. Izumitelj toga jedinstvenog proizvoda od autohtonih plodova maraške bio je Francesco Drioli. U početku se ta destilerijska djelatnost odvijala u manjim neuglednim objektima. Francescov nasljednik Simeone Salghetti-Drioli podigao je 1891. godine reprezentativnu tvornicu za proizvodnju maraskina. Zgrada se i danas nalazi na adresi Bedemi zadarskih pobuna br. 4. Kao i dvije poslije izgrađene zgrade i ova je imala dvojaku namjenu, odnosno, to je bio tzv. tvornički objekt za proizvodnju likera sa stambenim prostorima – započela je priču o zadarskoj Maraski dr. sc. Marija Stagličić.
Nad glavnim ulazom i danas je sačuvan natpis – Fabbrica Maraschino Francesco Drioli fondata nel anno  1768. Ono što je zanimljivo, kako pojašnjava ugledna zadarska povjesničarka umjetnosti,  jest i činjenica da se za Driolijevu proizvodnju maraskina koristila kišnica, pa je u sklopu zgrade bila posebno projektirana cisterna s filterima od specijalnog ugljena. Sama zgrada je imala reprezentativno dvokatno pročelje u neoklasicističkom stilu i dva niža bočna krila.
– Brojni poduzetnici su se pokušavali baviti proizvodnjom likera u Zadru tijekom 19. stoljeća. Ipak, u tom poslu dominiraju tri proizvođača. Dakle, osim obitelj Drioli, tu je bio i Robert Vlahov te Michelangelo Luxardo. Sva trojica poduzetnika su podigla i reprezentativne zgrade kao rezultat svojeg uspješnog izvoznog proizvoda – maraskina i drugih likera. Robert Vlahov je u početku imao manje zgrade za destileriju na istočnom kraju Brodarice, a u blizini današnje Meštrovićeve ulice. Tek je 1912. godine podigao reprezentativnu stambeno-industrijsku trokatnicu na rtu Uvale maestrala, današnja je adresa Trpimirova obala 20. Ovu zgradu je projektirao tršćanski arhitekt Giuseppe Testa, koristeći se mješavinom historijskih stilova od neoromanike do neorenesanse. Na obali Brodarice, a u blizini staroga gradskog lukobrana “porporele”, na današnjoj adresi Trpimirove obala 7, podigao je tvorničar Michelangelo Luxardo zgradu 1911. godine, a u vrijeme gradnje izdana mu je dozvola za “… stambenu zgradu na Brodarici kraj Zadra” – kaže Stagličić.
Luxardova zgrada
Iako je zgrada prijavljena kao stambena, priča dalje naša sugovornica, ona je bila prvenstveno namijenjena proizvodnji likera. O njenoj namjeni svjedoče i danas njezine velike dimenzije koje ne bi bile prikladne isključivo za stanovanje. Tako je, primjerice, glavno pročelje dugačko 60 metara i rastvoreno sa 16 prozorskih otvora.
– Prema izjavi potomka ove obitelji gospodina Nicoloa Luxarda, autor nacrta je bio arhitekt Friedler. Tlocrt i volumen zgrade Luxardo dovoljno govori o njezinoj utilitarnoj namjeni. To je visoka dvokatnica s plitkom rustikom u prizemlju te bogatom arhitektonskom plastikom prozora, balkona i vijenaca. Zgrada u mnogočemu podsjeća na 20 godina raniju Driolijevu tvornicu likera, podignutu na bastionu Moro. Kako je 1901. godine Zadar dobio novi vodovod, koji se od Bokanjačkog blata upravo preko Brodarice granao prema gradskom poluotoku – u Luxardovoj proizvodnji likera nije se koristila kišnica. Stilski, ova zgrada također koristi mješavinu ukrasa zakašnjelog historicizma na svojim vanjskim plohama, kao i moderna tehnička rješenja unutarnjih prostora-  pojašnjava Marija Stagličić.
S obzirom na svoj položaj zgrada Luxardo ima važnu urbanu vrijednost u oblikovanju obalnog pojasa zadarske luke, koji se proteže od Branimirove obale prema zapadu, preko Uvale vrulje, i dugačkom Obalom kneza Trpimira. 
– Luxardova zgrada je reprezentativna građevina na ulazu u luku i odrednica nekoj, možda budućoj okolnoj izgradnji. Arhitekti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće držali su se uravnotežene gradnje i, otkako je oko 1900. godine počela izgradnja na Branimirovoj obali, nisu narušavali gabaritnu i visinsku ujednačenost zgrada koje su oblikovale obalno lice tada novoga, kopnenog dijela Zadra – zaključila je na kraju poznata zadarska povjesničarka umjetnosti dr. sc. Marija Stagličić.
Tvornice već odavno, nažalost, nema, a ova stara dama “narušena zdravlja”, ali još uvijek otmjena – plovi prema budućnosti u kojoj će joj “plastični kirurg” podariti novo lice i od nekadašnje tvornice, ostat će samo – ime.
Na tom će mjestu, u njezinu srcu, niknuti luksuzni hotel “Hyatt Regency Zadar Maraska”, čak sto milijuna eura vrijedan turistički projekt. Radi se o luksuznom hotelu sa 130 soba. Bit će to prvi hotel “Hyatt” u Hrvatskoj, uz koji će Dogus grupa izgraditi još i rezidencijalni dio sa 115 stambenih jedinica s unutarnjim i vanjskim bazenima, te komercijalni dio s ekskluzivnim trgovinama, restoranima i cafe barovima.
Stara tvornica s novim licem, kao luksuzni hotel trebala bi, prema projektu ipak zadržati svoj prepoznatljiv izgled.
Bivša tvornica Maraska postat će tako prvi “Hyattov” hotel uopće, i na jadranskoj obali. Izgradnja bi trebala započeti već do kraja ove godine, dok će se s gradnjom rezidencijalnog dijela krenuti u proljeće 2017. godine. Kada “Hyatt Regency Zadar Maraska” konačno bude i otvoren, novo radno mjesto tamo bi moglo pronaći oko 200 ljudi. Oni će raditi, a gosti će imati privilegiju uživati među zidovima zadarske povijesti jer to nije običan hotel, ma kako luksuzan bio.
To je Zadar…