Bože mili - Vili!

Slika korisnika isikiric
Na kraju krajeva
Autor: 
Onaj koji je, nema koji mjesec, razdragano cupkao i pljeskao rukama slaveći izbornu pobjedu svoje stranke, sad je samo čovjek koji lagano gubi živce dok gubi kontrolu. Pa kako će se pamtiti briljantan start, a onda tancanje u izbornom stožeru vladajuće stranke, tako će se i još više od svega pamtiti epizoda s jednim običnim pismom
Sanjin STRUKIC
Ministar zdravstva Vili Beroš

Gaston Taument i Regi Blinker! Tako su se zvali. Jedan na jednom krilu, drugi na drugom posve dobrog Feyenoorda s kraja 1980-ih godio Blinker, dijelili su i strast prema istovrsnoj frizuri. Bili su k’o isti s tim pustim pletenicama i dredovima na glavi, pa su ih brzo prozvali Milli Vanilli po uzoru na istoimeni pop bend koji je tada palio i žario po top listama i disco klubovima.
E da, Milli Vanilli… Wikipedia će reći da su Milli Vanilli bili R&B, pop i dance projekt kojI je 1988. u Münchenu osnovao izvjesni Frank Farian. Duo su činili izvjesni Fab Morvan i Rob Pilatus. Svojim prvim albumom »Girl You Know it’s True« izazvali su senzaciju, stekli svjetsku slavu, osvojili Grammyja i postali jedan od najpopularnijih bendova s kraja 1980-ih i početka 1990-ih. A onda je puk’o skandal. Momci su bili lažnjak, engleski jezik jedva da su nabadali, umjesto njih su pjevali drugi neki ljudi dok su se oni samo pozornicom špancirali. Siroti Blinker i Taument imali su tu nesreću da su Milli Vanilli lažnjaci dijelili s njima istu strast za frizuru. Voljeli su pletenice, dredove taman da pakleni dvojac sa zelenog tepiha dobije nadimak po uzoru na mufljuze s glazbene scene. A kad jednom dobiješ nadimak teško ga se otreseš čak i kad se na kratko ošišaš kao je to učinio Blinker nakon transfera u Celtic.

Briljantan start, a onda...​

Dredloksi u Lijepoj našoj nikada nisu imali neku prođu. Najdalje je na tu temu, u tom glazbenom svijetu, otišao osebujni splitski kantautor Đoni Gitara, dok su nam na nogometnim terenima krila i bekovi vazda imali uredne brade i frizure taman da se bradurina u Bake Sliškovića činila ekscesom. Onomad eksces, a danas bi čovjek bio tek običan hipster. No, zato je mali milijun godina nakon što je sjala zvijezda svakog tko se odaziva na ime Milli Vanilli, u nas zasjala zvijezda kojoj je ime jednostavno Vili!
Sjetit će te se, nije bilo tako davno, nema pola godine, da se činilo kako je čovjek zvan Vili ujahao u Vladu tiho i ušao u legendu. Nesretni COVID njemu kao da je bio onaj kec što dođe na desetku. Odmah se stavio na čelo Nacionalnog stožera za borbu kontra virusa, pa se svaki dana u točno određen sat ukazivao da nam kaže koliko je zaraženih i koliko smo najuspješniji u kontroli širenja bezobraznog virusa. Činilo se da zna što radi dok bokom terena leti poput Blinkera ne bi li, ako već mreže ne para, preciznim loptama šopao kolege Capaka i Markotić, poglavito Božinovića. Čovjek je bukvalno blistao, a narod ga je bukvalno obožavao recimo kao onomad pjevački projekt iz Münchena. Taj se činio toliko dobar da mu par i ne treba. On je sam i Milli i Vanilli - naš Vili!
Pola godine kasnije Vili radi isto što i pola godine prije, svako malo se ukaže i bifla brojeve zaraženih. Ali, nije više to ta izvedba. Ovaj Vili zaziva mobilizaciju zdravstvenog življa, pa se brzo ispravlja i kazuje da je to samo bila želja da slikovit bude. Ovaj Vili kaže da ne progoni vještice i da je svaka kritika dobro došla, ali ne ako je izrečena s predumišljajem. Ovaj Vili zatvara oči nad činjenicom da je pola godine prošlo, a da ministar zdravstva nije učinio napora da Covidu usprkos, ili baš zato, odavno posrnuli zdravstveni sustav podigne s poda kad je već za njega odgovoran. Pa se sve raspada. Onaj koji je, nema koji mjesec, razdragano cupkao i pljeskao rukama slaveći izbornu pobjedu svoje stranke, sad je samo čovjek koji lagano gubi živce dok gubi kontrolu. Metode iz ožujka jednostavno više ne daju rezultata, a novih nema tko smisliti. Pa kako će se pamtiti briljantan start, a onda tancanje u izbornom stožeru vladajuće stranke, tako će se i još više od svega pamtiti epizoda s jednim običnim pismom.

