A gdje je luda?

Slika korisnika isikiric
Moždani udar
Autor: 
Pixabay/ilustracija

 

Živio jednom jedan kralj. Basnoslovno bogat. Zlatno posuđe, rubinima optočen držač uz čučavac. Gostio se nejbiranijim jelima. Stomak mu se vukao po podu od trešnjina drva. Riznice pune zlatnih dukata neće se nikad isprazniti. Naš je kralj imao odličnu vojsku i pouzdanu pretorijansku gardu. Imao je tek jedno ogledalo na kojem je bila prilijepljena fotografija dok je bio ‘mlad i lep kao greh.’ Njegova kraljica se je dosađivala, a sa svojim damama izatkala je tepih od stotinu kilometara.
Imao je sluge kojima je odsjekao jezike. Imao je sve, a bio je sam. Okolni kraljevi bojali su se njegove sile i okrutnosti. Tome kralju u posjet dođe drugi kolega kralj.
»Kolega, neizmjerno si bogat i silan.«
»Ej, ej. Bogat i silan i sam«, naš će mu kralj.
»Svi se smješkaju, klanjaju. I svi šute«, kolega će mu. »Nema radosti, veselja, pjesme. Svečano i sterilno. Moćno i tužno. A gdje ti je, kralju, onaj zanimljivi luda? Predhodnohg si protjerao. Gdje je?«
»U tamnici, pod sedam lokota.«
»Nema lude, nema radosti. Nema lude, nema istine. Nema lude, samo moć, sila. Taština. Moć te opila. Taština te smanjila. Žderanje umrtvilo. Veneš. Moćan si, a sahneš, umireš na rate. Oslobodi dvorsku ludu. Oslobodi istinu, spoznaju, mudrost. Razveži jezike. Bez lude imaš, a nisi.«
Karl Jasper, filozof luda, nakon razuzdanog nacizma, napisao je bitnu knjigu O krivnji. Tri su krivnje s kojima su se trebali suočiti ljudi u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Kriminalna krivnja. S tom su se krivnjom trebali suočiti oni koji su izravno sudjelovali u gnjusnim zločinima. Politička krivnja. S tom su se krivnjom trebali suočiti oni koji su svojim politikama popločavali puteve na kojima su se redali zločini. S moralnom krivnjom trebali su se suočiti ono koji su vidjevši i znajući za zločine šutjeli.
Jadno društvo bez filozofa. Jadna redakcija novina bez novinara. Jadna Crkva bez teologa.
Bez dvorske lude, filozofa, novinara, teologa, iz vlasti i moći nastaje teror, nastaje ideologija koja potiče teror.
Redakcijama novinari, društvu filozofi, Crkvi teolozi.
Ispričati se, smanjivati taštinu, čitati, učiti, biti skroman u imati i vladati, a biti velik u bivstvovanju.
Ljudi, trebaju ljudi! Trebaju lude. Božja je zadnja: »Lude ovoga svijeta, posramit će mudre.« Ali, ne nakon smrti. Hoće, hoće kada se ispuni vrijeme.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (5 glasova)