Obično pismo

Priča je jednostavna i toliko puta viđena. Mlada liječnica napisala je pismo u kojem opisuje jad i čemer koji, kako piše, vlada u centralnoj COVID bolnici Rebro. Pismo je otišlo medijima. I tad kreće hajka. Baš kao i milijun puta ranije nije bitan sadržaj pisma, nego je bitno naći autora i raščerečiti ga. Neka umre glasnik, a to što se kao kula od karata ruši odavno krivo nasađen sustav dok liječnici i sestre padaju s nogu, nema veze. Sve valja pod tepih, sve treba u četiri zida, lojalnost über alles​, fotelja prije svega i tako u krug od stoljeća sedmoga. Progon liječnice bez sumnje je jedan od najjadnijih i najtužnijih trenutaka čitave COVID-kalvarije u našem sokaku. Zaludu kasnije Vili govorio da on ne goni nikoga i da je svaka kritika dobrodošla. Krivac se bjesomučno silom traži, pa ako to nije mlada liječnica, bit će netko drugi, recimo liječnici obiteljske medicine.
Tako to eto hoće, naš Vili je svakim danom više nalik projektu iz Münchena, a sve manje nalik onom ubojitom tandemu krila Feyenoorda. Pa ga danas neke tiskovine prekrstiše u general Vili Vanili, možda samo zbog zgodne igre riječi, a možda ne bi li insinuirali da zapravo Vili pjeva kako mu se kaže. To se u nas zove transparentnost.
​Korona je smorila cijeli svijet. I Njemačka je, evo, proglasila novi lockdown. Kancelarka Angela Merkel izašla je pred ljudstvo pa kazala kako će studeni biti mjesec nacionalnog ulaganja svih napora i da je jasno da se mora spriječiti krizna situacija u medicinskom sustavu. Izrazila je ona i zadovoljstvo što su sve savezne pokrajine pronašle i prihvatile zajedničko i jedinstveno rješenje. Premijer savezne pokrajine-grada Berlina Michael Mueller je rekao: »Ako sada budemo samo promatrali i ništa ne činili, dogodit će nam se da ćemo se od mnogih ljudi morati oprostiti.« Premijer Bavarske Markus Söder​ je pak poručio: »Mi smo solidarno, a ne egoističko društvo«.

Ministar na čistini

​Mi premijera imamo, a on ima Vilija. Pustio je premijer ministra na čistinu da tamo, svakim danom više snervan, brani teško obranjivo, od svoje odgovornosti do ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića kad otprilike kaže da se grupni sentiš Torcidinog članstva na splitskoj Pjaci nije mogao zabraniti jer nije bio ni prijavljen.
​Svijet lagano klizi do đavola, virus čini svoje, u Francuskoj terorizam, u Poljskoj borba Poljakinja za pravo na pobačaj koja nas se itekako tiče i zbog koje bi svi trebali biti na strani žena koje ne daju da nas vrate u srednji vijek. Svijet ide do đavola a mi imamo ili Vilija, ili premijera, ili državu u kojoj se s figom i džepu radi sve dok se one što se drznu ukazati na problem goni k’o sto vragova jer glasnike loših vijesti nijedan vlast ne voli. Sustav, ovaj put zdravstveni, se ruši, a vlada se češlja. I nije pri tom, da ne bude zabune, COVID kriv za sve.
Elem, ima Milli Vanilli koji trpaju golove, ima Milli Vanilli koji fingiraju da pjevaju, a ima i ministra zdravstva kojeg su prozvali general Vili Vanili. Od Blinkera do »minhenskog« projekta u niti pola godine! Eto lijepog naslova za neku buduću biografiju, ili dobra vaba za neku sjajnu teleprodaju.


LIJEPI NASLOV

Ima Milli Vanilli koji trpaju golove, ima Milli Vanilli koji fingiraju da pjevaju, a ima i ministra zdravstva kojeg su prozvali general Vili Vanili. Od Blinkera do »minhenskog« projekta u niti pola godine!


TUŽNI PROGON

Progon liječnice bez sumnje je jedan od najjadnijih i najtužnijih trenutaka čitave COVID-kalvarije u našem sokaku. Zaludu kasnije Vili govorio da on ne goni nikoga i da je svaka kritika dobrodošla. Krivac se bjesomučno silom traži, pa ako to nije mlada liječnica, bit će netko drugi, recimo liječnici obiteljske medicine

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)